Stvari su stvarno postavljene naglavačke u slučaju prvog političara Italije. S obzirom na nepresušnu bujicu protuzakonitih radnji, sukoba interesa, zloupotrebe političkih funkcija, prije bi talijansko sudstvo trebalo tražiti imunitet od Berlusconija nego obratno. Nema nekog smisla nabrajati skandale i kriminalne radnje medijskog magnata koji se uz pomoć mafije, kupovanja glasova na siromašnom Jugu, podmićivanje sudaca, falsificiranja knjigovodstva, izbjegavanja plaćanja poreza i mijenjanja zakona u vlastitu korist uspeo do pozicije daleko najmoćnijeg državnika na svojem teritoriju u komparaciji s ostalim europskim čelnicima.

La Repubblica je svojedobno izbrojala ravno 17 zakona kojima je Berlusconi pogodovao sebi, ponajprije u želji da izbjegne inkriminirajuće presude. Pričamo o legislativi prema kojoj su kazne za knjigovodstveno muljanje drastično smanjene, o zakonu 'legitimne sumnje' prema kojoj optuženik može tražiti preseljenje slučaja na novi sud zbog moguće pristranosti sudaca, što je talijanski premijer potom iskoristio u gro slučajeva ne bi li odveo proces u zastaru. Pa simbiotički vezano za to - zakon koji skraćuje rokove zastara, pogotovo u slučajevima utaje poreza. Vrhunac spora s talijanskim predstavnicima sudbene vlasti dogodio se 2003. kada je Berlusconi nazvao talijanske suce mentalno poremećenima i antropološki drukčijima od ostatka ljudskog roda te pokušao izvesti zakonsku reformu prema kojoj bi autonomno odlučivanje sudbene vlasti izravno podredio izvršnoj. Prijedlog je u prosincu 2004. prošao u parlamentu, no vetom ga je stopirao predsjednik Carlo Azeglio Campi uz komentar da je protuustavan.

Imunitet Berlusconiju ne žele skinuti samo u Italiji, htjeli su to i u Španjolskoj. Tamo je 2006. optužen za kršenje antimonopolističkog zakona s privatnom TV mrežom Telecinco i za utaju poreza. Sve je završilo na policama arhiva i proces je obustavljen u srpnju 2008. zbog kaznene nedodirljivosti talijanskog premijera.

U posljednjem valu procesa Berlusconi je bio optužen za podmićivanje britanskog odvjetnika Davida Millsa sa 600.000 dolara za laganje na sudu povodom slučaja pranja novca s početka devedesetih. Millsu je dokazana krivnja u veljači 2009, pobrao je četiri i pol godine zatvora, no čovjek se žalio na presudu i u međuvremenu je nastupila zastara.

15 ustavnih sudaca navodno je podijeljeno pola-pola po pitanju skidanja imuniteta. Srećom da je riječ o neparnom broju, te će jedna strana morati pretegnuti, no 'Joker' europske politike uštrcao je u strah u sve pore političkog i legislativnog sustava, tako da će nas najvjerojatnije dočekati neka kompromisna solucija prema kojoj će Berlusconi ostati čitav, a pitanje imuniteta 'riješeno'.

Berlusconi se osvrnuo na mogućnost gubitka imuniteta riječima da stabilnost vlade neće biti ugrožena te da je totalno indiferentan kad se radi o tome hoće li se smiješni procesi protiv njega nastaviti ili ne. Usput se zakleo na glave svoje djece i unučadi da je nevin. No, ima on pametnijeg posla, od financiranja bugarskih pjevačica (1,8 milijuna dolara) novcem državne blagajne do smišljanja narcisoidno-patoloških imena za svoju stranku. Kako je već pisano, nema više Naroda slobode, sada se zove Italia. Još jedan primjer kako je kod zalizanog plejboya sve u nekakvoj obrnutoj logici 'Alise u zemlji čudesa'. Zar mu nije bilo jednostavnije zemlju preimenovati u Berlusconija?