Prema studiji, provedenoj na uzorku od 833 roditelja i budućih roditelja, uglavnom majki, čak 57,9 posto njih ne bi cijepilo svoju djecu barem nekim od trenutno obaveznih ili preporučenih cjepiva. Ona je također otkrila da zabrinjavajuće velik dio ispitanih roditelja ima vrlo slabo znanje o cijepljenju, da istovremeno drastično precjenjuje svoju informiranost te da više vjeruje podacima koji se mogu dobiti iz nepouzdanih izvora - na stranicama 'alternativaca', nevladinih udruga, new age pokreta i teoretičara zavjera, na forumima, iz medija i od članova obitelji, nego onima koji stižu od kvalificiranih stručnjaka – pedijatara, školskih liječnika, zdravstvenih djelatnika ili iz obrazovnih institucija.

Porazno neznanje

Istraživanje koje je proveo tim s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu pokazalo je da hrvatski roditelji imaju prilično slabo znanje o cijepljenju te da to znanje precjenjuju, osobito protivnici cijepljenja.

Tako je primjerice čak 87,6 posto sudionika krivo odgovorilo da davanje više cjepiva istovremeno povećava rizik od nuspojava i može preopteretiti imunološki sustav; 56,7 posto ne zna da je potrebno održavati visok stupanj procijepljenosti čak i protiv bolesti kojih više nema u Hrvatskoj; 52 posto ne zna da se redovitim cijepljenjem štiti ne samo primalac, već i oni koji iz zdravstvenih razloga ne mogu primiti cjepivo; 57 posto ne zna da su gotovo sve nuspojave cjepiva znatno blaže i rjeđe od simptoma izazvanih bolestima protiv kojih se cijepi; 85,8 posto krivo vjeruje da cjepiva izazivaju privremeni pad imuniteta, 80,6 posto njih da povećavaju rizik od autoimunih bolesti, a 69,5 posto da uzrokuju autizam. Samo 47 posto ispitanika smatra da su cjepiva učinkovita, a čak 57 posto da cijepljenje može uzrokovati bolest.

Psihološki profil protivnika cijepljenja

Nova hrvatska studija provedena je 2014. na internetu, u suradnji sa stranicama i forumima koji okupljaju roditelje kao što su 'Klokanica', 'Roda', 'Roditelji' i 'Istraži Me' te profili udruga roditelja na Facebooku. Voditelji 'antivakcinalističkih stranica' poput 'Cijepljenje – pravo izbora' odbili su sudjelovati u ispitivanju. Autori su u svojem istraživanju pokušali dobiti određeni psihološki i sociološki profil roditelja različitih stavova. Što je on otkrio?

Roditelji koji su u anketi izjavili da ne bi cijepili svoju djecu pokazali su veću sklonost teorijama zavjere, drastično slabije znanje o cijepljenju i veću sklonost alternativnim životnim stilovima. Oni također manje vjeruju da je zdravlje posljedica slučaja i medicine, a više da je stvar osobnih izbora i ponašanja. Istovremeno su pokazali veću sklonost zdravijim životnim stilovima, ali i manji neuroticizam, odnosno zabrinutost za moguće posljedice svojih krivih odluka.

Voditeljica istraživanja, dr. sc. Anita Lauri Korajlija kaže da zabrinjava nesrazmjer znanja i samouvjerenosti hrvatskih roditelja.

'Nije sramota ne znati. No opasno je ne znati, a biti uvjeren da znaš! Naročito kad se radi o tako važnim odlukama, koje imaju ozbiljne posljedice ne samo za našu djecu, već i za drugu', rekla je Lauri Korajlija.

'Roditelji koji su sudjelovali u ovom istraživanju pokazali su da ne znaju iznimno važne informacije vezane uz cijepljenje te da bi se pri donošenju odluke o tome bi li ili ne bi cijepili svoje dijete vodili stavovima, a ne znanjem. A necijepljenje predstavlja oblik rizičnog zdravstvenog ponašanja', upozorila je.

Izvori informacija - internet, teorije zavjera...

Lauri Korajlija smatra da njihovo istraživanje pokazuje da znanost treba pronaći bolje načine da svoje spoznaje približi neznanstvenoj publici, a dio tog tereta trebaju ponijeti i mediji.

'Znanstvene informacije često su pisane nerazumljivo, a usto nažalost nerijetko ostaju samo u znanstvenim krugovima', rekla je za tportal naša psihologinja.

'Na internetu je jako teško procijeniti koje informacije dolaze iz provjerenih, a koje iz nepouzdanih izvora, pa se mnogima vjeruje više nego što bi trebalo. Pred stručnjacima svih područja stoji važan izazov – prenositi znanje i nove informacije na jasan i razumljiv način, preko onih medija koje određena populacija najviše koristi i koji su im najbliži', objasnila je.

Protivnici cijepljenja su iznimno glasni, kaže psihologinja, njihova retorika usmjerena je na utjerivanje straha roditeljima, a oni su zbunjeni. S druge strane važni izvori informacija u tom području, poput pedijatara, zatrpani su poslom pa često roditeljima ne stižu prenijeti informacije o cijepljenju na adekvatan način. Tada roditelji čine ono što im se čini najlogičnijim, a to je da ih krenu tražiti sami. Tu se vraćamo na problem izvora informacija i njihove provjerenosti, upozorava Lauri Korajlija.

Edukacija treba biti obavezna i ranija

Studija je, među ostalim, pokazala da ispitanici dosta slabo ocjenjuju zadovoljstvo informacijama koje su dobili od pedijatara i školskih liječnika. Autori vjeruju da su dva razloga tome – s jedne strane unaprijed definirani stavovi, a s druge slaba komunikacija zdravstvenog osoblja s pacijentima.

'Preopterećeni pedijatri podrazumijevaju da roditelji ne postavljaju pitanja jer ih odgovori ne zanimaju. Informiranje o cijepljenju trebalo bi biti obavezno, a ne samo ako roditelji pitaju. Naši rezultati isto tako pokazuju da se informiranje roditelja o cijepljenju odvija prekasno. Ono bi se trebalo dogoditi ranije, najkasnije u trudnoći. Naime do trenutka kad krenu cijepljenja puno roditelja je već dobilo informacije, mnogi iz neprovjerenih izvora. To znači da velik utjecaj na formiranje stavova imaju nekontrolirani izvori te da informacije koje dolaze do roditelja nisu nužno točne, pouzdane i ne predstavljaju dovoljan temelj za donošenje informirane odluke', kaže Lauri Korajlija.

Teoretičari zavjera glasno šire strahove

Zanimljivo je da je studija, protivno očekivanjima autora, pokazala da protivnici cijepljenja više vjeruju u teorije zavjera nego u upute stručnjaka.

'To je također zabrinjavajući podatak. Nažalost pobornici teorija zavjera su glasni i nude informacije koje djeluju logično, a što je najvažnije - predstavljaju se kao da nude zaštitu djece. Naime oni uvjeravaju roditelje da je cijepljenje nepotrebno i da njime svoju djecu samo dovode u rizik. A upravo je to suprotno onom što svaki roditelj želi – zaštititi svoje dijete', kaže naša sugovornica.

Zaboravljamo strašne bolesti suzbijene cijepljenjem

U razgovoru za tportal Lauri Korajlija je podsjetila na jedan od temeljnih uzroka popularnosti antivakcinalističkog pokreta u suvremenom svijetu – zaboravljanje strahota predvakcinacijskog doba.

'Cjepiva danas nude zaštitu protiv nekih, nama 'nepoznatih' bolesti, koje su davno istrijebljene. Opasnost od cijepljenja doima se bliža, lakše je zamisliva i prilično zastrašujuća, a opasnost od bolesti koje bi se dobile necijepljenjem daleka, teško zamisliva i čak nestvarna. Ako tako promotrimo stvari, sklonost roditelja necijepljenju je razumljiva. A sve samo zato što su ili neinformirani ili pogrešno informirani. Zanimljivo je kako se motivacija zagovornika cijepljenja odbacuje kao materijalistički orijentirana, a motivacija pobornika teorija zavjere i necijepljenja se ne propituje', istaknula je Lauri Korajlija.

(Ne)povjerenje u državne institucije

Neka suvremena istraživanja pokazala su da vjerovanje u teorije zavjera ima veze s općim povjerenjem populacije u državne institucije. Primjerice u skandinavskim zemljama standard je vrlo visok, povjerenje u institucije vrlo visoko, a i procijepljenost je vrlo visoka, iako cijepljenje nije obavezno.

'Skandinavci očito vjeruju u to da državne institucije rade i donose odluke u njihovom najboljem interesu. Bilo bi zanimljivo ispitati koliko je povjerenje hrvatskih građana u državne institucije. Brine me da bi nažalost ono bilo jako nisko', rekla je Lauri Korajlija.

Zbog svega što je pokazala njihova studija autori smatraju da Hrvatska još nije spremna za odustajanje od obaveznog cijepljenja.

'Nažalost u ovom trenutku moram dati odgovor koji će vjerojatno razljutiti mnoge, mada bih voljela da je drugačije, no mislim da još nismo spremni za mijenjanje zakona', zaključila je naša psihologinja.

Antivakcinalizam nema znanstvene temelje - star je koliko i cijepljenje

Antivakcinalistički pokret u svijetu ima stoljetnu tradiciju, rođen je praktički u isto vrijeme kada i sama ideja o cijepljenju, a u ranoj fazi najčešće je bio vezan uz fundamentalističke vjerske organizacije – jedan od ključnih argumenata prvih antivakcinalista bio je da odluku o tome tko će biti bolestan treba prepustiti Bogu.

Posebno jak vjetar u leđa dobio je 1998, kada je britanski kirurg (dakle ne epidemiolog) Andrew Wakefield objavio studiju u kojoj je ustvrdio da cjepivo MMR uzrokuje autizam. Brojna velika istraživanja od 1998. do danas pokazala su da je studija bila lažirana, odnosno da ne postoji nikakva veza između autizma i MMR-a, no unatoč tome ona je ostala jedno od ključnih uporišta otpora cijepljenju.

Antivakcinalistički pokret koji širi strah od nuspojava cijepljenja i istovremeno promovira alternativne ili tradicionalne medicinske prakse posljednjih godina postao je popularan i u Hrvatskoj. Sve više roditelja traži da cijepljenje postane stvar slobodnog izbora, po uzoru na neke zapadnoeuropske zemlje. No pritom mnogi propuštaju uočiti da je u tim zemljama procijepljenost stanovništva, unatoč slobodi izbora, gotovo jednako visoka kao u Hrvatskoj, u kojoj je ono obavezno, te da te zemlje imaju drugačije mehanizme kojima postižu tako visoke stope. Primjerice u SAD-u je cijepljenje protiv određenih bolesti preduvjet za upis u državne škole i vrtiće. Također, neke zemlje, poput skandinavskih, imaju značajno veća sredstva koja im omogućavaju jaču edukacijsku kampanju o važnosti cijepljenja. Zahvaljujući tome postiže se visoka stopa procijepljenosti, od preko 90 posto, koja pruža dovoljnu zaštitu dijelu populacije koji se iz opravdanih medicinskih razloga ne može cijepiti – tzv. zaštitu krda.

Danas je antivakcinalizam također snažno vezan uz lobije alternativne medicine, a ona je postala izuzetno unosan posao. Poznato je da mnoge ljekarne, čak i u Hrvatskoj, više zarađuju na tzv. prirodnim, biljnim i alternativnim pripravcima nego na konvencionalnim lijekovima. Samo u SAD-u to je biznis težak preko 34 milijarde dolara godišnje.