Ključna ideja ove reforme jest da je danas u svijetu digitalnih tehnologija i interneta najvažnije usvojiti vještine koje će nam omogućiti kako bolje formalno, tako i lakše neformalno i informalno cjeloživotno obrazovanje. Neki ovu odluku obrazovnog sustava koji se smatra jednim od najboljih u svijetu, doživljavaju kao potencijalno opasan eksperiment, dok drugi vjeruju da se trendovima koje nameće razvoj tehnologije ne trebamo i ne možemo tvrdoglavo opirati. To što su još naše bake i djedovi učili krasopis, ne znači da trebamo i mi danas, kada gotovo isključivo pišemo po raznim tipkovnicama i ekranima umjesto po papiru, zar ne?

Razilaženja stručnjaka pokazuju da na ovo pitanje u suvremenom društvu u kojem je razvoj tehnologija i tržišta rada toliko ubrzan da djeca s podsmjehom pitaju roditelje jesu li u djetinjstvu znali za telefone, dok istovremeno ne znaju kako će izgledati struka koju uče kada izađu iz klupa (hoće li je obavljati ljudi, račnala ili roboti) nije tako lako dati jednoznačan odgovor kako se čini na prvi pogled.

Ravnatelj CARNeta Zvonimir Stanić kaže da strogo uređeni sustavi kao što je obrazovni, nigdje u svijetu pa ni u Hrvatskoj ne slijede tehnologiju onoliko brzo koliko ona mijenja ostale segmente naših života i rada.

'Kad vidite kako se brzo mijenjaju načini na koje komuniciramo, družimo se, igramo, zabavljamo, slušamo glazbu, gledamo filmove, to je sve kilometrima daleko od toga kako smo te iste stvari radili prije 20 ili 30 godina', kaže Stanić.

'To što su obrazovni sustavi inertniji u principu ne mora biti loše, budući da je obrazovanje vrlo osjetljiv sustav čije se promjene očituju tek nakon 10-ak i više godina pa sve greške mogu imati katastrofalne posljedice. No naravno, vrijedi i obratno. Sva zaostajanja za modernizacijom obrazovanja koje nam nudi i omogućava ICT također mogu imati katastrofalne posljedice, ako obrazujemo djecu za 19. a ne 21. stoljeće', upozorio je prvi čovjek CERNeta.

Hrvatski lingvist i ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dr. sc. Željko Jozić je nešto oprezniji. Kaže da treba ići u korak s vremenom, no istovremeno upozorava da nas srljanje može unazaditi.

'I mi smo uveli neke izmjene i pojednostavnjenja u učenju slova. Primjerice, slova c, s, š, j i neka druga do sada su imala tzv. ulazne vitice kojima su počinjala ili neke druge ukrase, što je ostatak još iz doba krasopisa. Od sada tih ukrasa više neće biti. Osim toga, od ove godine sva djeca uče pisati na isti način, a ne različito, ovisno o udžbenicima', objasnio je za tportal.

Jozić je upoznat s prijedlogom izbacivanja poučavanja rukopisnoga pisma (u kojem se slova međusobno povezuju) iz finskog školskog sustava, no ističe da to nije nešto sasvim novo, već trend koji je krenuo iz Amerike.

'Takav čin opravdava se sve većom usmjerenošću ljudi svih dobi, a pogotovo mlađih, na računala i tipkovnice, bilo fizičke, bilo na dodirnim ekranima. Teško je reći koliko je to pametna odluka, jer je poznato da su brojna znanstvena istraživanja pokazala važnost njegovanja vještine pisanja rukom za razvoj finih motoričkih sposobnosti u djece, ali i za razvoj kognitivnih procesa jer neka djeca brže i bolje nauče čitati služe li se pisanjem rukom, a pisanje pomaže i boljem zapamćivanju podataka', rekao je Jozić koji smatra da trendove modernoga društva treba pratiti, ali ne slijepo i nekritički.

'Uostalom Finci su samo predložili tu reformu, a ona bi trebala krenuti tek za dvije godine, što dovoljno govori o tome da je stvar itekako još u razmatranju. Treba imati na umu da slijeđenje tehnologije ne podrazumijeva nužno i povećanje kvalitete. Takve promjene vjerojatno će donijeti nešto dobro, ali sigurno i ponešto loše, a o omjeru dobivenoga i izgubljenoga može se govoriti tek nakon protoka određenoga vremena', smatra naš stručnjak.

Neki su se protivili i kotaču i vatri

Stanić kaže da se u reformi školstva ipak ne možemo voditi strahovima od mogućih skrivenih opasnosti tehnologija, odnosno bojaznima da će nam djeca postati asocijalna, da će im pozornost zbog svojstava digitalnih uređaja postati razgranata, razumijevanje sadržaja površno ili nešto drugo. Uvjeren je da tehnologiju treba prigrliti, naučiti koristiti njezine prednosti i s njome se razvijati. Uvijek je bilo ljudi koji su strahovali od utjecaja tehnologija na čovjeka, koji su naviještali da će nas veliki novi izumi poput parnih strojeva, automobila, zrakoplova, telefona, odašiljača, nuklearnih reaktora, cjepiva, LHC-a... uništiti, učiniti bolesnima ili pretvoriti u čudovišta.

'Mi djeci možemo zabraniti ili ograničiti upotrebu ICT pomagala u školi, no ona će ostatak dana provesti u online okruženju. Potrebno je iskoristiti potencijale ICT-ja kako bismo promijenili načine učenja. Danas je besmisleno tjerati učenike na usvajanje ogromne količine faktografskog znanja koje će im ishlapjeti u nekoliko dana. Uz pomoć ICT-ja učenici mogu lakše razumjeti pojave, zakonitosti i pravila po kojima svijet funkcionira, a to znanje i vještine mogu im pomoći u razumijevanju gradiva koje trebaju usvojiti u školi. Bubanje činjenica koje su udaljene jedan klik danas više nema smisla.

Vjerujem da su slične rasprave vođene i u pradavno doba kada su ljudi izmislili vatru koja zasigurno nije odmah i svugdje prihvaćena s oduševljenjem. Vjerojatno je i kotač izazivao prosvjede onovremenih nezadovoljnika. No ja vjerujem da je to jednostavno evolucija koju ne možemo zaustaviti. Čak ni spaljivanjem neistomišljenika na lomači', rekao je Stanić.

Bubanje arhaičnih podataka

Jozić vjeruje da su danas već gotovo svi svjesni potrebe za velikom kurikularnom reformom koja će donijeti sadržajno rasterećenje i osuvremenjenje obrazovnog sustava.

Sve je više učenika, roditelja, nastavnika i stručnjaka koji se žale da se u našim školama s jedne strane zanemaruju kreativnost i razvijanje vještina te aktualne suvremene teme, dok se s druge uči previše faktografije, previše stvari koje se danas već mogu smatrati arhaičnima, poput pjesama nepoznatih narodnih pjesnika i guslara prepunih turcizama ili nerazumljivih riječi na nekim gotovo nepostojećim narječjima.

'Poznato mi je da se ministar obrazovanja Vedran Mornar u brojnim javnim istupima zalagao za reformu školstva kroz promjenu predmetnih kurikula i mislim da će se na tome uskoro ozbiljno početi raditi. To je doista iznimno važno jer je činjenica da nam je program nastave hrvatskoga jezika i književnosti poprilično pretrpan. Činjenica je također da u gradivu hrvatske književnosti gotovo uopće nema modernih hrvatskih autora, pa ni najvećih recentnih svjetskih ostvarenja i da bi, barem što se lektirnih naslova tiče, trebalo dati više slobode profesorima kako bi se gradivo hrvatskoga jezika i književnosti moderniziralo i prilagodilo današnjim generacijama', kaže Jozić.

351857,302402,356130,213881
Škole se griju na ugljen, a najavljujemo budućnost

Brojni hrvatski stručnjaci, među kojima i Josip Burušić s Instituta 'Ivo Pilar', upozoravaju da se o kurikularnim reformama govori već desetak godina, a da prava rješenja još uvijek nisu na obzoru.

'Stječe se dojam da mi sami nismo sposobni stvoriti potrebno znanje o obrazovanju niti smo sposobni primijeniti znanje koje je već stečeno u europskim i svjetskim istraživanjima. Danas škole siluju djecu jer ih prisiljavaju da rade nešto što već predstavlja svojevrsni kuriozitet, da sjede i bubaju, da uče nepotrebne činjenice, već pomalo arhaične podatke i sl. Djeca u takvom sustavu dolaze u konfuziju jer u školama uče da je bitno nešto za što će vrlo brzo saznati da uopće nije bitno. Na taj način u njima se stvara konflikt. To je posljedica uljuljanosti ljudi koji djeluju u našem obrazovnom sustavu u određenu zonu komfora. Naime, lakše je tvrditi da je ono što imamo dobro, nego priznati da nešto treba mijenjati i poduzeti. Naše obrazovanje na svim razinama treba strukturne promjene, a ne samo površinske. Jako sam skeptičan i ne vidim da bi do takvih promjena moglo doći u neko skorije vrijeme', kaže Burušić.

I Jozić i Burušić slažu se da su, kao i u mnogo čemu drugome, u našem obrazovnom sustavu veliki problem financijske mogućnosti.

'Mislim da hrvatsko školstvo za svjetskim trendovima kaska i zbog katastrofalnog materijalnog stanja. Poznato je da se neke hrvatske škole bore s osnovnim infrastrukturnim problemima', kaže Jozić.

Burušić dodaje da tvorci naše obrazovne politike imaju previše ružičastu sliku o stanju u hrvatskim školama.

'Čini se da nisu svjesni da mnoge škole nemaju ni osnovnu infrastrukturu, da u nekima prokišnjavaju krovovi i opada žbuka, da se neke još uvijek griju na drva i ugljen itd', kaže Burušić.

Gdje je tehnološka modernizacija u Hrvatskoj?

No Jozić smatra da ipak postoje i brojni dobri primjeri slijeđenja modernih trendova jer u Hrvatskoj već relativno dugo funkcioniraju e-škole, iako još uvijek na razini pilot-projekta.

I prema Staniću, stvari se pokreću. U pripremi je provedba projekta eŠkole, koji će pokušati promijeniti načine učenja i poučavanja. U početku će se te promjene vidjeti i događati u 10% škola, a ako se pokažu dobrima, odnosno ako učenici koji će ih završiti budu postizali bolje rezultate i razvijali neke nove sposobnosti, u sljedećoj fazi će još 50% škola biti uključeno u projekt. On će obuhvatiti digitalizaciju kurikula, edukaciju nastavnika, informatizaciju poslovanja škola, korištenje raznih alata i sl. Školama će biti izgrađena žična i bežična mreža, bit će opremljene tablet uređajima, pametnim ekranima, classroom management sustavima (CMS), MDM i slično. One će biti povezane, gdje god to bude moguće, gigabitnim linkovima na CARNet mrežu i na internet.

Prva faza projekta teška je 40 milijuna eura i trajat će dvije školske godine 2015/16. i 16/17. Ako se pokaže uspješnom, slijedit će nastavak projekta koji će trajati još dvije školske godine i biti težak dodatnih 103 milijuna eura; 85% tog novca dolazi iz strukturnih fondova EU, a 15% iz državnog proračuna RH. Projekt eŠkole je zajednički projekt CARNeta i Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta te brojnih partnera, kaže Stanić.