'Njegov (Asadov) zaštitnik - Rusija, Rusija, Rusija, na čelu s Vladimirom Putinom - nije više bio zainteresiran da ga štiti', napisao je Trump na svojoj platformi Truth Social, nakon vijesti da je sirijski predsjednik Bašar al-Asad avionom pobjegao iz Damaska, kad su pobunjeničke snage džihadističke skupine Hayat Tahrir al-Šam upale u glavni grad Sirije.

S druge strane obitelj Bašara al-Asada navodno je pobjegla u Rusiju nakon što su pobunjeničke snage pokrenule šokantnu ofenzivu koja je zauzela dijelove teritorija diljem sjeverne Sirije, izvijestio je u petak Wall Street Journal, pozivajući se na sirijske i arapske dužnosnike.

No kako je rekao izvor blizak Kremlju za Bloomberg News prije par dana, Moskva ne planira spasiti sirijskog predsjednika te je Putin zgrožen vijestima o bježanju Asadovih trupa sa svojih položaja.

'Rusija ne planira spasiti Asada sve dok vojska sirijskog predsjednika nastavlja napuštati svoje položaje', rekao je izvor.

Asadu nema pomoći

Charles Lister, direktor programa za Siriju na Institutu za Bliski istok sa sjedištem u Washingtonu, rekao je neki dan za Telegraph da se Asad oslanjao na Putina da ga spasi 2015., no da njegova budućnost sada izgleda mračno, dodavši kako se čini da Rusija sada nije sposobna, ili možda čak ni voljna, da ga spasi.

Munjevit udar pobunjenika iz islamske militante skupine Hayat Tahrir al-Šam, koju očigledno podupire Turska, ne samo da je zategnuo odnose između Rusije i Sirije, već je učinio Kremlj i nervoznim zbog sigurnosti svojih vojnih baza.

Fighterbomber, istaknuti zrakoplovni vojni blogerski kanal, upozorio je da će se Kremlj boriti da evakuira svoju glavnu zračnu bazu prije nego što je pobunjenici napadnu i zauzmu.

Alexander Kots, još jedan utjecajni ruski vojni bloger, rekao je da ruski zrakoplovi ne mogu učiniti mnogo da zaustave napredovanje pobunjenika bez potpore sirijske vojske na terenu, dodavši da sirijska vojska još ne pokazuje posebnu spremnost da se bori za svoju zemlju.

Prošli tjedan, nakon što su pobunjenici zauzeli Alep te nekoliko obližnjih manjih ruskih baza, Putin je odmah smijenio glavnog ruskog zapovjednika u Siriji i naredio svojim zračnim snagama da pojačaju svoje napade na pobunjenike, ali Dara Massicot, viša suradnica u Zakladi Carnegie, rekla je da se čini da taj potez nije uspio.

Objasnila je da će obrana svojih baza, vitalnih za Putinove ambicije u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, biti prioritet za Kremlj. 'Pazite na znakove da se plaćenici premještaju u Siriju. Do sada je Rusija vjerojatno napravila svoje procjene i provodi planove', dodala je.

Putin je obećao svojim iranskim saveznicima da će podržati Asada, ali analitičari su govorili da bi bio frustriran ponovnim borbama u Siriji jer će ga to odvratiti od njegova rata u Ukrajini, koji je prioritetni projekt.

Rusija i Turska produbile suradnju

NATO članica Turska proteklih je godina meta kritika zapadnih država zbog veza s Rusijom. One smatraju kako se Ankara udaljava od Zapada, što ona odbacuje i naglašava da ostaje predana članica saveza te i dalje želi postati članica Europske unije.

Koncem listopada, Putin je u Kazanu bio domaćin BRICS samita, koji je okupio 20 svjetskih čelnika. Na marginama samita Putin se sastao i s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom. Još u lipnju najavljeno je da će pitanje pridruživanja Turske BRICS-u biti tema sljedećeg skupa tog fromata.

Skupina BRICS, koju čine Brazil, Rusija, Kina, Indija, Južna Afrika te od ove godine i Egipat, Etiopija, Iran i Ujedinjeni Arapski Emirati, svojevrsni je glas tzv. Globalnog juga, sve moćnijeg bloka koji je veliki trn u oku Zapadu. Ako bi im se pridružila Turska, bila bi to prva članica NATO-a u njihovu bloku. Ankara pak BRICS vidi kao priliku za veću gospodarsku suradnju sa zemljama članicama, kako kažu tamošnji dužnosnici, a ne kao alternativu zapadnim saveznicima.

Od ruske invazije na Ukrajinu, Rusija i Turska, produbile su svoju suradnju u polju trgovine, turizma, ali i energetike. No Turska je istovremeno Kijevu slala dronove.

Rusija i Turska podržavale su različite strane u građanskom ratu u Siriji, a nisu bile na istoj strani niti u sukobu Armenije i Azerbajdžana oko regije Nagorno-Karabakh.

Prema pisanju Daily Sabaha, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov početkom studenog je rekao da će Rusija aktivno poticati Tursku i Siriju da ponovno pokrenu pregovore o normalizaciji svojih zategnutih veza budući da postoji ozbiljan interes obje strane za dijalog.

Nakon sudjelovanja na BRICS-ovu samitu u Kazanu, Erdoğan je izrazio nadu da će vidjeti 'skore konstruktivne korake' po pitanju normalizacije odnosa sa Sirijom. Potvrdio je i da je od Putina zatražio pomoć kako bi se osiguralo da sirijska vlada surađuje s Ankarom u normalizaciji odnosa.

A zašto je Sirija važna za Putina?

Za Rusiju su od posebne važnosti dvije lokacije. Pomorska baza u Tartusu, koja osigurava ruski pristup Sredozemnom moru. A zračna baza Hmeimim omogućuje Moskvi da djeluje u cijeloj regiji.

Ali Sirija je također važna za Kremlj kako bi zadržao svoj imidž supersile. Nakon neuspjelih zapadnih intervencija u Iraku i Libiji, Rusija se htjela prikazati kao faktor stabilnosti u regiji. Tako se Moskva uspješno etablirala kao jedan od igrača na Bliskom istoku.

Ukrajina je prioritet

Od veljače 2022. Rusija je puno više zaokupljena ratom u Ukrajini, te se ruska prisutnost u Siriji nakon početka tog rata počela smanjivati.

'Rusija više nije u stanju podupirati Asadov režim kao što je to činila prije deset godina', rekao je Ruslan Sulejmanov, ruski orijentalist na Sveučilištu ADA u Bakuu, za Deutsche Welle.

Ruski vojni kontingent u Siriji uvijek je bio malen. Kada je Vladimir Putin 2015. godine odlučio vojno ojačati Bašara al-Asada u građanskom ratu, Rusija je prvenstveno upotrijebila svoje zračne snage. Prema procjenama, između 2000 i 4000 vojnika iz sastava kopnenih snaga poslano je na teren. Rusija nikada nije dala nikakve službene informacije.

Tada je također poslan sličan broj plaćenika, poput onih iz Wagnerove skupine. Upravo su oni bili uključeni u kopnene borbe u Siriji češće nego redoviti vojnici. I oni su, u međuvremenu, prebačeni u Ukrajinu.

'Ruska strategija bila je da se sirijske, iranske i šijitske milicije bore i pruže podršku ruskim snagama, a ne obrnuto', napisali su američki analitičari Michael Kofman i Matthew Rojansky o ruskoj intervenciji.

Sada su, međutim, Iran i njegove savezničke milicije poput Hezbolaha oslabljene u sukobu s Izraelom. Islamistički pobunjenici grupe Hayat Tahrir al-Sham (HTS) iskoristili su ovu priliku za napredovanje.

Prema mišljenju nekih analitičara, Rusija bi teško mogla popuniti ovu prazninu u kopnenim snagama, bez slabljenja vlastitih trupa u Ukrajini.

Nakon napada na Ukrajinu 2022., Rusi su demantirali da žele povući trupe iz Sirije. Međutim, navodno su, prema izvještajima, prebacili neke borbene avione u Rusiju. Ruski protuzračni raketni sustav S-300 također je otpremljen u rusku luku u blizini Krima.