ESLJP je podsjetio kako je Šeks podnio Hrvatskom državnom arhivu zahtjev da mu se odobri uvid u arhivski fond Ureda predsjednika Franje Tuđmana radi pisanja dokumentarne kronologije o padu Bosanske Posavine, koji je klasificiran oznakom tajnosti „državna tajna – strogo povjerljivo“.

Odluka domaćih tijela o odbijanju deklasifikacije dokumenata nije bila manjkava

Državna tijela su stoga, dodaje ESLJP, odbila Šeksov zahtjev za uvid u 25 zapisnika uz obrazloženje da bi njihovo prijevremeno korištenje moglo nanijeti nepopravljivu štetu vrijednostima zbog koji su ti zapisnici klasificirani, poput neovisnosti, cjelovitosti, sigurnosti RH i međunarodnih odnosa RH.

Europski sud je utvrdio da je Šeksov zahtjev za informacijama pažljivo procijenilo pet različitih nacionalnih tijela, do kojih su najmanje dva tijela izravno pregledala tražene dokumente.

Također je utvrdio da se odluka Ureda predsjednika u mandatu Kolinde Grabar Kitarović, kojom je odbijena deklasifikacija nekih od traženih dokumenata, temeljila na mišljenju specijaliziranog tijela za bavljenje pitanjima nacionalne sigurnosti, a potvrdili su je Povjerenik za informiranje, Visoki upravni sud i Ustavni sud.

''Stoga je ESLJP ocijenio da način na koji su domaća tijela procijenila Šeksov zahtjev nije bio manjkav ili lišen odgovarajućih postupovnih jamstava'', izvijestio je u četvrtak ESLJP.

Sud ističe kako se u kontekstu nacionalne sigurnosti, koja tradicionalno čini dio unutarnje jezgre državnog suvereniteta, ne može očekivati ​​da će obrazloženja nadležnih tijela biti jednako detaljna kao u, primjerice, redovnim građanskim ili upravnim predmetima.

''Navođenje detaljnih razloga za odbijanje uklanjanja tajnosti strogo povjerljivih dokumenata bilo bi u suprotnosti sa samom svrhom zbog koje su ti podaci uopće bili klasificirani. Uzimajući u obzir opseg postupovnih jamstava pruženih Šeksu u ovom predmetu, Europski sud je utvrdio da su razlozi koje su navela nacionalna tijela za odbijanje pristupa predmetnim dokumentima ne samo relevantni, već i u datim okolnostima dovoljni'', kaže ESLJP.

Europski sud je stoga odlučio da je miješanje u Šeksovu slobodu izražavanja, odnosno onemogućavanje pristupa informacijama, bilo potrebno i proporcionalno važnim ciljevima nacionalne sigurnosti te da domaća tijela u konkretnom slučaju nisu ispitala njegov zahtjev izvan slobode procjene države pa stoga nije došlo do povrede članka 10. Konvencije.

ESLJP navodi da ova presuda nije konačna.

Šeks: Uskraćivanje dokumentacije nije u interesu države

Šeks je prošle veljače izjavio Hini da su Upravni i Ustavni sud "iz nekih čudnih razloga potpuno pogrešno utvrdili da bi objavljivanje transkripata predsjednika Tuđmana ugrozilo nacionalnu sigurnost i štetilo nacionalnim interesima" pa mu jedno preostaje to pitanje riješiti na europskoj razini.

Precizirao je da se radi o 29 transkripata razgovora predsjednika Tuđmana s različitim državnicima ili političarima iz 1992. i 1993. godine za koje mu je uskraćeno da ih dobije na uvid, a potrebni su mu za memoare.

"Dobio sam na stotine i stotine takvih dokumenata koje sam legalno koristio u svom znanstvenom i stručnom radu i oni su objavljeni, a za ove iz nekih čudnih razloga, meni neobjašnjivih, rečeno je da u tih 29 transkripata, poput razgovora predsjednika Tuđmana s vodstvom HDZ-a Brodsko-posavske županije ili sa zajednicom prognanika, da bi to ugrozilo nacionalnu sigurnost sada, odnosno prije godinu, dvije dana", rekao je Šeks.

Ustvrdio je da su sudske instance donijele odluku arbitrarno i neutemeljeno na zakonu te da su napravili pogrešku kad su tu dokumentaciju zatvorili za javnost.

"Nemamo razloga ničim se stidjeti borbe hrvatskog naroda za hrvatsku državu i zamagljivanje samo otvara put onima koji krivotvore hrvatsku borbu za državnost, slobodu i suverenost", ustvrdio je Šeks.