U parlamentu, koji do izlaska Velike Britanije iz bloka broji 751 mjesto, Europska pučka stranka (EPP), koja pripada prostoru desnog centra, zadržala je status najveće stranke u Europi. Ipak, imat će manji broj mandata u Europskom parlamentu nego do sada zbog rasta desnih populističkih pokreta, liberala i zelenih. Osvajaju 182 mjesta - što je oštar pad u odnosu na 216, koliko su dobili prije pet godina. Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) s lijeve strane centra zauzeo je drugo mjesto sa 147 mjesta, što je pad od 40 mjesta, koliko su imali prije pet godina.

Nova centrističko-liberalna koalicija na čelu s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i nizozemskim premijerom Markom Rutteom na trećem je mjestu sa 110 mandata, a slijede zeleni sa 68 mjesta. Jedni i drugi bilježe značajan rast.

Na drugoj strani među euroskeptičnim i protueuropskim strankama najviše mandata osvojio je Salvinijev Savez naroda i nacija, 71 mandat. Ovaj rezultat postavlja talijanskog zamjenika premijera Mattea Salvinija na mjesto vođe europske desnice. Salvinijev savez, koji je nasljednik frakcije Europa nacija i sloboda, zabilježio je značajan rast u odnosu na 36 mandata, koliko su imali u prošlom sazivu.

Europski konzervativci i reformisti osvajaju 59 mjesta, što je znatno manje od 77, koliko su imali prije. Glavni razlog je drastičan pad britanskih konzervativaca koji su se, suočeni s bijesom birača zbog šeprtljavog vođenja procesa izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, stropoštali s 19 na svega četiri mandata.

Stranke koje su pripadale frakciji Europa slobode i direktne demokracije (EFDD), u kojoj se nalaze talijanska populistička vladajuća stranka Pet zvijezda i Brexit stranka Nigela Faragea, osvajaju 44 mandata, što je neznatno više od dosadašnja 42, a Ujedinjena europska ljevica i Nordijska zelena ljevica (GUE/NGL) osvojile su 39 mandata. U parlamentu je 35 zastupnika koji ne pripadaju nijednoj od europskih političkih obitelji, a među njima će biti i hit izbora u Hrvatskoj Mislav Kolakušić jer se ne želi vezivati ni za jednu europsku grupaciju.

Desne i protusistemske snage, uključujući Brexit stranku Velike Britanije Nigela Faragea, imat će u novom sazivu EP-a 174 mjesta, što je dobar temelj za formiranje snažne fronte prema donositeljima odluka. No te opcije nisu ujedinjene i nije jasno kolika će biti njihova razina koordinacije jer se nalaze u više skupina. U bloku će glavnu riječ voditi koalicijski partneri koji tvore talijansku vladu, desničarska Lega Mattea Salvinija i protusistemski populisti Pet zvijezda Luigija Di Maia. Ako uspiju očuvati vladu u Italiji, onda će se sasvim sigurno zajedničkim snagama prebaciti i na europski teren.

Fragmentiran parlament sugerira da će predstojeći pregovori za popunu najviših dužnosničkih mjesta u EU - uključujući mjesto predsjednika Europske komisije, Vijeća i Parlamenta, kao i mjesto visokog predstavnika vanjskih poslova - biti teški.

Iako je EPP najsnažnija stranka u Europskom parlamentu, druge glavne proeuropske skupine - socijalisti, liberali i zeleni - daleko ih nadmašuju u broju zastupnika. Upitno je hoće li oni pristati dati svoj glas za Manfreda Webera kao budućeg predsjednika Europske komisije, na čemu će EPP, kako su najavili, inzistirati.

Mainstream skupine imaju problema s euroskepticima u vlastitim redovima. EPP s desnog centra morat će odlučiti što će s Fideszom mađarskog premijera Viktora Orbana. U odnosu na broj mandata, Mađarska je najveći postotak, 62 posto, podarila euroskeptičnim kandidatima, odmah iza Italije, u kojoj je 58 posto glasova otišlo listama euroskeptika. Glavna jezgra euroskepticizma u Europi uz Italiju (ne računajući Ujedinjeno Kraljevstvo, koje je već napola izašlo iz EU-a) zemlje su Višegradske skupine (Poljska, Češka i Mađarska).

Lijevi centar, odnosno S&D ima isti problem s rumunjskim vladajućim socijaldemokratima, kao i EPP s Orbanom, a koji su vodili snažnu antieuropsku kampanju. Također, centristički liberali morat će razmotriti žele li nastaviti savez s euroskeptičnom strankom češkog premijera Andreja Babiša, piše The Wall Street Journal.

Međutim, desnopopulistički napad na EU nije uspio unatoč dobicima u Francuskoj i Italiji, ocjenjuje Bloomberg. U Francuskoj je Nacionalno okupljanje Marine Le Pen odnijelo tijesnu pobjedu, dok je u Italiji nacionalistička Liga Mattea Salvinija uvjerljivo prva s preko 30 posto osvojenih glasova, znatno više nego 17 posto, koliko su dobili na prošlogodišnjim izborima u toj zemlji. Salvini, koji se može nazvati najvećim pobjednikom izbora, pobjedu je odnio promovirajući politiku čvrste ruke prema imigrantima.

U Francuskoj je Macronova stranka Republika u pokretu (La République En Marche) uništila tradicionalno dvije velike stranke - konzervativne republikance (Les Républicains) i socijaliste. Republikanci su izgubili 13 od svojih 20 mjesta, dok su socijalisti pali s 13 na samo šest mjesta. No Macronova radost je pomućena jer je 21 mjesto njegove stranke nadmašila Marine Le Pen, osvojivši mandat više. Zbog toga poraza Macron bi mogao imati problema na unutarpolitičkom planu, ali i nastojanja da se nametne kao glavni proeuropski vođa na kontinentu.

U Nizozemskoj je nova ekstremno desna stranka Forum za demokraciju bila lošija od očekivanja, ali je ipak osvojila tri mjesta, dok su islamofob Gert Wilders i njegova Stranka za slobodu (PVV) za sada ostali bez mandata. U Danskoj je Danska narodna stranka, koja je dio Salvinijeve grupacije, izgubila tri od četiri mjesta.

EU se također suočava s izrazito nepredvidljivom prisutnošću velikog kontingenta zastupnika koji su za Brexit. Stranka Brexit, koju predvodi Nigel Farage, osvojila je 29 britanskih mandata. Farage je u kratkom pobjedničkom govoru izjavio kako njegova stranka želi ulogu u pregovorima u Londonu o tome kako postići Brexit.

>>> Preživio je pad zrakoplova, automobilsku nesreću i rak testisa, a nakon propasti Brexita vraća se jači nego ikad: Tko je taj Nigel Farage

U Njemačkoj je kolaps socijaldemokrata bio još dramatičniji nego u Francuskoj, s gubitkom od 11 mjesta (pali sa 27 na 16). Konzervativna Kršćanska demokratska unija (CDU) kancelarke Angele Merkel i njen bavarski partner, Kršćanska socijalna unija (CSU), završili su prvi, ali su pretrpjeli ukupni gubitak od pet mjesta, na 29 od 34 u odnosu na 2014. godinu. Kako su dvije glavne stranke pale, Zeleni u Njemačkoj su skočili, osvojivši 22 mjesta u odnosu na 13. Desna Alternativa za Njemačku porasla je sa sedam na 11 mjesta.

U Španjolskoj je premijer Pedro Sánchez doveo svoju socijalističku stranku (PSOE) do uvjerljive pobjede. Španjolska je jedina od velikih zemalja EU-a u kojoj su pobjedu odnijeli socijalisti, a PSOE je osvojio 33 posto glasova i zauzeo 20 mjesta u parlamentu, što je porast od šest mjesta. Pobjeda socijalista u Španjolskoj, kao i iznenađujuće prvo mjesto u Nizozemskoj te rast u Portugalu, Malti i Danskoj, nisu dovoljni da se nadoknade gubici na lijevom centru u Francuskoj i Njemačkoj. U Grčkoj je lijevi premijer Aleksis Cipras najavio izvanredne nacionalne izbore nakon što je njegova stranka Siriza pretrpjela velike gubitke.