Taj nadasve svestran i ambiciozan stručnjak već od 2007. godine s kolegama iz Europske unije, kao državljanin zemlje koja nije članica, sudjeluje al pari u projektu Pass-net koji promovira pasivne kuće kao standard gradnje u Europskoj uniji.

'Dakle, tada, relativno rano u okviru projekta Europske unije, Intelligent Energy Europe, upoznao sam veliku ekipu stručnjaka, normalnih, ugodnih ljudi koji su navijali da što prije uđemo u EU', priča nam Miščević. Potom je radio na nizu projekata s kolegama iz EU i, kako kaže, baš ga je sudjelovanje na tim projektima unijelo u Uniju. Osim u istraživačkom dijelu svog opusa, uspjehe na europskom planu doživljava i kao profesor na Arhitektonskom fakultetu.

Miščević se pohvalio da je Zagrebačka škola arhitekture ponosna jer je, prema selekciji talijanskog časopisa Domus, jednog od vodećih svjetskih časopisa za arhitekturu, odabrana između 100 škola arhitekture u Europi i to u grupi od top 30. Prepoznati su, kaže, kao ekipa koja to dobro radi u Hrvatskoj.

'Kad je riječ pak o istraživačkom dijelu, radimo na europskim projektima, Intellingent Energy Europe, kako bi se u što većoj mjeri ostvario scenarij u okviru paketa energetsko-klimatskih mjera EU-a čiji su ciljevi poznati kao '3x20' do 2020. godine ili, bolje reći, za već samo šest godina! Svojevrsna brzina, dnevna dinamika, komunikacija, razmjena ideja, u mom slučaju je to najbolja praksa koju sam mogao doživjeti da na ležeran način postanem građanin Europske unije, prije nego što smo službeno postali članica', govori ovaj stručnjak.

Nakon ulaska, kaže, bilo je lijepo doživjeti čestitke od svih tih ljudi iz 20-ak zemalja s kojima radi na pet različitih projekata. Tada je shvatio i da imamo više prijatelja nego što sami mislimo. Jeste li primijetili da se nešto promijenilo u Hrvatskoj od kada smo ušli u Europsku uniju? Vidi se kako sada funkcionira otvorenost Hrvatske koja ga podsjeća na neke bivše otvorenosti prema cijelom svijetu. 'Sad nema granice i to je taj fizički osjećaj koji nas sve veseli', pripovijeda.

Budući da mnogo putuje zahvaljujući prirodi posla, Miščević se prisjetio neugodnosti koje smo imali pri ulasku u EU, kada se moralo stati u red predviđen za državljane zemalja nečlanica. 'EU i ostali. Sad barem više nismo ostali', primjećuje. Prisjetio se i vremena formiranja hrvatske države, kada je sletio u Lisabon u Portugalu i svi su se sjatili – carinici, policajci – da vide hrvatsku putovnicu. 'To je tada još bilo daleko od činjenice da ćemo mnogo godina kasnije biti partneri u Uniji', kazuje Miščević.

Žig koji život znači

Bilo je konkretnih gospodarskih problema koji su zadesili Hrvatsku ulaskom u Europsku uniju, poput slučajeva s teranom, prošekom i istarskim pršutom. Tko je za to kriv? Kako se to dogodilo? 

'Tiha jeza me hvata od onoga što je još izvorno hrvatsko i što se mora što prije zaštititi', užasnut je profesor. Smatra da je ovo prvi 'tsunami trke čiji je pršut ili čije je ekstra djevičansko maslinovo ulje'. 'Tu se nije spremno reagiralo', kazuje. Ne znam ima li tu krivca, ali bilo bi dobro, preporučuje, da se pod hitno shvati što je još naše i da se to registrira. 'Ako krivci i postoje, mislim da je ovog časa kasno', misli.

A kakvo je stanje arhitektonske struke danas, nakon ulaska u EU?

Kaže da se to promijenilo. Objašnjava da investitori izvana traže, kroz programe koje misle raditi, projektni tim u Hrvatskoj. 'Sada je naš rad sigurno jeftiniji nego rad kolega u Njemačkoj ili Francuskoj. Tako se u tim projektima uključuje sve više naših arhitekata', otkriva Miščević. Osvrnuo se i na jedan detalj. Naime, Hrvatska komora arhitekata je nekoliko godina ravnopravna članica Europskog vijeća komora arhitekata 'što nije samo platiti članarinu pa idemo se praviti, nego je to i rezultat selektivnosti pojedine zemlje članice i odgovornosti koju kao članovi preuzimamo'.

'Tu smo prepoznati kao pouzdan partner, a naravno da mora biti arhitekt koji će projekt potvrditi kao ovlašteni arhitekt s domaćim žigom. Tako da se mora naći barem jednoga arhitekta ili arhitekticu koji će verificirati projektnu dokumentaciju. To nažalost nije velik broj poslova, to nije tema legalizacija, ali posao koji dolazi izvana ne može zaobići domaću struku. Kod nas je u arhitekturi to čisto sve do razine žiga koji život znači', pojasnio je Miščević.
Ipak, prije ulaska u Europsku uniju bilo je dosta kritika da će doći stranci koji će pokupovati nekretnine. Kako vi gledate na tu problematiku? Je li došlo do kaosa?

Kaže da je problem tema reciprociteta i da je više nego jasan. Nitko građaninu Hrvatske ne brani da kupuje nekretninu vani: 'Jedino što ne možemo kupiti nekretninu u svim državama EU, kao što ni mi ne podržavamo da državljani svih država mogu kupiti kod nas nekretnine.' Malo ga smeta reciprocitet koji nije uravnotežen. 'Mene, kao vjerojatno i ostale građane Hrvatske, više zanimaju nekretnine koje Vlada prodaje, reći ću, koje mi prodajemo strancima na razini države', poručuje Miščević. A napominje i kako se privatni transfer, s obzirom na to da kod nas vlada kapitalističko društveno uređenje, ne može spriječiti. Naravno, ako je porijeklo novca zakonito.

Ipak, stranci pronalaze rupe u zakonu i kupuju nekretnine u Hrvatskoj preko tvrtki koje služe samo za to? 'Mi se ne možemo tako brzo, ja se barem nadam, pretvoriti u off shore destinaciju', staloženo odgovara ovaj stručnjak za energetski učinkovitu gradnju. Za njega sada nije tema koliko je kakvih jahti ili čije su te jahte. Puno jahti iz cijelog svijeta plovi pod zastavama koje su, recimo, panamske. 'Dok je to formalno pravno moguće, tako će to i biti. To je tema carina, poreza i izbjegavanja reda i mehanizama koji su izmišljeni da te relacije bolje funkcioniraju', iznio je slikovito svoje stajalište.

A što mislite o slučaju kompleksa Haludovo na otoku Krku koji je kupio ruski investitor i, recimo, hotela Jadran u Tučepima koji je također bio kupio ruski investitor, koji su se suočili s brojnim preprekama i nisu realizirali investiciju? Je li potrebno dopustiti investitoru da sve sruši do temelja i izgradi, recimo, aquapark ili se ipak treba držati ograničenja i poštivati svoje naslijeđe?

Zaštićene građevine i investitori

'Taj hotel, isto kao i hotelski kompleks Haludovo na Krku, jest iznimka', rezolutan je profesor. Objašnjava da se napokon počinje u široj javnosti shvaćati da struka štiti bisere suvremene arhitekture. 'Život brzo ide, 20, 30 godina, pola stoljeća arhitekture koja je nagrađena, koja je ocijenjena od domaće javnosti, a često i međunarodne, koja prezentira našu arhitekturu u svijetu, nema te cijene za koju bi serušila', izravan je. Retorički postavlja pitanje kolika je to cijena da se na odgovarajući način obnovi u skladu sa zahtjevima konzervatorske službe.

'Treba shvatiti da je barokna palača jednako vrijedna, ako je zaštićena kao pojedinačno kulturno dobro, kao i arhitektura iz tridesetih godina ili iz šezdesetih godina koja je po nečemu zaštićena', naglašava. Dakle Haludovo, nastavlja dalje, jest hotel koji je imao kockarnicu. 'On je bio čak i depadansa američkog magazina Playboy, i to u socijalizmu. Zapravo, jedan nevjerojatan događaj u zemlji u kojoj je to zvučalo nemoguće. Ali je financirana takva investicija i pokojni akademik arhitekt Boris Magaš, koji je dobio mnoga priznanja za svoj opus i za hotelski kompleks Haludovo, za života je morao trpjeti to što se događa, a uz svu potporu struke za zaštitu tog jedinstvenog ostvarenja, budućnost je još uvijek neizvjesna', kazuje arhitekt.

Tu odmah, napominje, dolazimo i do teme etike, jer struka grabi kao i svaka druga struka - iz egzistencijalnih razloga. Manje u ovakvim iznimnim slučajevima, ali to je problem grabeža novca, profita i ne preza se u takvim slučajevima zbog etike. 'Arhitekt, kao i glazbenik i slikar, postoji i nakon smrti. Postoji njegovo djelo. Ako je zaštićeno, onda je zaštićeno u korist cijele nacije i zemlje. Prema tome', nastavlja dalje žestoko, 'ne može se prema tim vrlo rijetkim slučajevima pretpostavljati da je mnogo takvih slučajeva.

To su iznimke, a kaže se da iznimka potvrđuje pravilo. Prema tome, imamo na cijeloj obali, slobodno ću reći, 20-30 zgrada arhitekture turizma, koja se štiti. Molim, to smo zaključili da se štiti', zaključuje strogo.

Koji su po vama pozitivni ili negativni učinci ulaska u Europsku uniju? 'Ne bih o negativnom jer neke negativnosti nisam uvidio do sada. Vidim da su sir i vrhnje još uvijek kod 'kumice' na Dolcu ili Britancu', kaže profesor.322825,322806,321560,321578Možda je smetala fiskalizacija, priča, u trenutku kada se dogodila, a sjećamo se, bilo je fizičkih obračuna. 'Ali kad se gleda drugačije, velika je poruka u zatvaranju kluba preko noći usred ljeta. To su brze reakcije i strašno hrabre i rijetke pojave i opet ću reći to ide u zonu iznimaka, jer ako se dva tri kluba zatvore, mnogi reagiraju s nekom sjetom: Joj, Hacienda je zatvorena. Koliko sadržaja sličnog kapaciteta nije bilo zatvoreno. To su dobre pojave. Red, red, reda nije bilo dovoljno', ispričao je u jednom dahu.

Rat nam je, kazuje, nažalost ostavio nered u mnogo čemu, 'po deafaultu' nered u psihi, u ponašanju i uvijek je tema te etičke kategorije. Smatra da je ova receptura koja dolazi iz europskih država dobra i one demokraciju 'kroje puno bolje nego što je kroji jedan američki način'. 'Taj red koji dolazi s idejom o jednakosti, da barem možeš popraviti ili prevenirati krah jedne Španjolske, to su trunke optimizma. Jer ako su uspjeli popraviti jednu državu xy, onda od 1. srpnja osjećam da ni mi nećemo bankrotirati', optimističan je profesor.

Zastupnici u Bruxellesu trebaju nas zastupati problemski, a ne politički

S druge strane, ono što nije dobro jest neizbježna matematika glasačke mašine. 'Je li Ruža, nije Ruža, je li Cvijetak ili Tulipan, tko te predstavlja', pita se Miščević. Ovome arhitektu to nije dobar sustav. 'Nije to samo hrvatski sindrom. Dakle, unutarnja politička borba se nastavlja u parlamentu Unije i to nije tema samo Hrvatske, jer i druge države nastavljaju i tamo se druže interesno i ideološki. Ta politička mašinerija brine previše o samoj sebi, o postotku glasova, tko je sada umjesto Barrosa, simo-tamo, lijevo-desno', priča. To za njega nije dobro. Priznaje da je to ozbiljno, koncipirano i osmišljeno, ali ga ne raduje ako će to biti tako trajno u Europskoj uniji jer su to klice razdora. 'Političke opcije su zajednički nazivnici u Uniji, a unose u Europski parlament problematiku iz vlastitog dvorišta', kratko je pojasnio.

Pa jeste li zapazili nekoga od hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu? 'Jesam i cijela Unija je zapazila. Koliko je trajalo, pet sati, ispitivanje Nevena Mimice. Dakle, imamo ministra za zaštitu potrošača i to me jako veseli. To je via facti, to je činjenica, imamo intelektualce koji su prepoznati po svojim sposobnostima, ili stručnosti ili tematski, i teško da je on pet sati ispita odgovarao o svom političkom ili ideološkom uvjerenju. Ako ćemo imati takve predstavnike koji u prvom naletu skoče na vrh, onda je to zasigurno primjer najveće reference koju imamo. On je istog časa skočio na najveću moguću poziciju', nadahnuto je izložio mišljenje Miščević.

Ali Hrvatskoj je bilo osigurano jedno mjesto u Europskoj komisiji!?  'Da, OK', složio se i nastavio objašnjavati svoje viđenje situacije. Kazao je da uskoro imamo izbore za Europski parlament na kojima ćemo nekoga otpratiti u Bruxelles. 'Po kojem ključu, po kojoj dopadljivosti, da ne kažem, po kojim kriterijima, osobnim, subjektivnim, objektivnim. Meni je važno da nas ti predstavnici predstavljaju manje politički, a više problemski. Ako 11 parlamentaraca ide iz države xy koja ima gotovo 400 tisuća nezaposlenih ljudi, onda bez obzira na njihova politička uvjerenja ili razuvjeravanja, mene zanima kako tih 11 funkcionira u kontekstu problema koje imamo u Hrvatskoj', kazuje Miščević.

Objašnjava da je njemu važnije jesu li tamo redoviti na sjednicama, javljaju li se, komentiraju li, koju korist nose natrag u zemlju. Mene previše ne zanima kakav će stav imati prema sankcijama u ovoj ili onoj zemlji netko iz HDZ-a ili SDP-a. Mnogo više me zanima kako će rješavati probleme u Hrvatskoj, no namjeravaju li ostati tamo gore zauvijek i tko zna što raditi.

Očekujete li neko konkretno poboljšanje koje će se dogoditi u Hrvatskoj zbog ulaska u EU? 'Znam što će se dogoditi, nažalost. Ono što je bolje, što je intenzivnije, jest veći kapacitet i veća količina novca nego ranije u predpristupnom vremenu, koji nam je na raspolaganju i koji bismo trebali biti sposobni povući. To je bolje, ali pitanje je kako ćemo mi reagirati na to bolje, odnosno u kojoj mjeri ćemo uspjeti iskoristiti namjenski predviđen novac', zaključio je ovaj stručnjak na području energetski učinkovite gradnje.