U posljednjih 33 godine, Jens Nielsen, mljekar s otoka Sylta u Sjevernom moru, na odmoru je bio 28 dana. Ostale dane je radio, kaže Spiegel, i na dane kćerina vjenčanja i sprovoda svojih poznanika i prijatelja. U takvim prilikama s proslave ode prije svih ostalih i uputi se prema svojoj štali. Radi 365 dana godišnje.

Jedno jutro novinare je dočekao u maloj vlažnoj prostoriji na svojoj farmi u selu Morsumu. Opsluživao je bučni stroj za punjenje kartonskih pakiranja za litre mlijeka. Uzgaja 36 krava, ali uglavnom ručnim radom, bez mnogo mehanizacije. Hrani i muze krave, čisti štale, pakira mlijeko i dostavlja ga, sve sam. 'Dobro došli u moj Alcatraz', kaže u šali.

Ovakvim farmama bit će sve teže nakon 2015. godine, kada će Europska unija, novom europskom Zajedničkom poljoprivrednom politikom (CAP), ukinuti sustav kvota za proizvodnju mlijeka. Posljednjih 30 godina kvote su određivale koliko mlijeka svaki farmer može proizvesti. Od sljedeće godine sustav se liberalizira i svatko može proizvoditi koliko želi. Posljedično, velike farme narast će još više i proizvoditi više, snižavati cijene mlijeka na tržištu, a mali poput Nielsena mogli bi odustati. Litra mlijeka u Njemačkoj u trgovini košta oko pet kuna, pa ako još padne, farmerima neće ostati mnogo.

Ali zato je Ulrich Westrup mnogo optimističniji. Mljekar u Bissendorfu, gradu u sjeverozapadnoj Njemačkoj, upravo se vratio sa studijskog putovanja iz Afrike. Izgleda kao menadžer. Ponekad putuje po Njemačkoj i druge farmere poučava kako svoje imanje učiniti efikasnijim. Ured mu izgleda kao kontrolna stanica u elektrocentrali. Iz stakla čuje se mukanje 300 krava, od kojih svaka ima zasebnu štalu u kojoj se može kretati i leći na pod.

Na dva monitora Westrup prati najnovije podatke: kalkulacije hranjenja, plodnost i proizvodnju mlijeka. Svakoj životinji na vratu visi senzor koji u realnom vremenu podatke šalje u centar u Francuskoj gdje se ti podaci obrađuju. Vrijeme tjeranja krava taj centar može točno odrediti na osnovi senzorskih podataka o kretanju životinja. U tom slučaju Westrup dobiva SMS poruku na svoj mobitel.

Ovakve industrijalizirane farme izgleda da će sve više rasti u želji farmera da proizvedu više mlijeka i zarade više, što će im od sljedeće godine novi CAP i dozvoliti. S druge strane, manji proizvođači kao Nielsen morat će svoj proizvod ili prilagoditi tržištu ili promijeniti način proizvodnje da opstanu.

Reformom CAP-a, uključujući ukidanje mliječnih kvota, Europska unija želi povećati izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a to ne može ako i dalje bude ograničavala proizvodnju. U posljednjih nekoliko godina, EU vodi velike pregovore o otvaranju tržišta sa SAD-om, Japanom i Tajlandom. S Kanadom je već sklopila i europskim proizvođačima omogućila puno lakši izvoz robe na to veliko tržište.

U mljekarstvu će se najveće promjene zasigurno vidjeti u Njemačkoj, koja je najveći europski proizvođač mlijeka. Prema podacima Europske mljekarske asocijacije (EDA) Njemačka godišnje proizvodi 30,3 milijuna litara sirova mlijeka. Gotovo polovicu izvozi, 14 milijuna litara, ali većinom u gotovim proizvodima, samo manji dio kao obično mlijeko. Ova industrija Njemačkoj je vrijedna devet milijardi eura godišnje, mnogo vrednija od svinjogojstva.

Ali promjene su očite. U zemlji je 2012. bilo oko 85 tisuća mliječnih farmi, a 1950. 1,6 milijuna. Sada ih je gotovo dvadeset puta manje. Broj krava također se smanjuje, a povećava im se proizvodnost. Četiri milijuna mliječnih krava daje 30,3 milijuna litara. Prije šezdeset godina, u zemlji je bilo 5,5 milijuna krava. Ali je zato prosječna godišnja proizvodnja po kravi sedam tisuća litara, što je prije nekoliko desetljeća bilo dvostruko manje.