Prije svega, sam kontekst neposrednih izbora imao je, kao što je bilo i za pretpostaviti, snažan motivacijski učinak pa je odaziv birača bio puno veći nego na ranijim izborima istoga ranga. Najatraktivniji izborni rezultat bez sumnje je Kerumova pobjeda u Splitu.

Apel 'urbanog' Splita očito nije bio dovoljno snažna kontra osebujnom Kerumovom stilu kojem je dodatni vjetar u leđa bila percepcija da će stvari s njim sigurno biti drukčije – bolje ili lošije, ali svakako drukčije. U svakom slučaju, ambivalentne emocije - strepnja i veliki strah s jedne strane te visoka očekivanja s druge - označili su početak mandata moćnog poduzetnika

No zanimljivija od Kerumove pobjede jest demonstracija neukusa koja je tijekom cijele kampanje stizala iz Ostojićeva stožera, a koja je kulminirala na samu izbornu noć kada su se ekranom prošetali Ostojićevi simpatizeri u krajnje degutantnim majicama 'Nisam ovca da me čoban vodi'. Kerum je svoju sirovu kampanju vodio i dobio na krilima autentičnosti - to sam što sam, uzmi ili ostavi - dok je Ostojić svoj mandat borca za 'urbano' ukaljao potezima dostojnim, recimo, kakvog primitivnog kralja supermarketa, kakvog 'progresivni' i 'urbani' Split vidi u Kerumu. I tako se Ostojić u kampanji pokazao većim 'Kerumom' od Keruma.

Sljedeći spektakularan rezultat svakako je Vlahušićevo osvajanje Dubrovnika i poraz HDZ-a u Vukovaru. Dvije snažne pljuske koje mu je zadala opozicija HDZ donekle je ohladio oblogom iz Velike Gorice. Osim što je HDZ-u u ruke tutnula silno potreban džoker, pobjeda Dražena Barišića posebno je interesantna iz perspektive političke komunikacije. Naime, kampanja koju je tamo vodio HDZ potvrda je da strateški dobro postavljena i taktički dobro odrađena kampanja zaista može napraviti urnebes.

Na kraju, spomenimo se još dviju institucija, uzdanica svake zdrave demokracije, kakva naša, ruku na srce, još ni izbliza nije.

Prva je Državno izborno povjerenstvo koje je i ovoga puta, nažalost, palo na testu učinkovitosti. Needucirani birački odbori, incidentno ponašanje predsjednika gradskih izbornih povjerenstava u nekim sredinama, arbitrarne procjene o kršenju pravila izbornog nadmetanja i neažurnost samo su neke crtice iz rada povjerenstava.

Ruku na srce, jalova regulacija kampanja i izostanak bilo kakvih standarda ne olakšavaju im posao, no DIP ne čini ama baš ništa da bi se stvari popravile na bolje.

Da ne bude zabune, DIP više nije ad hoc tijelo koje se sastaje samo pred izbore, već stalno tijelo koje dobiva novac da se kontinuirano, iz mjeseca u mjesec nečime bavi. Čime? Između ostalog i zdravljem izbornog procesa koje svakako uključuje organiziranu edukaciju ljudi uključenih u provođenje izbornog postupka, sustavno obrazovanje i informiranje birača, usavršavanje izborne procedure i još mnogo, mnogo stvari za koje DIP-u uredno kapa novac, a koje redom odrađuje - GONG.

Druga je javna, Hrvatska televizija koja se po kvaliteti izbornog programa na trenutke bilo teško razlikovati od kakve lokalne televizije. Program se više-manje svodio na klasičan model 'konjske utrke' - tko vodi, tko gubi i tko za kime koliko kaska – dok su se izborne emisije mahom bavile ili konstatiranjem očitog, tipa 'Kerum je veliki poduzetnik koji je osvojio veliki grad' ili beskonačnim prevrtanjem izbornih brojki, dok su prave teme, dostojne jedne javne televizije, ostale posve netaknute. Primjerice, jedan bi se BBC taj čas dohvatio Polančeca koji je na svom mimohodu Istrom bez pardona ustvrdio da 'će urgirati' kod svojih kolega ministara da se projekti HDZ-ova kandidata za gradonačelnika Buja Jergovića 'analiziraju s dužnom pažnjom i, naravno, prođu'.

Ukratko, ovi su izbori jasno i nedvosmisleno pokazali da političko tržište nesmiljeno i nepovratno šiba naprijed, dok smo, što se demokratskih standarda tiče, nažalost, ponovno – na putu prema dolje.