U nedavnoj akciji, koja se smatrala odmazdom, Iran je balističkim projektilima napao ono što naziva 'izraelskim obavještajnim centrom' i 'okupljanjem antiiranskih skupina' u Siriji i sjevernom Iraku. Napad na centar za obuku tzv. Islamske države u sirijskom Alepu karakterizira se kao ispaljivanje balističkog projektila najvećeg dometa u posjedu Teherana jer je dosegao cilj na udaljenosti od 1230 kilometara
Time je pokazana sposobnost Irana da precizno gađa udaljene lokacije, među kojima bi mogao biti i Izrael. Ciljevi su, između ostalih, pogođeni projektilom naziva Kejbar šekan, a tportal donosi više o toj raketi koja ima manevarsku sposobnost prelaska preko raketnog štita.
Posljednji iranski raketni napad dogodio se usred eskalacije napetosti na Bliskom istoku zbog sukoba u Palestini, povećavajući mogućnost širenja sukoba u cijeloj regiji. Prema izvješćima iranskih medija, Islamska revolucionarna garda lansirala je 24 balističke rakete na ciljeve u sjevernom Iraku i Siriji u akciji odmazde za ubojstvo iranskog generala. Također, iranski napad smatra se odgovorom na samoubilački napad u Kermanšahu, a koji je rezultirao smrću oko 100 civila.
Prema priopćenju Islamske revolucionarne garde, u raketnom napadu na Irak uništen je jedan od glavnih izraelskih obavještajnih centara u Erbilu, glavnom gradu poluautonomne regije Kurdistan. Među ubijenima je kurdski biznismen Pešrav Dijazi, za kojeg se izvješćuje da ima bliske veze s Izraelom i značajne poslovne odnose s izraelskim tvrtkama.
Izvješća iranskih medija pokazuju da je među balističkim projektilima korištenim u napadu bio i Kejbar šekan s dometom od 1450 kilometara, što je gotovo za trećinu više od njegova prethodnika Dezfula, a koji je javnosti predstavljen u veljači 2019.
Ponos Islamske revolucionarne garde
Kejbar šekan je iranska balistička raketa srednjeg dometa na kruto gorivo i njome upravljaju Zračno-svemirske snage Islamske revolucionarne garde. Riječ je o trećoj generaciji raketa te postrojbe, premijerno prikazanoj 2022. povodom 43. obljetnice Iranske revolucije. Prema navodima Teherana, projektil u fazi slijetanja ima visoku razinu agilnosti za svladavanje neprijateljskih sustava protuzračne obrane.
Naziv Kejbar aludira na utvrdu u blizini Medine u današnjoj Saudijskoj Arabiji, koju su naseljavali Židovi, a 628. godine osvojili su muslimani predvođeni osnivačem islama Muhamedom. Šekan pak kontekstualno znači razarač. Ime Kejbar, slažu se analitičari, moglo bi aludirati i na iransko neprijateljstvo prema Izraelu, a koji je sada na dometu tog projektila.
Osim dometa, jedna od ključnih značajki Kejbar šekana njegov je optimalni dizajn, čija je težina do tone za trećinu manja od sličnih modela, a vrijeme pripreme i ispaljivanja smanjeno je na šestinu prethodno potrebnog. Zbog dizajna bojne glave i s posebnim vrhovima krila, pojačana je mogućnost manevriranja ovom raketom u završnoj fazi za suprotstavljanje proturaketnim obrambenim sustavima. Neovisni izvori smatraju da ona ima visoku preciznost, kao i da njezina bojna glava može izdržati vrlo visoko temperature.
Projektil Kejbar šekan dugačak je 10,5 metara, ima promjer od 80 centimetara i težak je 4,5 tona s bojnom glavom napunjenom intenzivnom vrstom eksploziva težine 500 kilograma. Tijelo mu je izrađeno od kompozitnog materijala, kao i raketa Raad-500. Jedna od prednosti Kejbar šekana su njegove manje dimenzije u odnosu na slične modele, stoga se u ograničenom prostoru iranskih raketnih baza može pohraniti više primjeraka.
Stručnjaci ukazuju na to da relativno veće dimenzije Kejbarovih bojnih glava povećavaju manevarsku sposobnost nakon ulaska u atmosferu te omogućuju sofisticiranije i brže manevre za učinkovit prijelaz preko protivničke protuzračne obrane, što je karakteristično za obrambene sustave poput izraelske Davidove praćke i američkih Patriota. Valja napomenuti da njegova bojna glava manevrira uz pomoć vrhova krila, a oni smanjuju kinetičku energiju i brzinu tijekom manevra. Iz tog razloga, kada pogodi cilj, nema znakova paljenja raketnih blokova i topljenja bojne glave, što omogućuje izvođenje teških manevara neutralizacije protuzračne obrane protivnika. Brzina bojne glave u trenutku udara procjenjuje se na dva do tri Macha.
Komercijalna šasija kao kamuflaža
Dostupni podaci kažu da je konfiguracija bojne glave projektila u tipu Tri Conic, a koji se koristi za održavanje njezine stabilnosti tijekom zahtjevnih manevara. Količina otpora u ovoj konfiguraciji malo je veća, ali se pripisuje postizanju manevriranja. Stoga su konstruktori, radeći inženjerske kompromise, dali prednost manevriranju u odnosu na povećanje sile otpora.
Stručnjaci dodaju da Kejbar šekan prije napuštanja Zemljine atmosfere doseže brzinu veću od četiri do pet Macha. Tako veliko ubrzanje uvelike smanjuje učinke usporavanja zbog Zemljine gravitacijske sile, što u konačnici dovodi do povećanja dometa projektila. Treba dodati i to da on ima mogućnost širokog raspona lansera. Dosad objavljene fotografije pokazuju da se postavlja na komercijalnu šasiju s deset kotača, a ona se može kamuflirati kao komercijalno vozilo.
Kada je Iran pokrenuo baražnu paljbu po ciljevima u susjedstvu, nije samo pokazao domet i sofisticiranost nekih od najnovijih projektila, već je poručio svijetu da ulazi u novu eru, u kojoj može pokazati svoje mišiće, ali i ojačati poziciju kao važan dobavljač oružja.
Prema američkim obavještajnim procjenama, Iran ima više od 3000 balističkih raketa u arsenalu i stalno povećava zalihe krstarećih projektila. Program balističkih raketa izrastao je iz arsenala projektila Scud, koje su Iranci nabavili od Libije i Sjeverne Koreje 1980-ih godina, a navode se satelitskom i GPS navigacijom ili infracrvenim tražilicama. Njegove zalihe sastoje se od projektila srednjeg i kratkog dometa, uključujući neke dizajnirane tako da pogode ciljeve na bojišnici udaljene samo 20 kilometara.