Osim po nezapamćenim neredima, nedavno održani samit G20, koji okuplja čelnike dvadeset najmoćnijih zemalja svijeta, ostat će upamćen po svojevrsnoj emancipaciji EU-a od SAD-a, za koju Anđelko Milardović, politički analitičar i ravnatelj Instituta za europske i globalizacijske studije, smatra kako je dobar odmak od trenutne američke politike koju predvodi Donald Trump
Iako hamburški samit gospodarski najmoćnijih zemalja svijeta neće biti upamćen po konkretnim političkim odlukama, već po popratnim neredima, politički analitičar i predsjednik Instituta za europske i globalizacijske studije Anđelko Milardović u razgovoru za tportal ističe da je nakon sastanka na vrhu, od kojeg se dosta očekivalo, ipak postalo jasno da se Europska unija distancirala i emancipirala od SAD-a. O kojoj vrsti emancipacije se radi, ističe Milardović, najslikovitije pokazuje to da se više ne govori o skupini G20, već o G19 plus 1.
'Tijekom i nakon sastanka u Hamburgu postalo je sve jasnije da se Europa kao saveznik distancira od trenutne američke politike koju vodi Donald Trump. Radi se o dubokim podjelama između Bruxellesa i Washingtona koje su zaiskrile zbog američkog neratificiranja Pariškog klimatskog sporazuma, a zažarile prijetnjama predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera Americi ukoliko Trump odluči cariniti čelik. Europsku emancipaciju doživljavam pozitivno jer je logična. Europska unija mora se osoviti na svoje noge i postati neovisna od Washingtona koji je uvlači u svoje gubitničke igre i ratove. Na kraju, Europa je porodila Sjedinjene Države, a ne obratno', kazao je za tportal Milardović.
Politički analitičar smatra kako je ponor koji se otvorio između Trumpa i ostalih 19 čelnika najmoćnijih država u svijetu dobra stvar za sve, osim za SAD, jer je Washingtonu 'kao vladaru svijeta konačno rečeno što ga ide', osobito kada je riječ o njegovoj ulozi u 'generiranju sukoba i licemjernom upravljanju krizama'.
Budući da se interesi političkih rivala Washingtona i Moskve sudaraju upravo na istočnom rubnom dijelu EU-a, što ga čine države članice Višegradske skupine (V4), koju čvrsto podupire hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, zanimalo nas je kako će na spomenutu emancipaciju EU-a u odnosu na SAD reagirati Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska kao podjednako članice Europske unije, NATO-a i Višegradske skupine, a koje upravo u Sjedinjenim Državama vide jedinu zaštitnicu od ruskih prijetnji.
Prema Milardoviću, za Hrvatsku je nepotrebno tražiti pribježište u Višegradskoj skupini kada smo već članica Europske unije. Analitičar naime smatra kako ga ta skupina odveć podsjeća na svojevrsnu uniju unutar snažnije unije te je u šali dometnuo kako skupini V4 još nedostaje Austrija radi osnivanja unije unutar postojeće unije, a koja bi po mnogočemu podsjećala na nekadašnju Austro-Ugarsku.
Što se pak hrvatske inicijative spram Višegradske skupine tiče, Milardović ocjenjuje da se o njoj ponajprije mora izjasniti hrvatski premijer Andrej Plenković i njegova vlada, 'a ne da posao ministrice vanjskih poslova preuzima hrvatska predsjednica', čiju politiku ocjenjuje kao 'visoku regulaciju odozgo i nisku autonomiju odozdo, potpuno lišene izvornosti'.