Kad su prije deset godina Jinxi objavili da se rastaju jer navodno treba stati kad je najbolje, nitko se nije usudio pomisliti da će se ponovno okupiti, zreliji i moćniji nego ikada. No jesu, i to ne samo zato što im je ponestalo love (što je najčešće glavni razlog ponovnog okupljanja raspadnutih bendova), već zato što im nije ponestalo inspiracije, iako bi se mnogi kreativac zakleo da inspiracija zapravo ne postoji, nego se događa u tijeku kreativnog procesa. Povratak s albumom 'Na zapadu' nadmašio je sva očekivanja i publike i kritike, iako je i jednima i drugima trebalo malo vremena da se naviknu na atipičnu eklektičnost njegova zvuka.

Novi pak album, znakovitog naziva 'Diksilend' (da, po Vuku, ipak je ovo Balkan), opet donosi potpuno novi, a istovremeno toliko prepoznatljiv zvuk Jinxa. Coco Mosquito, u posljednje vrijeme pod očitim utjecajem americane i folka, dokazuje ovim albumom onu svoju poznatu da su sva naša tajna znanja materijal recikliranja. Kao što samo ime albuma govori, riječ je o kolekciji od deset pjesama u kojima se isprepleću utjecaji folka, bluesa i retro-popa, a polifonične melodije uz klasičnu brass-sekciju, toliko karakterističnu i za dixieland i za Jinxe, nadopunjava ritam-sekcija u kojoj se osim gitare ovoga puta može čuti i banjo, još jedna inovacija na domaćoj pop sceni. Unatoč činjenici da je vlasnica jednog od najosebujnijih altova na domaćoj sceni, Yaya se, kao i uvijek, fantastično snašla u novom materijalu, uspjevši se čak prilagoditi i pjesmama koje su pisane u sopranskoj lagi, pa i s povremenim uplivom u falset.

Iako Jinxi nikada nisu bili društveno-politički angažiran bend i gotovo su uvijek pjevali samo o ljubavi, suptilno imenovanje novog albuma pokazuje da su itekako svjesni situacije u kojoj nam se društvo trenutno nalazi. Globalna monetarna depresija, pa i ona zdravstvena koja iz nje proizlazi možda se ne mogu dokinuti glazbom, ali vesele sličice kojima obiluje 'Diksilend' barem nakratko mogu djelovati terapijski okrepljujuće i navesti nas da, na nešto više od pola sata, zaboravimo na svijet koji tone.

Jinxi su tako novim albumom, koji samo što se nije pojavio u prodaji, ponovno dokazali da nipošto ne šmiraju i ne foliraju i da se i u budućnosti od njih svašta može očekivati. Dapače, mirne ih se duše može proglasiti kraljevima balkanskoga popa jer vjerojatno ne postoji nijedan drugi bend koji je jednako rado slušan u Jabuci, na svadbama i domjencima koje upriličava Tomo Horvatinčić. Pa nije li upravo to smisao pravog popa?