Radovan Dobronić, predsjednik Vrhovnog suda ustraje da nije preoštro reagirao u slučaju smjene dvojice sudaca s mjesta predsjednika odjela, Marina Mrčele i Damira Kosa
Gostujući u Intervjuu tjedna TNT-a na N1 Televiziji, predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić rekao je kako je odluku donio nakon sjednice Kaznenog odjela na kojoj su razgovali o pitanju zastare kaznenih postupaka kad se oni nalaze pred Vrhovnim sudom.
'Na temelju sjednice i istupa shvatio sam da ova dvojica jednostavno, na neki način, cijelo vrijeme ne samo ne priznaju moj autoritet kao predsjednika Suda, nego se jednostavno protive gotovo bilo čemu. Okrugli stol je bila kap koja je prelila čašu', rekao je, između ostaloga, predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić dodajući kako su na taj događaj bili pozvani svi suci Vrhovnog suda i udruga sudaca te im je dana mogućnost da kažu što misle.
vezane vijesti
Na njemu je, rekao je, govorilo četvero, petero sudaca, neki su rekli kako se ne slažu s njim, ali su za razliku od Kosa i Mrčele koji su, kako je rekao Dobrobić, dio vodstva, dio tima koji predsjednik ima oko sebe, nisu bavili izvrtanjem smisla što predlaže.
'Jedino su Kos i Mrčela tvrdili da je ovo što ja predlažem zabrana sucima da objavljuju članke, da je to jednoumlje, antiintelektualizam', rekao je Dobronić te dodao:
'To je jedan potpuno nekorektan pristup. Svi mogu diskutirati, iznositi mišljenja suprotna mom, i jesu i tu nema problema, ja sam to mirno prihvatio, ali se radi o tome da se ne može raspravljati tako da ubijete raspravu, a to je ovdje bio slučaj. Oni su u suštini rekli, ismijavali na jedan način moj prijedlog i temu. To je bilo ispod razine koja se očekuje od bilo kojeg suca, kamoli onog Vrhovnog suda.', rekao je Dobronić koji negira da je kaznio slobodu mišljenja.
Predsjednik Vrhovnog suda kaže da je ovo bilo prvi put da su se u raspravama spomenuta dvojica sudaca postavljala 'ovako drsko'. No kaže da je i prije primijetio da Kos i Mrčela cijelo vrijeme imaju 'stav i pristup, otprilike, da koje god pitanje ja pokrenem ili dovedem u sumnju, u tom trenutku slijedi njihova reakcija ne-ne'.
Velik problem su i kazneni slučajevi kojima prijeti zastara. Dobronić je i tu inicirao promjenu.
'Stekao sam jedan dojam kao da se smatra da je to već gotovo normalna stvar. Kad predmet u kaznenom postupku dođe do zastare, onda je to po posljedicama uskrata pravosudne zaštite za žrtvu tog kaznenog djela, to je najgori mogući rezultat i to je nešto što si Vrhovni sud u suštini nikada ne bi smio dopustiti. Možda se ne može u potpunosti izbjeći, jednom, dvaput u sto godina. Ali kad se dogodi dvaput u istom danu i u predmetima koji nisu društveno beznačajeni, onda je znači bilo vrijeme da se nešto poduzme. Kad se vidi da jednom sucu u predmetu ove godine ističe zastara, onda predsjednik odjela i taj sudac moraju pojačano pratiti i nastojati radit tako da ako i treba samo na tom predmetu da se riješi prije isteka zastare', kaže Dobronić.
Dodaje da nije direktno brojao koliko je takvih slučajeva, ali da broj nije velik. Rekao je i toliki otpor od sudaca za promjenu nekih praksi nije očekivao.
Istaknuo je kako u građanskoj sferi ne postoji pojam zastare kao u kaznenom postupku, ali postoji dugotrajnost postupka.
'Vrhovni sud u normalnom stanju ne smije ukupno imati više od 1000 predmeta u radu, a sad ih ima više od 12.000. Kad sam došao, uspjeli smo provesti tako da smo uspjeli privući 10 sudaca koji su došli kao pojačanje i to su suci koji su dosta stručno zainteresirani, sad čujem da oni vrlo dobro rade i već sada je osjetno smanjen broj predmeta i to je jedina metoda kojom se ti predmeti mogu smanjiti. Drugog rješenja nema', rekao je Dobronić.
Iako u nekim stvarima nema potporu unutar samog Vrhovnog suda, kaže da ne odustaje od promjena.
'Ne, nisam odustao. Što se tiče potpore, ja sad nemam potporu dijela sudaca. Može biti da će oni na kraju skovati neku urotu s ciljem da me pokušaju onemogućiti. Ako će stvari tako ići dalje, razmislit ću što napraviti u takvoj situaciji, no još uvijek smatram da svatko ima zdrav razum, osjećaj odgovornosti i da uopće nije bilo nikakvih razloga da se ova dvojica sudaca onako odnose prema inicijativi, osim ako netko misli da su njegovi prikriveni osobni interesi iznad interesa cjelokupnog sudstva i interesa čitavog društva. Sudac izvan tog sudačkog poziva ne može i ne treba se baviti ničim drugim. Ako se i bavi, onda to treba biti iznimno i on živi isključivo i gotovo isključivo od sudačke plaće i ponekad neki honorar. Neke zemlje niti to ne dopuštaju', rekao je Dobronić.
