Maria Joao Rodrigues, portugalska znanstvenica i bivša ministrica za zapošljavanje, u svom je prvom posjetu Hrvatskoj gdje je sudjelovala na međunarodnoj konferenciji na temu 'Future Scenarios for the Eurozone', gdje je otvoreno govorila o problemima eurozone i svojem viđenju budućnosti.

'Kroz cijelu povijest EU integracija uvijek smo imali kombinaciju ekonomskih, društvenih i političkih koraka; te tri dimenzije su uvijek zajedno, a sada im se priključila i dimenzija zaštite okoliša. No EU je puno više od zajedničkog tržišta', naglasila je Joao Rodrigues.

'Pokretanje jedinstvene valute bila je jedna složena operacija, jer su je pripremale sve države članice i jer je uključivala sva pitanja deficita i dugova svake države članice. Političko odlučivanje otad je postalo učinkovitije. Između 2000. i 2007. imali smo razdoblje s određenim optimizmom, prije svega zbog najvećeg proširenja do sada što je bio najvažniji razvoj EU integracija u tom desetljeću. Prepoznali smo činjenicu da se svijet mijenja i da se suočavamo s puno težom konkurencijom. Sve EU politike stoga su bile usvojene kako bismo se mogli nositi s tim novim globalnim krajobrazom pa je tako donesena Lisabonska strategija', objasnila je Maria Joao Rodrigues.

'Godine 2007., bili smo u jednom pozitivnom okruženju. Međutim, problem se javio 2007. i 2008. kada je došlo do neočekivanog događaja koji je bio bez presedana, a to je bila velika financijska kriza koja je došla iz SAD-a, a koju su prouzrokovali Lehman Brothers. Mogli bismo reći da je došlo do implozije globalnih financijskih sustava. To je popločalo put recesiji i depresiji zemljama diljem svijeta. Mi smo dosta dobro prošli. Taj smo rizik odlučili nadići paketom poticaja. Tada je to bilo vrlo uspješno u izbjegavanju onog najgoreg, ali je problem bio to što je taj paket poticaja bio vrlo skup', naglasila je profesorica Joao Rodrigues.

Objasnila je kako je stoga donesena odluka da se napravi pomak u gospodarskoj politici, jer su deficit i dug bili previsoki. Države su dobile preporuke da naprave velike rezove u svojoj javnoj potrošnji. Tako je između 2008. i 2010. došlo do velikih reformi financijskih sustava. I tada je EU prvi put stvorio tri tijela za nadzor financija: za banke, financijsko tržište i osiguravateljska društva.

'Moramo doznati što ova kriza točno jest'

'Bili smo umiješani u najveće napore gospodarske reforme u povijesti. Nikad nismo imali tako intenzivne rasprave o novitetima. Ali još to nije dovoljno. Moramo doznati što ova kriza točno jest. Važno je da smo uveli nešto novo, a to je makroekonomsko istraživanje. Prvi put su sve članice EU-a pod nadzorom; privatni dugovi, tekući računi, zapošljavanje. Moramo nadgledati te pokazatelje, jer su brojni problemi bili skriveni iza toga', kazala je Joao Rodrigues.

'Imamo mnogo instrumenata, ali je problem u tome što kriza i dalje traje. A dosad smo imali 19 sastanaka europskog vijeća o ovom problemu i svaki put napredujemo, ali svaki put ima novih problema. Najnoviji je slučaj Španjolske, koja je veliko gospodarstvo i stoga predstavlja veliki problem', dodala je Joao Rodrigues.

Naglasila je kako je do 2007. Europa bila najnapredniji kontinent u smislu modela razvoja: u pogledu konkurentnosti, socijalne kohezije, zaštite okoliše… No onda je iznenada došlo do paradoksa, jer je Europa ostala najnapredniji kontinent u pogledu modela razvoja i našeg političkog sustava budući da je to jedno najnaprednije iskustvo u smislu multilateralnog upravljanja.

'To je jedinstveni laboratorij, ali postoji problem, a to je razdor između građana i političkih odluka', naglasila je Maria Joao Rodrigues.

'Sad smo postali veliki globalni i gospodarski problem. Najveći rizik za globalnu krizu je kriza u Europi. Narav krize eurozone jest ta da je počela financijskom krizom, a pretvorila se u krizu državnog duga. Ekstremni slučaj je bila Irska. Kriza eurozone ima dva različita problema: prevelik javni dug i bankovni sustav s vrlo velikim nerazmjerima. Jedna kriza potiče drugu. Ponekad države spašavaju banke, a u drugom slučaju banke su te koje spašavaju države, i tako imamo spiralu koja ide dolje. Način da se to zaustavi je to da restrukturiramo bankovni sustav kako bismo imali mehanizme pomoću kojih bi javni dug bio problem prihvatljivih troškova', smatra Maria Joao Rodrigues koja se zalaže za uvođenje euroobveznica.

'Euroobveznica znači podjela rizika u smislu dugova. Jedna stvar ne može ići bez druge.'

Četiri moguća scenarija o budućnosti eurozone

'Majka Lisabonske strategije' na konferenciji u Zagrebu iznijela je i četiri moguća scenarija o budućnosti eurozone. Prvi je ono što se naziva usporenim uspijevanjem izlaženja iz krize.

'Moguća su kumulativna razilaženja ili divergencije koje će stvoriti manje mogućnosti za regije koje pokušavaju dohvatiti one uspješnije. To je zabrinjavajuće, jer bi to značilo da bi se mogla potkopati ideja integracije', smatra profesorica.

Drugi je slučaj taj da jedna ili više država budu prisiljene napustiti eurozonu. Problem može postati težak i ozbiljan, jer bi se moglo suočiti s učinkom zaraze s jedne na drugu državu, koja bi se širila dalje po onoj već spomenutoj spirali koja ide prema dolje.

'Postoji snažna volja u EU institucijama da se zaustavi ta zaraza', naglasila je Maria Joao Rodrigues.

Treći scenarij jest taj da jedan klub država članica odluči krenuti prema naprijed u okviru jedne fiskalne unije u kojoj bi bile samo one. To je Europa s dvije brzine.

'Takva Europa je neizbježna, jer je situacija tako teška zato što oni koji žele ići prema naprijed moraju ići prema naprijed kako bi spasili cijelu pravnu stečevinu EU integracije. No to ne znači razdvajanje članova eurozone, da budemo jasni. Ne bi imalo veze jesu li one članice eurozone ili ne', dodala je Maria Joao Rodrigues.

Posljednji je scenarij onaj u kojem EU kreće u smjeru dovršavanja ekonomske i monetarne unije i stvara monetarnu i dublju političku uniju. To podrazumijeva veliku reformu: veći nadzor nad bankama da se bolje ponašaju i daju zajmove poduzećima i potrošačima te da postoji koordiniran mehanizam ulaganja i da sve države članice mogu posuđivati razumne troškove. Potrebna je i jedna demokratska dimenzija. To nije utopijska ideja. Radi se o jednom velikom procesu o kojem treba raspravljati svugdje', rekla je  Maria Joao Rodrigues.

Ostaju otvorena pitanja: koji je najvjerojatniji, a koji najpoželjniji scenarij?

Osim Marije Joao Rodrigues, na konferenciji su sudjelovali i Martina Dalić, bivša ministrica financija, Katarina Ott s Instituta za javne financije te Neven Mates iz Hrvatske narodne banke.