Njemačka industrijska roba, unatoč sankcijama, i dalje stiže u Rusiju. Prema istraživanju SWR-a, 2023. u tu državu isporučeno je više od 300 strojeva koji se mogu koristiti u proizvodnji vojnih vozila i streljiva, a isporuka je u najvećem broju slučajeva išla preko Turske
U ratu na ukrajinskom teritoriju Rusija ovisi o stalnoj opskrbi oružjem. Predsjednik Vladimir Putin stoga je velike dijelove industrije usmjerio na vojnu proizvodnju pa sve raspoložive tvrtke moraju proizvoditi vojnu opremu, streljivo ili rezervne dijelove.
Zbog uvedenih sankcija Rusi pokušavaju što je više moguće robe proizvoditi na vlastitom tlu. A kako je pokazalo istraživanje SWR-a, pri tome važnu ulogu imaju i njemački proizvođači strojeva, piše Tagesschau.
Prema ruskim carinskim dokumentima, dostupnima SRW-u, prošle godine bilo je više od 300 isporuka njemačkih strojeva u tu zemlju. Mahom su to veliki industrijski strojevi ili tzv. CNC strojevi.
Ovi računalno upravljani strojevi koriste se, primjerice, za rezanje čelika, savijanje lima ili zavarivanje metalnih dijelova. Proizvodnja dijelova vozila, zrakoplova ili oružja nezamisliva je bez njih.
Olena Jurčenko iz Vijeća za ekonomsku sigurnost Ukrajine upozorava da se 80 posto CNC strojeva u Rusiji koristi u vojnoj proizvodnji. 'Mogu proizvoditi brže i preciznije, što je osobito važno u vojnom sektoru. To im u konačnici omogućuje proizvodnju još smrtonosnijeg oružja', kaže ona.
Njemački strojevi naveliko se koriste u Rusiji
A Njemačka je tržišni lider u proizvodnji ovih strojeva, s udjelom do 30 posto na ruskom tržištu, te ih intenzivno koriste ruski vojni dobavljači. SRW je uspio dokazati to videosnimkama i fotografijama.
Ruske tvrtke Parsek, Kamaz, NIR i Industrial Solutions opskrbljuju rusku vojsku motorima i dijelovima za zrakoplove i projektile, a u svim tim tvrtkama koriste se njemački strojevi.
SWR je uspio identificirati više od 30 njemačkih proizvođača čiji su strojevi uvezeni u Rusiju prošle godine, a mnogi od njih imaju sjedište u Baden-Württembergu, pokrajini koja ima dugu tradiciju proizvodnje strojeva. U oko dvije trećine slučajeva strojevi su uvezeni u Rusiju preko Turske. Prema istraživanju SWR-a, neki od uključenih turskih posrednika imaju izravne veze s Rusijom, a neke su čak osnovali ruski poduzetnici.
Njemačke tvrtke tvrde da ništa o tome ne znaju
Došlo bi do kršenja sankcija da su njemački proizvođači znali da će ti strojevi biti isporučeni Rusiji, primjerice preko Turske. Na upit SWR-a, njemački proizvođači strojeva rekli su da se uvijek pridržavaju sankcija te da nisu znali kako su njihovi strojevi dospjeli u Rusiju. Kažu da su očito turski trgovci prekršili propise bez znanja njemačkih proizvođača. Ne može se naravno provjeriti jesu li oni to doista znali ili nisu.
U jednoj ruskoj trgovini na veliko trenutno se prodaje i potpuno novi industrijski stroj iz 2024. tvrtke Walter Maschinenbau iz Tübingena, a strojevi ove tvrtke također se u velikom broju koriste u ruskoj tvrtki NIR JSC. Prema ukrajinskim sigurnosnim vlastima, ona opskrbljuje rusku vojsku avionskim i raketnim motorima. Iz tvrtke pak nisu odgovorili na upite SWR-a.
Između ostalog, SWR je na videosnimkama uspio detektirati i strojeve njemačke tvrtke Heller u nekoliko ruskih tvrtki koje također rade za rusku vojsku. Među njima su spomenute Parsek i Kamaz, a one su uključene u rusku vojnu proizvodnju. Iz tvrtke Heller naravno kažu da ne znaju kako su njihovi strojevi tamo dospjeli.
Prema SWR-u, i u ovom slučaju Turci su bili posrednici.
Potrebne veće kontrole
Iz Udruženja njemačkih inženjera strojarstva kažu da idu s pretpostavkom da se proizvođači strojeva i sustava općenito pridržavaju propisa i zakona o sankcijama. 'Tvrtke ili posrednici koji se ne pridržavaju pravne situacije koja se odnosi na njih čine kazneno djelo', ističu.
Stručnjak za sankcije Benjamin Hilgenstock iz Kijevske škole ekonomije ipak misli da njemačke tvrtke ne znaju uvijek da njihovi proizvodi završavaju u Rusiji.
'Ali definitivno bi se u to mogli uvjeriti kad bi pokušali saznati', dodaje on.
Hilgenstock stoga poziva na pooštrenje obavezne kontrole za tvrtke, jer bi to, kaže, napravilo značajnu razliku - ako tvrtka zna da može imati pravne, a onda i financijske posljedice ako ne poduzme određene korake u internoj kontroli svojih opskrbnih lanaca.