Konfuziju, zbrku i paniku koju je izazvao članak o “Jugosferi” u londonskom “The Economistu” možemo zahvaliti tome što je taj ugledni tjednik s temom zakasnio nekoliko godina
Naime, u uvodnom dijelu teksta se napominje kako je vrlo mali broj ljudi zamijetio da se među zemljama bivše Jugoslavije, nakon ratnih strahota, polako vraćaju međusobna trgovina i gospodarska suradnja, turistička putovanja, da turbo-folk odjekuje i u Hrvatskoj, te da, među ostalim, postoje omiljene robne marke iz susjednih država, piše Slobodna Dalmacija
Istina je, pak, da je to na ovim prostorima već niz godina općepoznata stvar. No, glavna intencija teksta u londonskom tjedniku, što se tek u zadnjoj rečenici posebno naglašava, jest očuvanje mira među državama bivše Jugoslavije, a ne bilo kakvo novo institucionalno povezivanje tih zemalja.
- Europska unija je osnovana s ciljem održavanja mira, a u “Jugosferi” taj posao još nije završen - izražavaju svoju bojazan u “The Economistu” i odatle i motiv da se napiše jedan optimistični članak o tome kako, na primjer, Srbija sada Hrvatsku pokušava “pokoriti“ sladoledom Cipiripijem.
Samo što je pritom “The Economist” zaboravio spomenuti da je “Agrokor” Ivice Todorića u Srbiji 2003. godine kupio “Frikom”, vodeću tvornicu sladoleda, pa je u tom smislu Hrvatska već u tom sektoru “pokorila“ Srbiju.
Ekonomske brojke govore kako Hrvatska s bivšim državama Juge ima ukupnu pozitivnu robnu bilancu, pa smo tako u Sloveniju, Srbiju, BiH, Makedoniju i Crnu Goru u 2008. izvezli robe u vrijednosti od 1,8 milijarda dolara, a uvezli robe u iznosu od 656 milijuna dolara, što znači suficit od 1,2 milijarde dolara.
A taj suficit i takva robna razmjena podrazumijevaju da deseci tisuća radnih mjesta u Hrvatskoj postoje samo zahvaljujući tržištima bivše Jugoslavije i zato je i dobro da “Jugosfera” i dalje postoji.
Dapače, ako se uzme u obzir da smo sa Slovenijom u robnom deficitu od 614 milijuna dolara, tada ispada da sa ostalim državama “Jugosfere”, ili zapadnog Balkana, imamo suficit od 1,8 milijarda dolara, jer odostalih država imamo deficit samo s Makedonijom u iznosu od 42 milijuna dolara.
Najveći, ogromni višak u robnoj razmjeni ostvarujemo s BiH (plus 1,4 milijarde dolara), sa Srbijom imamo višak od 350 milijuna dolara, a s Crnom Gorom 179 milijuna dolara plusa.
Otprilike je identična situacija i s bilancom ulaganja u države bivše Jugoslavije, jer tu od 1993. do 2008. godine ostvarujemo “suficit“ od oko 200 milijuna eura. No kada bismo izuzeli Sloveniju, taj bi višak iznosio nešto više od 1,1 milijarde eura. Naime, Slovenija je u Hrvatsku do 2008. uložila ukupno 948 milijuna aura, a Hrvatska u Sloveniju samo 69,3 milijuna eura, i sa sjevernim susjedima imamo negativnu bilancu od čak 878 milijuna eura.
Najviše smo uložili, vidi vraga, u Srbiju, čak 621 milijun eura, dok su poduzeća iz Hrvatske u našu zemlju investirale samo 6,9 milijuna eura i tu imamo “višak“ od 624 milijuna eura. U Makedoniju smo uložili 106 milijuna eura, a ulaganja iz Makedonije u Hrvatsku, kao i iz Crne Gore, u koju smo uložili 26 milijuna eura, statistički su beznačajna.
U Bosnu i Hercegovinu smo investirali 411 milijuna eura, a iz BiH su u Hrvatsku stigla 74 milijuna eura kapitalnih ulaganja. U tom kontekstu može se kazati kako ne postoji Jugosfera, već da više postoji Slosfera i Crosfera kada je u pitanju gospodarska dominacija te dvije zemlje među državama bivše SFRJ.
