Europski čelnici nastoje pronaći rješenje za mogući sigurnosni vakuum u Ukrajini i na Starom kontinentu općenito jer Bijela kuća pod predsjednikom Donaldom Trumpom razmatra povlačenje američke potpore i smanjenje broja vojnika u Europi. Strahuje se da bi to moglo dovesti do slabljenja obrambenih linija, što bi potencijalno povećalo ruski utjecaj, analizira NY Times.

Povijest pokazuje da su takve situacije pune nesigurnosti često rezultirale širenjem utjecaja velikih sila, a mnogi europski političari upozoravaju da bi njihova slabija obrana mogla ohrabriti Rusiju na daljnje agresivne poteze.

Dok rat u Ukrajini ulazi u svoju treću godinu, a Rusija postaje sve ofenzivnija, najviši europski dužnosnici u ponedjeljak su pohrlili u Kijev u znak solidarnosti. Taj potez ukazuje na sve veću zabrinutost za budućnost Ukrajine i stabilnost regije, uz naglasak na potrebu daljnje pomoći kako bi se osigurao kontinuitet obrane i pružila podrška ukrajinskim oružanim snagama. Pitanje vojne potpore nije samo financijsko, već uključuje logistiku, obuku i strateško planiranje.

Sljedeći paket potpore premašit će 20 milijardi eura?

Istodobno su se europski ministri vanjskih poslova sastali u Bruxellesu kako bi raspravili o iznosu sredstava za sljedeći paket potpore Ukrajini. Prvotni plan predviđao je manji financijski iznos, ali bi konačna brojka mogla premašiti 20 milijardi eura, prema informacijama dvoje anonimnih izvora upoznatih s raspravama. Očekuje se i logistička podrška te bi uključivala poboljšanje opskrbnih lanaca za ukrajinsku vojsku, kao i osiguranje trajnog dotoka oružja i opreme.

Također, ministri su odobrili novi paket sankcija protiv Rusije, što bi moglo izazvati negodovanje Bijele kuće s obzirom na Trumpovo približavanje Vladimiru Putinu. Sankcije uključuju ograničenja na trgovinu energentima, kao i ciljane financijske mjere protiv ruskih oligarha i ključnih ekonomskih sektora.

Rusija priprema protumjere

Rusija, s druge strane, već priprema protumjere te bi one mogle uključivati smanjenje izvoza ključnih sirovina u Uniju, što bi moglo izazvati dodatne ekonomske izazove za pojedine njezine članice. U širem kontekstu europski čelnici razmatraju mogućnost slanja trupa u Ukrajinu u ulozi mirovnih ili snaga za odvraćanje, tvrde dužnosnici.

Ova opcija još uvijek izaziva podjele među članicama EU-a, pri čemu se zemlje poput Francuske i Poljske zalažu za odlučnije korake, a druge preferiraju nastavak diplomatskog pristupa i povećanje ekonomske pomoći. Njemačka se, primjerice, protivi slanju trupa, ali podržava povećanu vojnu obuku ukrajinskih snaga u Europi.

S obzirom na neizvjesnost oko američke predanosti Europi, predsjednik Europskog vijeća António Costa najavio je u nedjelju navečer izvanredni sastanak europskih čelnika 6. ožujka, a na njemu će se raspravljati o Ukrajini i europskoj obrani. Pitanje povećanja zajedničkog europskog obrambenog proračuna postaje ključno te se predlaže osnivanje europskog obrambenog fonda koji bi omogućio dugoročna ulaganja u sigurnost kontinenta.

Europa će morati preuzeti odgovornost za svoju sigurnost

Ovaj niz intenzivnih aktivnosti događa se u ključnom trenutku za Europu. Dosad su Sjedinjene Američke Države bile glavni oslonac ukrajinskog otpora protiv ruske invazije, predvodeći diplomatsku, financijsku i vojnu potporu, slično ulozi koju su imale u i nakon Drugog svjetskog rata. No sve je veća svijest o tome da bi Europa trebala preuzeti veću odgovornost za svoju sigurnost.

Nedavna istraživanja pokazuju da javnost u europskim zemljama podržava povećanje obrambenih izdvajanja. Anketa provedena u Njemačkoj i Francuskoj pokazala je da većina građana smatra da EU treba razviti svoje obrambene kapacitete, ne oslanjajući se u potpunosti na NATO. Ova promjena stava mogla bi ubrzati odluke o jačanju europskih vojnih snaga.

Potrebna je jača koordinacija u obrani

Europski čelnici ističu potrebu za jačom koordinacijom u obrani, uključujući zajedničke vojne vježbe i unaprjeđenje vojnih baza diljem kontinenta. Uz to, EU razmatra mogućnosti za širu suradnju s industrijama vojne opreme, čime bi se potaknula domaća proizvodnja ključnih sustava naoružanja i smanjila ovisnost o vanjskim dobavljačima. Osim toga, naglasak je stavljen na digitalnu sigurnost i jačanje kibernetičke obrane da bi se spriječili hibridni napadi.

Kritičari ovih mjera upozoravaju da bi naglo povećanje vojne potrošnje moglo opteretiti nacionalne proračune i ugroziti druge ekonomske prioritete. Ipak, većina članica EU-a smatra da je ulaganje u obranu postalo nužnost, a ne opcija, pogotovo u kontekstu dugoročnih sigurnosnih prijetnji.

Dogovara se budući smjer europske sigurnosne politike

Nadolazeći sastanci europskih lidera usredotočit će se na definiranje konkretnih koraka za jačanje sigurnosti, uključujući moguće stvaranje stalnih vojnih jedinica pod okriljem EU-a, kao i financijske mehanizme koji bi osigurali stabilnu potporu Ukrajini. Ova rasprava mogla bi odrediti budući smjer europske sigurnosne politike i način na koji će Stari kontinent odgovarati na globalne prijetnje u nadolazećim godinama.

Europljani su sada svjesni toga da sigurnost ne dolazi besplatno te da su potrebne hitne mjere da bi se osigurala stabilnost i očuvao europski način života. Dugoročna vizija uključuje i mogućnost stvaranja jedinstvenih europskih obrambenih snaga te bi one mogle postati pandan NATO-u u regionalnim pitanjima.