S čak tri saborska zastupnika IDS je trenutno najbolje zastupljena regionalna stranka u Hrvatskom saboru. Pridoda li se tome jedan župan - Valter Flego, jedan eurozastupnik - Ivan Jakovčić i niz gradonačelnika i načelnika, čini se da IDS zasad ništa ne može zaustaviti. Provjerili smo koja je tajna uspjeha te regionalne stranke koja ima samo šest tisuća članova
Još od ranih devedesetih IDS suvereno vlada Istrom. Već 1993. na lokalnim izborima pokazali su svoju premoć osvojivši 74,2 posto glasova u Istarskoj županiji i dobivši svojeg prvog župana Luciana Delbianca. Iako otad više nisu osvajali tako visoke postotke na razini Istarske županije, na svakim su lokalnim izborima samostalno ili u koaliciji uspjeli dobiti župana iz svojih redova.
IDS pritom nije kiksao ni na nacionalnoj razini. Već 1992. prvi put ulaze u parlament, a na parlamentarnim izborima u prosjeku su osvajali uvijek po tri ili četiri zastupnička mandata. Dok su druge regionalne stranke poput HDSSB-a ili PGS-a u Saboru dobivale mandate, ali se u kratkom vremenu našle u strelovitom padu, IDS se i dalje postojano drži. Pritom ih nije pokolebala ni svađa s jednim od njihovih najvidljivijih bivših zastupnika Damirom Kajinom, koji je nakon odlaska iz stranke gotovo nestao s političke scene.
Koja je tajna njihova uspjeha? Postoji više razloga, a jedan od njih je i da nigdje kao u Istri nije tako snažno naglašen regionalni identitet, kaže za tportal politički analitičar Davor Gjenero. 'Uz to, IDS je od početka vrijednosno ideologijski konzistentna organizacija koja sustavno i vjerno reprezentira dominantan politički mentalitet svoje regije. IDS je jedna od najprofesionalnije vođenih stranka, stranka koja je jedina bezbolno provela smjenu generacija', kaže Gjenero.
Osnivač i prvi predsjednik IDS-a bio je Ivan Pauletta, a na mjestu šefa stranke nakon samo godinu dana naslijedio ga je Ivan Jakovčić. Više od 20 godina Jakovčić je bio na čelu IDS-a, i upravo u njegovo doba IDS je bio najviše uspješan. S Jakovčićem na čelu IDS je dva puta bio dio Vlade: u onoj Ivice Račana imali su prvog ministra eurointegracija, i to je bio upravo Jakovčić, dok su u Vladi Zorana Milanovića IDS-u pripalo ministarstvo turizma, gdje su se izmijenila dva ministra - Veljko Ostojić i Darko Lorencin.
Nakon dva desetljeća duge Jakovčićeve ere, prije tri godine novim predsjednikom stranke postao je gradonačelnik Pule Boris Miletić.
Gjenero: Trebaju primijeniti slovenski recept za Jugoslaviju
'Generacije osnivača više de facto nema u političkom životu, svi su otraga i svi su konzultanti današnjoj generaciji. Ljudi koji sada vode IDS nisu slučajno izabrani, nego su dugotrajno pripremani. Oni imaju neke unutarnje mehanizme kontrole i promocije obrazovanja. Osim njih, to ima samo HNS kroz svoju Političku akademiju. IDS se koristi činjenicom da su dio ALDE grupe i kroz liberalne fondacije šalju ljude van, financiraju programe. I to rade dobro i profesionalno. Imate cijeli tim dobro obrazovanih i ambicioznih ljudi koji nisu u prvoj liniji, a daju stranci stabilnost', pojašnjava Gjenero tajnu uspjeha IDS-a. Dodaje pritom da bi IDS uz to 'između Pazina i Karojbe trebao dignuti spomenik Zoranu Milanoviću zbog toga što je prije nekoliko godina sa SDP-om neuspješno pokušao preuzimanje Istre, čime je samo ojačao regionalnu poziciju IDS-a'.
Dok bi se za neke druge velike stranke moglo reći da su kroz godine i te kako bili vidljivi 'sajam taština' i frakcijske borbe, u IDS-u na prvi pogled toga nema. 'Kada uspostavite elementarnu stranačku disciplinu s jedne strane i definirate političku ambiciju s druge, onda je lakše zatomiti taj vid političke taštine. Oni imaju veći problem s ambicijama na lokalnoj i regionalnoj razini nego na nacionalnoj', kaže Gjenero.
Uspoređuje to s onime što je Slovenija radila u Jugoslaviji, kad je svojim dužnosnicima u Beogradu davala dodatak na plaću jer nitko nije bio zainteresiran ići iz Ljubljane.
'Istra će, ne zbog plaće, morati naći načina da motivira ljude iz IDS-a da se u većem broju angažiraju na nacionalnoj razini. Imali su pristojnog ministra turizma i direktora turističke zajednice. No, nemaju ono što svaka stranka koja sudjeluje u vlasti ima, a to je jedna skupina ljudi na pozicijama državnih tajnika. To je za regiju i za stranku izrazito važno. To im nedostaje', pojašnjava Gjenero.
'Stranka s dva lica: prikriveni klijentelizam'
No dok politički analitičari smatraju da je za uspjeh IDS-a zaslužno dobro uhodano vođenje stranke, istarska oporba ima drukčiji pogled na tu uhodanost.
'IDS je pozicionirao svoje ljude u regionalnim tvrtkama i gradskim poduzećima i tako osvojio biračko tijelo. Neki tamo zaposleni nisu mogli djelovati zbog raznih ucjena da će ostati zbog radnih mjesta ako bi se priklonili nekoj drugoj stranci, poput HDZ-a. Kad zaposlite u sve strukture svoje ljude, normalno da ste sebi osigurali biračku bazu', kaže za tportal predsjednik HDZ-a Istarske županije Jurica Šiljeg.
Kako se onda HDZ misli boriti protiv toga i kako misli pokušati doći na vlast? 'Mi se borimo tako što se ne bavimo politikantstvom nego ukazujemo na probleme i pokušavamo ih rješavati, pogotovo sada uz Vladu Andreja Plenkovića koji je pokazao veći interes za Istru nego njegovi prethodnici. Mi smo već sada na lokalnim izborima pokazali bolji uspjeh nego ikada do sada', kaže Šiljeg.
Na sličnom tragu u objašnjavanju uspjeha IDS-a je i potpredsjednik SDP-a Peđa Grbin, koji dolazi iz Pule.
'IDS kao politička stranka uvijek je imao dva lica. Jedno lice s ove stranke Učke, a jedno za Istru. I dok je s ove strane Učke, zagrebačke, saborske, IDS uvijek zastupao liberalne vrijednosti i vrijednosti lijevog centra, ljudska prava, transparentnost i otvorenost, u Istri je to sve zasjenjeno iznimno velikom dozom klijentelizma koja baca sjenu na sve ono što godinama govore', pojašnjava Grbin za tportal.
Upravo taj klijentelizam, kaže, bio je razlog za raskid suradnje između SDP-a i IDS-a na nivou gradova i općina u Istri. 'Naprosto sudjelovati u sustavu u kojem se gradovi i općine smatraju plijenom, a ne odgovornošću, nismo mogli prihvatiti. Kada bi se IDS riješio svog klijentelizma, pa u mnogim situacijama i više od toga, tada bi to bila stranka koja bi itekako bila poželjna za suradnju. Ovako ćemo se u političkom Zagrebu često složiti, a kući baš i ne', zaključuje Grbin.