'Solidarnost sa žrtvama nepravde temelj je svakog civiliziranog društva. Ne solidarizirati se s obitelji Vukić, značilo bi okrenuti leđa svome bližnjemu', poručuju iz Udruge i pozivaju sve koji su u mogućnosti da se i ovoga puta odazovu te budu dio Živog zida koji će, kao i 23. ožujka, svojim tijelima stati u obranu obiteljske djedovine ove zadarske obitelji.

Podsjetimo, obitelj Vukić našla se u neprilici kada je njihova obiteljska kuća u Arbanasima prodana na dražbi zbog poreznog dugovanja od, za državu mizernih, sedamdesetak tisuća kuna. Prvi pokušaj deložacije propao je zbog nedolaska novog vlasnika.

Višnja Miro Vukić zajedno s kćeri, sinom, zetom i četvero unučadi, od kojih su najmlađi dvogodišnji blizanci, žive u obiteljskoj kući u Arbanasima, koju moraju napustiti zbog duga koji su željeli otplatiti na rate. Bez posla su ostali nakon privatizacije, sredinom devedesetih. Miro se 1996. godine odlučio na privatni biznis, otvorio je automehaničarsku radionicu. Unajmio je prostor, kupio strojeve i alat, ali cesta na kojoj je bila radnja u dvije godine se zbog radova dva puta zatvarala po nekoliko mjeseci, što se odrazilo na posao. U međuvremenu je rastao dug prema Poreznoj upravi, kuća je stavljena na dražbu i prodana.

Vukićima je u prvom pokušaju deložacije podršku iskazalo 40-ak mještana, ali i grupa mladih iz Saveza za promjene predvođena Ivanom Pernarom, kao i prvi zadarski laburist Drago Čulina koji je upozorio da je država znala da se ovrhom neće naplatiti, ali je kuću ipak prodala.

'To znači da je država radila u interesu mešetara, nekog privatnika, čak ne ni u interesu banke koja je uzela novac, jer je kuća bila pod hipotekom pa se može reći da su organi državne vlasti nesposobni. Ako nisu nesposobni, onda je to još i gore, tada su korumpirani. Naime, tada su pogodovali nekome, ne na lijepe oči. Vjerujem da u ovom slučaju ima što činiti i Uskok jer je država priznala da je banka od te države jača. Dakle, naša politika je ovisna o krupnom kapitalu i ovo je početak tragedije koja će zahvatiti tisuće hrvatskih obitelji', ukazao je još u ožujku Čulina na srž problema.

Tina Vukić Karađole, Višnjina i Mirina kći, u suzama je tada prozvala bivšeg ministra Božidara Kalmetu i buduću europarlamentarku Ingrid Antičević Marinović

'Oni su naši sumještani i nisu se pojavili, može ih biti sram. Nije ih briga, stalo im je samo do vlasti. Da su u ovom događaju vidjeli priliku za skupljanje političkih bodova, sigurno bi došli. Zadnjih pet godina idemo leći i ustajemo s istom mišlju: Bože što će biti s našom kućom? I u svoj toj nevolji sam smogla snage, zatrudnjela sam i rodila blizance, dva sina i sada znam da je Bog uz mene, nas i znam da će dobro pobijediti u ovoj nepravednoj državi. Neka se lomi preko leđa naše obitelji. Jaki smo mi!' jecajući je govorila Tina.

Obitelji Vukić podrška neće izostati ni u studenom kada se uz sumještane i sugrađane očekuje i podrška članova udruge Živi zid iz brojnih hrvatskih gradova. Pojavi li se, međutim, novi vlasnik kuće, pitanje je hoće li im to biti od ikakve pomoći jer živimo u državi, navodnoj pravnoj, u kojoj se obične male ljude izbacuje na ulicu zbog sedamdesetak tisuća kuna duga, dok obilježenima s Linićevog stupa srama s milijunskim poreznim dugovanjima, ni dlaka ne pada s glave.