Znam da će možda sada ispasti da svatko svoga konja hvali, ali dopustite mi da vam ispričam priču o Fabrici.
Nekoć je to bila fabrika sardina, a danas je fabrika dobre zabave. Smjestila se u jedno od najlipših dalmatinskih mista - Komiži. I to čipo na rivi. Trojica entuzijasta (među kojima i moj brat Luka) i zaljubljenika u spizu i dobru kapljicu namirisali su dobru priliku gdje bi mogli ostvariti svoje snove. Ono malo ušteđevine koju su imali skupili su i u samo mjesec dana sredili staru fabriku i pretvorili je u ugodno mjesto u koje svraćaju kako domaći tako i furešti.
Budžet je bio vrlo skroman pa stoga ne čudi da je ama baš sve što vidite na fotografijama darovano, odbačeno ili restaurirano. Radilo se na
ho-ruk jer je sezona već bila za petama, a mobiliziralo se i staro i mlado, prijatelji i poznanici, ljudi i životinje. Svatko je od kuće ili s tavana donio što mu više ne služi, kopalo se po smeću, a kucalo se i po komiškim vratima. Sjećam se jednog paklenog popodneva kad smo moja prijateljica Ružica i ja obišli nemali broj komiških kućeraka u potrazi za stolicama i ostalim asesoarom koji je bio od vitalne važnosti za Fabriku. Hvala svim dobrim Komižanima na darovanim stvarima..sad vas i javno pozivam na čašu
sangrie koja je omiljeno osvježenje u Fabrici. Da bi nam Fabrika poživila što duže Ružica je akrilnim bojama nacrtala 'drvo života' preko cijelog jednog zida koji je prostoru dao posebnu dimenziju. Fabrika je također i izložbeni prostor u kojem je trenutačno postavljena mala izložbica fotografkinje
Mare Milin, te prekrasne rukotvorine
Ružica Ručni Rad.
Salsa, bachata, rock 'n' roll, 80-e, 90-e, talijanska kancona, portugalski fado, romska glazba ili jazz; sve je dobrodošlo u Fabrici (osim narodnjaka naravno).
Cijeli prostor podsjeća na starinski dnevni boravak, a nije se ni s jelovnikom previše kompliciralo. To što menu nije a la carte, ne znači da trpeza nije bogata. Svakog dana u ponudi je doručak, ručak i večera, i to po jedno jelo za svaki od navedenih. Namirnice koje se spravljaju, nećemo pretjerivati nisu sve organske, ali su najbolje koje se mogu nabaviti u dalekoj Komiži. Kapari, masline, maslinovo ulje i ostalo začinsko bilje su 100 % domaći.
Iz dana u dan vidljiv je golemi napredak kako na šanku, za koji je glavna i odgovorna Kike, tako i u kuhinji u kojoj svu čar gastronomske kreacije svakodnevno demonstriraju Luka i Žuža. Čušpajz od slanutka i mrkve s pancetom, brujet od punjenih liganja s purom, francuski slano-slatki tost, marinirani inćuni na posteljici od palente, hummus na dalmatinski i ugorova rapsodija samo su neke od bakanalija isprobanih u Fabrici.