Imena kandidata za novog splitskog gradonačelnika više-manje su poznata, čeka se još samo odluka umirovljenog svećenika Ivana Grubišića. Naime, ne zna se hoće li se festivalu dosade priključiti on osobno, ili će pričama o 'građanskoj i etičkoj Hrvatskoj' netko anestezirati birače u njegovo ime. Čovjek se premišlja već dobrih godinu dana, toliko dugo da je kampanja i bez njega jednostavno morala krenuti. A on - ako odluči, dobro je došao...

Split već dva desetljeća njeguje svoju jedinstvenost, pa na izborima mahom bira opcije koje nigdje drugdje ne prolaze: usred rata suvereno je vladao HSLS, početkom dvijetisućitih harali su deseci marginalnih desničarskih stranaka, dok je Sanader bio na vlasti birali su poduzetnike skrivene pod lokalpatriotskim nazivom 'Lista Veloga Mista', a kad im se politika potpuno zgadila, okrenuli su se živopisnom probitačnom Vlaju.

Od 2013. do 2017., definitivno nastupa nova era: budući splitski gradonačelnik ili gradonačelnica možda neće biti potpuna avangarda, ali će u odnosu na sadašnjega po svemu sudeći predstavljati veliki korak naprijed na evolucijskoj ljestvici. A to nije mala stvar.

Kandidat prvi: Tih i miran, Bajin tip

Splitskom SDP-u - otprije podijeljenom na snage odane vječitom vođi Marinu Jurjeviću i jurišnike Ranka Ostojića, potpomognute vrhom stranke - osvajanje Splita navodno je bilo silno važno, pa su svog kandidata za gradonačelnika odabrali još u svibnju prošle godine. U najluđoj Kerumovoj fazi, kada još nikome nije bilo jasno kako će se razvijati vizija današnjeg razigranog gradonačelnika, SDP je isturio tihog, pristojnog i smirenog Ivu Baldasara i računao da će za pobjedu biti dovoljna njegova civiliziranost.

Pokazalo se da su se više-manje sve stranke odlučile na sličan korak, pa se Baldasar posljednjih mjeseci pomalo izgubio i potonuo u svim predizbornim anketama. Najsnažniji udarac došao mu je iz vlastitih redova, od Ostojiću bliskog SDP-ovog veterana Vinka Bajrovića, koji ga je proglasio nepodobnim, jer je vrijeme rata proveo u Italiji šaljući tjesteninu kao pomoć domovini. Kako je Jurjevićeva struja prije četiri godine otvoreno opstruirala Ostojića i drukala za Keruma, tako im se danas vraća istom mjerom: unutarstranačka netrpeljivost i dalje je vidljiva, koliko god se Baldasar pokušavao predstaviti kao ujedinitelj koji je sve podjele stavio pod tepih.

Idućih tjedana trebao bi konačno predstaviti svoj predizborni program, pa bi to moglo skrenuti pozornost javnosti na ovog pravnika, nakon izbora za svaki slučaj uhljebljenog u državnu Agenciju za obalni linijski promet. Dotad, mora se zadovoljiti s nekoliko postotaka potpore...

Kandidat drugi: splitski Dexter

HDZ je, mora se priznati, ovaj put iznenadio: umjesto Dujomira Marasovića kao 'Keruma s diplomom', Anđelke Visković kao uzdanice hercegovačke struje ili patologa Šimuna Anđelinovića kao eksponenta 'starih snaga' koje su u startu bile osuđene na neuspjeh, iz naftalina je izvukao arhitekta Vjekoslava Ivaniševića. Silno se želi predstaviti kao 'hrvatski Tom Sawyer', jer je bio inspiracija za glavni lik knjige 'Snijeg u Splitu', danas dio obvezne školske lektire, no upućene nekako više podsjeća na Dextera iz nešto novijih crtića. Ivanišević je stručan, sposoban i promućuran, ali za sobom vuče i nadimak 'HDZ-ovog kućnog arhitekta', jer je u devedesetima projektirao sve što je preko stranke mogao: od škola i fakulteta do javnih prostora poput splitske Marmontove ulice. Bez natječaja, dakako.

Nije bez iskustva u lokalnoj politici - sredinom devedesetih paralelno s profesionalnim uzletom sjedio je u Gradskom vijeću Splita - a danas bi trebao predstavljati vrstu za koju se smatra da postoji samo u legendi. Urbanog HDZ-ovca, što je oksimoron u rangu 'vrućeg leda' ili 'drvenog željeza'.

Ivanišević je, naime, također uljuđen i civiliziran, pa je u kampanju krenuo vrlo slatkorječivo. Čak je izjavio da jednostavno voli sve svoje protivnike, na što se prosječnom glasaču njegove stranke vjerojatno digla sva kosa na glavi. Naravno, sebe voli malo više, pa je već najavio da će ukoliko postane gradonačelnik urediti Ulicu kralja Tomislava u centru grada po vlastitom, desetljećima starom projektu.
Splitski HDZ do prije nekoliko mjeseci bio je klinički mrtav i u stanju šoka nakon odlaska voljenog vođe Sanadera, pa će mu svaki dobar rezultat predstavljati korak naprijed. Ako osvoji i mjesto gradonačelnika, bit će to senzacionalan uspjeh: u Splitu, naime, ova stranka nikada u povijesti nije pobijedila, a na vlasti je bila tek u dva navrata - jednom pomoću kupnje vijećnika i drugi put uz sklapanje vrlo konkretne 'trgovačke' koalicije s lokalnim poduzetnicima.

Kandidat treći: purgerski Dalmatinac

Hrvoje Tomasović, kirurg iz splitske bolnice, bivši HSP-ovac, jedan je od živopisnijih likova na splitskoj sceni: pod kapom Glavaševa HDSSB-a osnovao je lokalni HDSSD i stao promovirati dosad neviđeni spoj integralnog hrvatstva i snažnog dalmatinskog autonomaštva. Kerum mu je ratni profiter, zakoni Milanovićeve vlade 'u rangu s Hitlerovim', a taman kad se pomisli da više ne može iznenaditi - napravi potpuni nered na ljevici i na svoju stranu privuče sve bitne članove Lesarovih laburista.
Rođeni Zagrepčanin (s još uvijek izrađenim 'purgerskim' naglaskom) ima puno planova za grad Split, a zasad solidno širi svoju stranku i u zaleđu. Za gradonačelnika se kandidira iako je svjestan da nema previše šanse - no, eto, sve je to ulaganje u budućnost, kada neće biti u svađi sa svima, kao danas...

Kandidatkinja četvrta: odbjegla zamjenica

Razvlaštena Kerumova dogradonačelnica tek prije nekoliko mjeseci došla je k svijesti, pa shvatila da joj uz gazdu nema prosperitetne budućnosti. Otrgnula se i neko vrijeme pregovarala s kim god je stigla, a onda sastavila nezavisnu listu i hrabro odlučila kandidirati se za gradonačelnicu. Bila bi prva ženska osoba na čelu 'macho' grada u njegovoj novijoj povijesti, a tek druga u splitskih sedamnaest stoljeća - prva uopće bila je Gordana Kosanović u doba ocvalog komunizma.

Anđelka Visković u protekle tri godine funkcionirala je kao Jadranka Kosor u doba Sanadera, pa doslovce iskakala iz paštete na svakom društvenom događanju gdje se okupilo više od troje ljudi. No mora se priznati i da je svoj resor (kultura, prosvjeta, sport, turizam i slično) držala više-manje pod kontrolom te da je ostavila dobar dojam na sve s kojima je surađivala - precizna i od riječi, svoja obećanja iznevjerila bi tek kada bi se šef Željko digao na lijevu nogu i izdao neku od svojih bizarnih zapovijedi.

No zato je u posljednji trenutak ipak spasila Hajduk od bankrota, a nije mirovala ni dok iz Kazališta nije potjerala Duška Mucala i instalirala nekonfliktnog i medijski potpuno nezanimljivog Tončija Bilića. Visković će, uz očitu pomoć dijela splitskih moćnika koji vuku hercegovačko porijeklo, cijelu kampanju morati objašnjavati zašto dosad nije imala svoje 'ja' i kako će ga ubuduće ipak malo više cijeniti.

Cijenjen kao glumac, nešto manje kao HDZ-ov bivši komesar u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu, Milan Štrljić se na opće iznenađenje upustio u politiku i odmah u startu preuzeo ogranak Hrvatskih laburista - odnosno ono što je od njega ostalo nakon mini pobune protiv Lesarove navodne strahovlade. Štrljić s time nema problema, no zasad je potpuno nejasno što on uopće očekuje od politike. Valjda će mu biti dovoljan ulazak u Gradsko vijeće i očito treba poslužiti kao dokaz da južno od Maslenice laburisti i postoje...

Kandidatkinja šesta: učiteljica otpadnica

Sanja Bilač još uvijek je službeno HDZ-ovka, no pitanje je dana kada će je nogirati. Učiteljici hrvatskog jezika iz Osnovne škole Marjan, koja je u stranci naglo prosperirala u doba kada je Sanader tražio nova i lijepa lica, jednu stvar mora se priznati: ima barem zrnce samopoštovanja, pa se držala svojih stavova o štetnosti Željka Keruma u vrijeme kada su njezini ostali kolege sklapali koalicije, kojih će se samo par mjeseci kasnije odreći. Da se pitalo Sanju Bilač, ni Braco ni Seka danas ne bi sjedili u hrvatskom Saboru.
Koncem prošle godine stajala je vrlo dobro u anketama, pa je dobila krila i najavila samostalnu kandidaturu za gradonačelnicu. Kako i s kime namjerava ostvariti svoje ambicije - nije potpuno jasno. Vidjet će se ovih dana.

Kandidat sedmi: kerumov bager

S dušom 'kerumovca' i fizičkom pojavom nalik rovokopaču, što i jest njegova osnovna dužnost u Banovini, Jure Šundov će po svemu sudeći braniti boje Hrvatske građanske stranke na izborima u svibnju. Ako gazda odluči. Ako ne, opet dobro. Svejedno. Što god Željko kaže. Nema problema.

Kandidat osmi: razočarani podmladak

Najmlađi kandidat i ujedno najveći autsajder, Tomislav Zaninović već mjesecima najavljuje da će se kandidirati na izborima, postati gradonačelnik i pomesti bandu koja je okupirala grad. A to su, jel'te, svi osim njega.

Nekadašnji agilni član HDZ-a i HSP-a, a vrlo intenzivno se motao i oko Keruma na početku njegova mandata, iz udobne fotelje županijskog pročelnika ili savjetnika za nešto - u koju se uvalio preko politike - danas sije odbojnost prema politici kao takvoj. Brat sestara Zaninović, ambiciozni 34-godišnjak, u slobodno vrijeme je i predsjednik Gradskog kotara Bačvice, gdje je pobijedio na jednima od onih izbora koji nikoga ne zanimaju. Skupio čovjek par stotina glasova, pa umislio da jednako tako može doći i do 50 tisuća pristaša. Agitira, poziva, napominje, dosađuje - sve po onoj da rjeđe uspijevaju lijepi, a puno češće uporni.