Koja su to tri slučaja nestalih osoba u Domovinskom ratu, koje je srpski predsjednik Aleksandar Vučić pompozno donio u Zagreb kao zalog buduće suradnje u ovom pitanju koje možda najviše pritišće hrvatsko-srpske odnose, još nije poznato. Doznajemo kako se vjerodostojnost Vučićevih informacija o sudbini tih triju osoba tek provjerava. Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, za tportal je otkrila detalje sastanka s Vučićem na Pantovčaku te je izrazila skepsu oko toga hoće li doneseni podaci o nestalima doista rezultirati pronalaskom njihovih kostiju
'Na sastanku iza zatvorenih vrata, koji se odvio netom prije službenog obraćanja na Pantovčaku, rečeno nam je tek da su donijeli neke podatke o tri slučaja. O imenima se nije govorilo. Ti podaci koje je Vučić donio sada su ušli u proceduru preko naših institucija i hrvatska strana će provjeriti vjerodostojnost onoga što je dostavljeno', otkriva nam Alvir.
'Kada se to sve provjeri i ustanovi, onda će biti javljeno i obiteljima', dodaje Alvir te ističe da je u ovoj fazi prerano govoriti o imenima. Doznajemo kako se radi o osobama ubijenim 1991. pa se može zaključiti da je riječ o nestalima hrvatske nacionalnosti jer se većini nestalih osoba srpske nacionalnosti trag gubi 1995.
vezane vijesti
Iz izjave Aleksandra Vučića, koji je kazao kako je donio podatke o tri nestale osobe, no kako je situacija vezana uz njihove posmrtne ostatke komplicirana, Alvir naslućuje da Vučićeve informacije neće biti dovoljne za pronalazak tijela.
Pitanje je otkrivaju li ti podaci okolnosti stradavanja ili mjesta na kojima su posmrtni ostaci tih triju osoba.
'Mjesto na kojem je osoba zadnji put viđena ne mora ujedno biti mjesto gdje su posmrtni ostaci te osobe. Događalo se da je osoba viđena zadnji put u krugu vukovarske bolnice, a posmrtni ostaci nađeni su na nekoj drugoj lokaciji', pojašnjava.
S obzirom na to da se traga za više od 1600 ljudi nestalih tijekom Domovinskog rata, Alvir smatra kako je dokumentacija o tri osobe - premalo. Ističe međutim kako nije očekivala ni to te da je ranije kazala da bi velika stvar bila da se riješi pitanje barem jednog nestalog. 'Tako da je ovo ipak nekakav pomak. No ako to bude pomak samo da se zadovolji forma, ako stvar ne bude išla dalje, moja je ocjena negativna', kaže Alvir.
Konkretne pomake očekuju sljedećeg tjedna, za kada je dogovoren sastanak s obiteljima nestalih u Beogradu. 'Rekla sam Vučiću da tražimo informacije iz arhiva i da je do toga lako doći. On je rekao da ćemo o tome i o konkretnim situacijama razgovarati u Beogradu', kaže Alvir.
Tom će prilikom tražiti od odgovornih za to u Srbiji protokole iz vukovarske bolnice i zubne kartone za sve nestale koji su odslužili JNA do 1991.
Dio protokola vukovarske bolnice donio je bivši srpski predsjednik Boris Tadić 2010., a ispostavilo se da je riječ o selektiranim dokumentima. Prema riječima tadašnje ravnateljice Opće bolnice Vukovar Vesne Bosanac, koja je njome upravljala i u vrijeme srpske agresije, od 25 donesenih protokola svega se četiri odnose na događanja u bolnici u ratno vrijeme. Umjesto protokola pokopanih osoba iz te bolnice, stigli su oni o popisu umrlih u selima oko Vukovara 1984. ili pak protokoli o poštanskoj punomoći.
Alvir napominje da je tada barem dokazano da su protokoli vukovarske bolnice doista u Srbiji i da su dostupni službama.
'Te sam krnje protokole spomenula Vučiću jer je to bio dokaz da ih oni posjeduju', poručuje Alvir, koja traga za nestalim bratićem i bratom koji je s 19 godina stradao prilikom proboja iz Vukovara.
Zbog tog iskustva s Tadićem skeptična je oko Vučićeve inicijative.
