Dapače, pomnim iščitavanjem ove odluke dolazi se do vrlo jednostavnog zaključka: zaštita osobnih podataka političara, ali i šefova AZOP-a, iznimno je bitna i zbog toga agencija reagira 'po službenoj dužnosti', pa čak i ako je jasno da to nema veze sa smislom i zdravim razumom. Od svega je najvažniji Zakon o zaštiti osobnih podataka koji po njima poništava sve ostale propise.

A kada se radi o običnim građanima, u ovom slučaju nogometnim navijačima, isti taj zakon kao da ne postoji. Čak i ako je podnesena vrlo argumentirana prijava i unatoč tome što navijači - za razliku od političara - nisu javne osobe i ne krčme javni novac.

Spornu odluku AZOP-a u prosincu 2013. godine potpisala je zamjenica ravnatelja Dubravka Dolenc - za koju se ovih dana otkrilo da je dobila povlašteni kredit od gotovo 200 tisuća kuna dok je bila zaposlenica Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Iz HBOR-a je otišla, ali razliku nije podmirila, nego i dalje plaća manje rate u odnosu na obične smrtnike. To je bilo vidljivo i na internetu sve dok ona i njezin šef nisu naredili da se imovinske kartice uklone.

Uglavnom, prijavu Agenciji za zaštitu osobnih podataka podnijele su udruge Naš Hajduk i Torcida odmah nakon što je Hrvatski nogometni savez donio odluku o uvođenju vaučera, kojom je propisao da su klubovi obavezni voditi evidenciju o svim građanima koji posjećuju nogometne utakmice u gostima bez obzira na to jesu li registrirani kao izgrednici te da su dužni međusobno razmjenjivati te podatke. AZOP u tome nije vidio ništa sporno, a čak se pozvao i na dokumente nižeg ranga od zakona, poput Pravilnika o sigurnosti na nogometnim utakmicama. Čak i on je bio iznad Zakona o zaštiti osobnih podataka, na koje se Agencija ovih dana poziva kao na 'nadzakon' u situaciji kada treba ukloniti imovinske kartice s interneta.

'Vaučerizacija' hrvatskog nogometa, podsjetimo, nakon toga je evoluirala do neslućenih razina: i Hrvatski nogometni savez i klubovi vodili su svoje popise nepoćudnih navijača, a zagrebački Dinamo na njih je stavljao doslovce svakoga tko je prisustvovao bilo kojoj utakmici na kojoj bi bila zabilježena njima nezgodna skandiranja. Ulazak na utakmice bivao je zabranjivan navijačima bez ijedne prijave, pa čak ni prekršaja, na temelju crnih lista prepunih osobnih podataka građana koje bi AZOP navodno trebao štititi

Sve je kulminiralo prosvjedom 30 tisuća građana na splitskoj Rivi u studenome prošle godine, kada je cijela država konačno doznala za nezakonitu praksu u režiji Dinama i HNS-a. Agencija za zaštitu osobnih podataka čak ni tada nije reagirala po službenoj dužnosti, kao što je ovih dana bila hitra kada se radilo o imovinskim karticama njezinih vodećih ljudi i navodnim anonimnim upitima.

Dometnimo da se ni političari nisu baš pretrgli: izgubilo se njihovo obećanje da će ukinuti sporni članak u Zakonu o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima koji je zbog svoje dvosmislenosti navodno omogućavao da klubovi vode svoje vlastite nezakonite evidencije. Vladajuća koalicija šuti, jednako kao i oporba, ali i kao predsjednica Kolinda Grabar Kitarović koja je u predizbornoj kampanji obećavala pokrenuti inicijativu uklanjanja ove neustavne odredbe.

Kad umjesto običnih građana na red dođu političari i dužnosnici, vidimo, i AZOP i politika vrlo su hitri...