Pod pritiskom ciparske krize i produbljivanja recesije u eurozoni, tečaj eura na valutnim tržištima zaronio je polovicom prošloga tjedna na najnižu razinu u četiri mjeseca, no kasnije se ipak vratio iznad granice od 1,28 dolara. Tečaj eura prema američkoj valuti pao je prošloga tjedna 1,3 posto, na 1,2820 dolara, dok je u odnosu na japansku valutu potonuo 1,5 posto, na 120,75 jena.
I dolar je oslabio prema japanskoj valuti, za 0,3 posto, na 94,20 jena. Polovicom tjedna tečaj eura zaronio je na samo 1,2750 dolara, najnižu razinu od studenoga prošle godine, jer se ulagači plaše mogućnosti primjene modela spašavanja Cipra na druge članice eurozone koje se nađu o problemima. Ta otočna zemlja dobit će 10 milijardi eura međunarodne pomoći, no morat će, među ostalim, oporezivati neosigurane depozite u bankama veće od 100.000 eura. Takav model rješavanja bankarske krize predstavlja zaokret od dosadašnje politike eurozone prema kojoj su troškove sanacije banaka uglavnom snosili porezni obveznici.
'Nakon dogovora paketa pomoći Cipru javila se zabrinutost oko toga što mogu očekivati druge članice eurozone kada budu u situaciji da moraju tražiti financijsku pomoć', kazao je Niels Christensen, valutni strateg u banci Nordea. Nakon što su gotovo dva tjedna bile zatvorene, u četvrtak su ciparske banke konačno otvorile vrata klijentima. No, uvedene su nove mjere kontrole kretanja kapitala kako bi se spriječila navala štediša na banke i odljev kapitala u inozemstvo. Iako je time izbjegnuto masovno povlačenje novca iz ciparskih banaka, pojedini analitičari smatraju da ograničavanje slobodnog kretanja novca na Cipru nije dobar potez za eurozonu u cjelini.
'Gospodarska i monetarna unija više ne funkcionira u cijeloj eurozoni. Iako je Cipar vrlo malena zemlja, spremnost političara da privremeno obustave prekograničnu konvertibilnost eura znakovito je negativan signal za taj blok', kazao je George Saravelos, valutni strateg u Deutsche banci. Pritiske na euro ojačale su i vijesti o rastu troškova talijanskog zaduživanja zbog političke neizvjesnosti u toj članici eurozone, u kojoj niti mjesec dana nakon parlamentarnih izbora nije formirana vlada. Nadalje, najnoviji podaci o industrijskoj proizvodnji i trgovini na malo u Italiji svjedoče o nastavku duboke krize, a ne ohrabruje ni konačni podatak o padu francuskog bruto domaćeg proizvoda krajem prošle godine.
To su samo neki od niza pokazatelja koji ukazuju na produbljivanje recesije u eurozoni. 'Teško je izdvojiti pozitivne čimbenike za euro. Trebaju nam dobri gospodarski podaci koji bi poduprli jačanje eura, a ulagači strahuju da to nije previše izgledno', zaključuje Christensen.
