"Iako je većina hrvatskog stanovništva do 22. rujna 1991. napustila Petrinju, Stjepan i Paula Cindrić, ugledni petrinjski stomatolozi sa svojom tada petnaestogodišnjom kćerkom Katarinom (osamnaestogodišnji sin Alojz još je ranije uspio napustiti Petrinju) nakon neuspjelog pokušaja da se domognu slobodnog dijela Hrvatske ostaju zarobljeni u vlastitom podrumu i gradu. Nakon što su uspjeli kupiti propusnicu za izlazak iz okupiranog grada, spašavaju kćer Katarinu te ostaju sami u kućnom zarobljeništvu izloženi maltretiranju i ucjenama svojih dojučerašnjih sugrađana.

Njihova djeca, Alojz i Katarina, tada u zagrebačkom izbjeglištvu, početkom 1992. dobivaju vijest o tragičnoj pogibiji roditelja na tada okupiranom području Banije. Ubojstvo uglednih stomatologa odjeknulo je i kod krajinskih vlasti, a bilo je i pokušaja da se počiniteljima sudi za počinjena zlodjela", podsjeća Documenta.

Procesuiranje ovog zločina od strane hrvatskog pravosuđa krenulo je gotovo 30 godina nakon zločina i to u trenutku kada je početkom 2018. jedan od osumnjičenih, nekadašnji pripadnik srpskih paravojnih formacija Slobodan Mutić izručen iz SAD-a Hrvatskoj.

Uslijedilo je podizanje optužnice protiv Mutića i Perenčevića, prema kojoj su 6. siječnja 1992. upali u kuću obitelji Cindrić u Petrinji, naredili su im da iziđu, a potom su ih automobilom odvezli u selo Jošavica gdje su u njih ispalili više hitaca i na mjestu ih usmrtili.

Pravosuđu nedostupni prvooptuženi Perenčević, koji živi u Beogradu, teretio se i za ubojstvo tročlane obitelji Križević (majka Ana, otac Ivan i sin Damir), počinjeno 22./23. prosinca 1991. godine u tada okupiranoj Petrinji, tako da su usmrćeni u vlastitom domu iz neposredne blizine.

Sudsko vijeće suca Tomislava Juriše utvrdilo je da je Perenčević sudjelovao u ubojstvu temeljem zatvorenog kruga indicija dok kod Mutića tog kruga nije bilo pa je oslobođen optužbe, navodi Documenta.