'Prvo, ako predsjednica prihvaća antifašizam kao svjetonazorsku odrednicu, onda on ima smisla samo protiv fašizma. Inače, smatram da je antifašizam kod nas besmislen jer nema fašizma; ima fašista, ali to je nešto drugo. Međutim, predsjednica nekom čudnom logikom dijeli kruške i jabuke. Na jednoj strani su, recimo, propartizanske struje, a na drugoj bi onda trebale biti proustaške. Ona zna da između njih ne može ustanoviti poziciju sredine pa je to interpretirala tako da je rekla da su na drugoj strani snage koje su Domovinski rat uzele kao svoju najveću odrednicu', ocjenjuje Puhovski.

Time je predsjednica, tumači Puhovski, zapravo izbjegla realnu podjelu na ustaše i partizane, odnosno njihove nasljednike, što bi imalo smisla u kontekstu prastarih podjela. A ako to nije slučaj, onda se radi o stvarima vezanima uz rat iz 90-ih godina. 'Dakle, naprosto nešto ne štima s njezinom logikom, odnosno vidi se da ona pokušava izbjeći opredjeljenje između proustaških i propartizanskih orijentacija, a to se, na koncu, vidi iz priča o njezinoj obitelji, ali se ne usudi to direktno reći', kazao je Puhovski za tportal.

'Zadaća predsjednice nije da bude iznad podjela'

U razgovoru za Jutarnji list predsjednica je rekla da je 'podjela na antifašiste i one koji su za Domovinski rat... potpuno umjetna podjela'.

'Moja je obitelj bila antifašistička. Bili su partizani, ali su isto tako bili i antikomunisti. Većina moje obitelji sudjelovala je i u Domovinskom ratu. Hrvatska je utemeljena na antifašizmu, na Domovinskom ratu i na onome što smo stvarali zajedno s prvim predsjednikom Franjom Tuđmanom i svim ljudima koji su branili Hrvatsku i koji su ostali u njoj', izjavila je Grabar Kitarović.

A zašto se predsjednica ne usudi reći da se građani dijele po liniji 'ustaša i partizana'?

'Ako prizna da je podjela takva, onda ne može biti neutralna, a htjela bi biti neutralna jer je njezino biračko tijelo već sada, kao što se moglo vidjeti na nizu portala, nepristojno oštro prigovorilo zato što je pod američkim pritiskom rekla nekoliko rečenica o ustašama. Dakle, ona očito ne želi ići predaleko u tome, ona bi htjela biti iznad. Po mojem sudu, zadaća predsjednika ili predsjednice nije da bude iznad podjela u društvu, nego da pokuša biti iznad, recimo to tako, nedopustivog ponašanja u vezi s tim podjelama', rekao je Puhovski, dodajući da se ovdje radi o podjelama koje se ne mogu relativizirati. 'Ako se radi o ustašama i partizanima, onda tu relativiziranja nema i ona to dobro zna. Zato to ne želi priznati kao realnost podjele, nego govori s jedne strane o podjelama na bazi '41., a s druge strane o podjelama na bazi '91., što je potpuna besmislica, već i logički', upozorava Puhovski.

S druge strane, analitičar razumije predsjedničin stav da ne želi ići ni na jednu komemoraciju – ni u Jasenovac ni na Bleiburg. Prošle godine, kada je Vlada išla na jednu stranu i predsjednica nije željela sudjelovati u tome, to je bilo 'razumno rješenje'. 'Ali ove godine, kad su svi na istoj strani u vlasti, predsjednica se zapravo pokazuje kao element destabilizacije, a ne stabilizacije. Jer ona je već sjela na onu stranu koja preteže', slikovit je Puhovski.

Inače mu se, dodaje, čini da je predsjednici teško podnijeti pomisao da bi joj zviždali. 'Ona sebe smatra kraljicom Balkana ili kako to već ide, navikla je da bude popularna i teško je podnijeti da to ne bude. Međutim, ona relativizira stvari koje ne bi trebalo relativizirati i nasjeda na frazu osude svih totalitarizama, koja ima smisla ako se nalazimo u situaciji da se doista radi o raznim totalitarnim porecima i njihovim učincima – ali doista ne vidim kakvog smisla ima osuđivati komunizam u Jasenovcu', primjećuje Puhovski. Što se tiče Bleiburga, Puhovskom je po pitanju državnog pokroviteljstva problematično to što na komemoraciju nikada nije bio pozvan pravoslavni svećenik, a 'broj pravoslavnih koji je tamo zarobljen i kasnije pobijen znatno je veći od broja muslimana', kao i to što je tamo prisutan Počasni bleiburški vod - skupina ljudi koji su se javno proustaški opredjeljivali - što je nedopustivo manipuliranje žrtvama.

Gjenero: Zadnji je trenutak da se lopta spusti na zemlju

Po pitanju sudjelovanja na komemoracijama, Davor Gjenero smatra da se predsjednici, koja je lani prekinula tradiciju zajedničkog komemoriranja, u tom slučaju nema što prigovoriti.

'Uvijek je teško birati strategije ako zaista želite utjecati na smanjivanje sukoba i to koja će strategija doista dati najbolje rezultate. Uvijek će netko biti nezadovoljan takvom odlukom. Mislim da se predsjednici ne može predbaciti to da je zaoštravala političke podjele, ona je zaoštrila političku podjelu time što je pobijedila na predsjedničkim izborima kao kandidat desnog političkog bloka i njezinim izborom zaoštravaju se te podjele. Međutim, ne čini mi se da je ona ta koja je zaoštrila te podjele', kazao je Gjenero za tportal.

Nedvojbeno, nastavlja analitičar, zadnji je trenutak da se lopta spusti na zemlju.

'Ne zaoštravaju se samo podjele na ta dva bloka, nego i unutar blokova. Polako dolazimo u situaciju da nije moguće donijeti nijednu racionalnu političku odluku. Političari rade upravo suprotno onome što je njihov posao, a posao politike je uspostavljanje konsenzusa i kompromisa. U politici nije uspješan onaj koji radikalizira svoju poziciju, nego onaj koji je sposoban postizati kompromise, a tu se čini da u aktualnoj političkoj klasi zapravo praktički nitko u pravom smislu riječi ne radi svoj posao i time što predsjednica Republike javno naglašava da postupcima koje povlači želi smanjiti konflikte i ne izazivati mislim da, što se motiva tiče, radi dobru stvar', rekao je Gjenero.

No što je predsjednica htjela poručiti time što je sama otišla u Jasenovac? 'Ona je time izbjegavala konflikt pa ste vidjeli što se događalo. Kao svog izaslanika izabrala je čovjeka kojeg je mogla izabrati, a za kojeg je očekivala da neće izazvati nikakav konflikt – dogodilo se da je čovjek izviždan. Jasno je da bi se to njoj događalo. Tako da ne vidim tu ništa krivo ni loše', rekao je Gjenero, dodajući da nije bilo potrebe da se u Jasenovcu događa dodatni politički sukob.

Komentirajući predsjedničinu izjavu o podjeli na antifašiste i one koji su za Domovinski rat, Gjenero ističe da je nedvojbeno to da se 'proizvodi društvena podjela na toj razdjelnici - tko je bio na kojoj strani u Drugom svjetskom ratu'. 'To je nešto što obilježava hrvatsku političku arenu, to je, grubo rečeno, de facto podjela na SDP i HDZ i njihov politički blok. Mene u javnom diskursu smeta činjenica da se u zadnje vrijeme jako naglašeno govori o antifašizmu, kao da je antifašizam antipod fašizmu. Antipod fašizmu nije antifašizam, nego liberalna demokracija, liberalno-demokratski poredak i demokratska politička kultura', tvrdi Gjenero.

'Predsjednica pokušava zauzeti ekvidistancu'

Konstrukt antifašizma, nastavlja taj analitičar, zamka je podmetnuta od staljinizma 40-ih godina, kada je Staljin pokušao stvoriti uvjerenje da su se zapadne liberalne demokracije, koje su s njime ušle u savezništvo protiv fašizma, poistovjetile s njegovim političkim stavovima.

'Nikad se u demokratskoj Europi nije na ovaj način, kao kod nas, govorilo o antifašizmu. To nije nikakav zagovor fašizma, nikakva priča o antikomunističkoj poziciji, nego se jednostavno treba govoriti o čistim kategorijama. Kategorijom antifašizma danas ne možemo objašnjavati ništa – konačno moramo početi govoriti kao liberalni demokrati i tako se moramo određivati prema totalitarnim porecima iz prošlosti. Pritom, ja nisam od onih koji relativiziraju zločine fašizma, koji će ikad zatajiti to da je NDH bila kvazidržava, paradržava koja je provodila genocid nad Srbima i Romima i holokaust nad Židovima itd. Da se ne bismo slučajno krivo razumjeli', napomenuo je Gjenero.

I predsjednica je, međutim, u intervjuu poručila da je Hrvatska, između ostalog, utemeljena na antifašizmu.

'To, kolokvijalno rečeno, štima. Naravno, puno bih radije da se govori da Hrvatska želi biti liberalno-demokratska država jer ljudi koji govore o tome jednostavno su preuzeli mantru koja nije dobra. Otud nam i ovi sukobi. Kad bismo počeli ozbiljno govoriti o prošlosti, onda bismo vidjeli da je puno manje spornih stvari i puno manje razloga za ovakve društvene podjele', smatra Gjenero.

Tko, dakle, po njegovom sudu pokušava proizvesti podjele na one koji su, kako kaže predsjednica, za antifašizam i one koji su za Domovinski rat?

'Ako gledamo objektivno, činjenica je da svi sudjeluju u tome. Nikad za sukob nije kriv samo onaj koji ga je započeo, nego i onaj koji ga je prihvatio. I kad se sukob uspostavi, više nije važno tko ga je započeo, a tko ga je prihvatio. Krive su i jedna i druga strana – i jedna i druga strana ne rade svoj posao – a niti lijevi niti desni politički blok u Hrvatskoj nisu politički blokovi u smislu da će ljudi djelovati onako kako političari moraju djelovati, što znači tražiti kompromis, način da se uspostavi nekakav opći interes. Niti jedna niti druga strana ne poopćavaju pojedinačne interese, ne izgrađuju političku filozofiju i ideologiju koje bi omogućavale društvenu komunikaciju, nego i jedni i drugi gledaju na maksimalizaciju dobiti svoje strane i pokušavaju izvući neku korist iz društvenog sukoba koji zapravo razjeda društvo', upozorava Gjenero, zaključujući da predsjednica pokušava zauzeti ekvidistancu, jednaku udaljenost prema oba bloka unutar političke klase i da 'pokušava govoriti onako kako bi predsjednik Republike morao govoriti: u ime cijelog političkog naroda'.