Anonimna radnica Interspara pristala je na razgovor tek nakon višekratno zagarantirane potpune anonimnosti, piše Novi list

'Svi znamo da postoji nekoliko lista za prekovremene sate. Jedna je za nas, a druga za inspekciju. Kad se na našoj listi nakupi previše prekovremenih – ona jednostavno nestane. Pobuniš li se, na pravom si putu za otkaz', prenosi riječki dnevnik iskustva svoje sugovornice.

Od svega što je muči na radnom mjestu - često zbog količine posla ne može iskoristiti pauzu za objed, na posao ide i kada je prehlađena jer se boji da bi česta bolovanja mogla dovesti do otkaza, često čuje rečenicu 'ako nećeš ti, ima tko hoće' - a najgori su joj prekovremeni sati.

'Kad dođu tri sata i spremiš se da odeš kući, šefica te zaustavi i pokaže rukom na prazne police. A zašto ovo nije popunjeno? To je znak da ćeš ostati još najmanje dva sata u trgovini. Ni jedna desetina od tih prekovremenih nije nam plaćena', ispričala je sugovornica Novog lista.

Najteže je pak u dane mjesečne inventure: zaposlenica Interspara tvrdi da je radila od osam ujutro do 15 sati, a onda ponovno došla na posao u 18 sati i ostala do tri ujutro. Četiri sata bi odspavala i - opet na posao.

Od nadležnih inspekcija ne očekuje previše. Tvrdi da su ih nekoliko puta posjećivale, ali ništa se nije promijenilo.

'Bila je inspektorica zbog radnog vremena. Znalo se koji radnici će ići pred inspektoricu. Ne znam kako, ali znam da su najprije pozvani u administraciju gdje su im rekli što moraju reći. Na poslu se svi bune kad razgovaramo međusobno, ali nitko ništa ne govori naglas. Subotom i nedjeljom ljudi pucaju maksimalno pa i mušterije svašta čuju. Moraš se kontrolirati, vidiš da te ljudi gledaju', ispričala je sugovornica.

Predsjednica sindikata trgovine Dragica Mišeljić kaže da je sindikat na temelju dojava radnika znao inicirati odlaske inspekcije u trgovačke centre, ali kad bi inspekcija došla - radnici ne bi prijavili ništa.

'Mi možemo izvršiti određene pritiske. U nekoliko navrata išli smo i preko veleposlanstava država iz kojih trgovački centri dolaze, zatim preko sindikalnih središnjica kolega iz Austrije i Njemačke. Međutim, strah radnika nam je veliki problem', kaže Mišeljić, dodajući da će oni biti izrabljivani sve dok ne podignu glas.

'I sami znate da ćemo uskoro raditi sve dok ne odemo na groblje te se za bolje radne uvjete na poslu moramo izboriti', zaključuje sindikalistica.