U RTL Direktu kod Zorana Šprajca gostovao je Dražen Lalić, sociolog koji se bavi političkom komunikacijom. Komentirao je najnovije istupe predsjednika Zorana Milanovića i poručio - nastavit će se.

Otvara se usporedba Zorana Milanovića s Donaldom Trumpom, kojega su isto prozivali da nije psihički stabilan, ono što su rekla gospoda Vladimir Šeks i Gordan Jandroković. Može li ih se uspoređivati?

Teško ih je usporediti, drugačiji su konteksti. Naizgled postoje neke sličnosti...

Govorimo o izričaju, retorici...

Postoji sličan politički stil, ali treba imati na umu to da Milanović traje puno dulje od Trumpa - ogromno je pitanje hoće li Trump drugi put osvojiti izbore, Milanović je sada predsjednik. Ne treba pasti u zamku da se nekoga smješta u ludnicu, kao što su radili u SSSR-u i totalitarnim sustavima, jer ima različit način izražavanja itd.

Ovakav stil je prisutan i u razvijenim demokratskim zemljama, ali uz dvije razlike. Prva je ta što se ipak drži do neke pristojnosti. Neka mjera mora postojati, postoji neka granica, pa i u ophođenju ljudi u običnim situacijama, pa i u politici. I druga je ta što se to onda odnosi na teme koje su bitne za društvo u cjelini, na društvene probleme.

Prijeđena je granica pristojnosti, ali ne samo kod Milanovića. Je li to bizarno i licemjerno, što prilično određuje komunikaciju Andreja Plenkovića, da istovremeno kaže da isključivo sa strane Milanovića dolazi taj stil, a onda ga nazove ljubomornim lažljivcem. Potrebno je dvoje za taj tango.

Da, ali Milanović pokreće taj ples. Plenković mora pokazati zube...

Svi smo bili u osnovnoj i srednjoj školi. Milanović je onaj huligan u razredu, onaj mangup, a Plenković je predsjednik razreda i odlikaš. Koji će biti zanimljiviji javnosti? O kome se više priča? Odlikaša se sjećam, bili su članovi nekih organizacija itd.

Vi ste bili huligan?

Bio sam malo jedno, malo drugo. Kako mi je odgovaralo.

Kad pogledate malo ovu polemiku, ona je svađa u kojoj sudjeluju i drugi akteri, Pupovac, Šeks itd. Koliko god se mi gnušali nad time, kao pristojni ljudi kojima je stalo do demokracije i pristojnosti kod političara, da naši političari budu i fini ljudi koji se brinu za zajednicu... Ali ova svađa, polemika, dijalog, kako god, donijela je dvije dobre stvari.

U ovo teško doba epidemije, postpotresa, ekonomske krize, ni reprezentacija nam nije igrala dobro... cijelo to vrijeme imali smo zabavu. Ljudima je dosadio Netflix, ne mogu više gledati HBO i onda imaju zabavu. I tu Milanović prednjači. Njegov izričaj doista je originalan, ali onda prelazi granicu.

A druga stvar je to što su ipak otvorene neke teme. Ovo što je jučer rekao Milanović, na pozive da se ide u njegov opoziv, Milanović je rekao da bi trebalo ići u opoziv Plenkovića i naveo je razloge koji se odnose na djelovanje premijera i Vlade, a ti razlozi koji se tiču dovođenja ljudi u neravnopravan položaj vezano za epidemiju korone, situaciju u pravosuđu, korupciju, on je spomenuo pola ministara u Vladi i neke druge probleme, to su činjenice i obični to svijet vidi.

Rezultati istraživanja pokazuju da 70 posto građana ne podržava djelovanje Vlade. To dovodi do panike, a Milanović, uz njegove marginalije i 'filmove', zna istaknuti probleme i nastaje velika panika kod Plenkovića i HDZ-a.

A nije li licemjerje to što Milanović optužuje Plenkovića da nije učinio ono što ni on nije učinio kao premijer? Ostavio je takvo pravosuđe, postavio je u Ustavni sud ljude koje sad proziva da su kompromitirani...

Odlično pitanje. Ako su njih dvojica glavni akteri. Milanovićevu komunikaciju dominantno obilježavaju vrijeđanje i nepristojnost. Ali Plenkovićevu obilježava licemjerje i izbjegavanje istine, da ne kažem nešto drugo. Ali itekako ima i kod Milanovića licemjerja. Recimo, vezano za Srbe. Ja nisam Srbin, ali ne mogu zaboraviti one izjave o mami lekarki, Plenkovićevoj majci, srpskom vodstvu da je šaka jada itd. On i nije imao dobre rezultate kao premijer što se tiče zaštite nacionalnih manjina, nije riješio zloglasni pozdrav 'za dom spremni' i njegov mandat nije bio uspješan u nekim aspektima. A s druge strane, Plenković se koristi uvredama i nepristojnostima, a pogotovo kod njega iritira arogancija, on je iznad situacije, on je superioran i obojica pate od sujete i nemaju inkluzivnu retoriku, obojica su elitisti i arogantni.

Ali Milanović privlači simpatizere drugih opcija, Domovinski pokret, Most... oni plješću sa strane.

Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj. U ovom času će svi suparnici Plenkovića aplaudirati Milanoviću, a s druge strane je situacija u zemlji tako teška i opozicija tako slaba i tako slabo komunicira, ti kanali su zakrčeni, pa Milanović ima ulogu vođe opozicije.

Je li to sukob dviju politika ili dva ega, taštine...

Nažalost je to prije svega sukob dviju ličnosti i dva politička stila, a da su obojica zapravo pripadnici istog sustava i što je dokazano - Milanović u četiri godine ne da nije proveo strukturne reforme, gospodarstva, pravosuđa, obrazovanja, on nije ni ozbiljno razmišljao o tome. Nije ni Račan bio puno bolji. SDP i HDZ su dvije stranke istog sustava, što znači da nam se ne piše dobro.

Business as usual...

Da, ali po stilu je drugačije i barem imamo zabavu u vrijeme korone. Nastavit će se ovo.