Taj iznos dugovanja utvrdila je Državna revizija u izvještaju o obavljenim revizijama za prošlu godinu. Istodobno, Ministarstvo financija je svoje obveze koncem 2011. godine prema Fini iskazalo u iznosu nižem gotovo 23 milijuna kuna.

Revizija poslovanja otkrila je pravo stanje, ali i još jednom potvrdila kako država, unatoč svim tvrdnjama da svoje obaveze plaća na vrijeme, to nije činila. Prema nalazu Državne revizije, Fina je za obavljeni posao bila plaćana u rokovima dužim od godinu dana, a tek od ove godine, prema odgovoru što ga je ministarstvo financija dalo reviziji, računi Fine plaćaju se mjesec za mjesec, dok će preostalih oko 162 milijuna kuna biti plaćeno iz proračunskih sredstava u razdoblju od 2013. do 2015. godine.

Ministarstvo financija ugovor o obavljanju poslova platnog prometa s Financijskom agencijom potpisalo je 2009. te se tim ugovorom obvezalo da će naknadu za obavljene poslove plaćati mjesečno. No to nije učinjeno.

Novi list navodi da potpisani ugovor nisu poštivali niti Ivan Šuker, u čijem je ministarskom mandatu potpisan, a niti Martina Dalić, koja ga je naslijedila. Njena dugovanja plaćat će naredni proračuni, a ona je plaćala nepodmirene naloge svog prethodnika.

Članovi bivše vlade pritom su tvrdili kako država uredno plaća i da ona nije generator nelikvidnosti. Slučaj Fine jasno pokazuje da je država u vrijeme kada je stremila rokovima plaćanja od 60 dana zapravo bila miljama daleko.

Ministarstvo navodi da od siječnja 2012. redovito podmiruje obveze prema Fini koje se odnose na tekuću godinu. 'Nepodmirene obveze za usluge platnog prometa iz 2011. u iznosu 162.234.828 kuna će se uključiti u Prijedlog državnog proračuna za 2013. godinu i projekcije za 2014. i 2015. godinu', stoji u izvještaju revizije. Prema proračunu te projekcijama proračuna, u 2013. nisu planirana sredstva za povrat dugovanja Fini, no u 2014. je na toj stavci planirano 50 milijuna kuna, a 63 milijuna kuna u 2015. godini.

Nemar prema državnoj imovini

Novi list navodi kako je revizija proračunskih korisnika opet pokazala manjkavost računovodstvenih znanja, pa je državna revizija istaknula kako su, primjerice, u poslovnim knjigama pojedinih revidiranih subjekata, istovrsni poslovni događaji evidentirani na različitim računima računskog plana, ili uopće nisu evidentirani.

Značajan broj nepravilnosti uočenih kod proračunskih korisnika i dalje se odnosi na popis imovine i obveza, koje zaboravljaju evidentirati.

'Utvrđeno je da se popisu imovine ne pridaje dovoljno pozornosti, te se određena imovina (posebno potraživanja i obveze) formalno popisuje, odnosno prepisuju se knjigovodstvena stanja', ističu revizori.

Dodaju i kako se nekretnine ne popisuju fizički, nego se na temelju ranije utvrđenog stanja i promjena tijekom godine utvrđuje stanje koncem godine.

U pojedinim slučajevima podaci u popisnim listama nisu uneseni u novčanim iznosima, što onemogućava usporedbu s knjigovodstvenim stanjem, niti su liste potpisali članovi potpisnog povjerenstva.