Jučerašnje obilježavanje dvadesete obljetnice početka srpske opsade Sarajeva, koja je trajala tri i pol godine, mediji u manjem bosanskohercegovačkom entitetu većinom su iskoristili za to da o samoj opsadi ne kažu ništa. Dapače, u poznatom stilu ratne propagande s Pala, ističe se da su zapravo Srbi najviše nastradali u opsadi grada koji su ubijali nekoliko godina.

U tom konktekstu najdalje je otišao Glas Srpske, objavivši skandalozan komentar pod naslovom 'April u Sarajevu'. U njemu Svjetlana Tadić piše o 'takozvanoj opsadi grada', smatra da je 6. travnja 1992. 'počeo progon i etničko čišćenje Srba' te je 'tog dana počela obrana srpskog naroda od učestalih napada s druge strane'. Negiranje istine nastavlja u sličnom stilu: 'Tvrdi se još i da su Srbi sa sarajevskih brda vršili agresiju na Sarajevo, a ne postavlja se pitanje otkud ti Srbi na brdima, jesu li svojevoljno napustili stanove i kuće u svom gradu da bi otišli u sela podno Romanije i Trebevića... Zašto su to uradili, nije li im bilo lijepo u Sarajevu, koje je najviše od svih gradova Balkana poznavalo multietničnost, prožimanje različitih kultura, običaja, vjera, ljubavi...? Bilo im je lijepo, ali Sarajevo je bilo nedovoljno veliko za ispunjenje svih muslimanskih želja.'

Glas Srpske svoj komentar o opsadi Sarajeva završava na način kojeg se ne bi postidjeli ni najžešći Karadžičevski propagandisti, poput Riste Đoge: 'Ipak, danas se u ovom gradu obilježava opsada, a oni koji su iz njega prognani s razlogom se mogu zapitati je li Sarajevo zaista tamo gdje je nekada bilo? Geografski jeste, ali dušom nije. Jer danas Sarajevo nema dušu, jer su u njemu ostali samo bezdušni.'

Ukratko, glavna je teza da su stotine tisuća granata na Sarajevo ispaljene u samoobrani, a tvrdi se da su Srbi iz Sarajeva sistematski istjerani, pri čemu se ignoriraju činjenice poput one da su Srbi čak iskopavali grobove predaka kada je došlo do mirne reintegracije sarajevskih naselja Grbavica i Ilidža u sastav grada 1996. Pod utjecajem nacionalističke propagande, mnogi Srbi nisu htjeli ostati živjeti u Sarajevu s Bošnjacima, koje su nazivali Turcima, a genocid nad njima opravdavali ponašanjem Otomanskog carstva otprije nekoliko stotina godina.

Oglasio se, naravno, i predsjednik RS Milorad Dodik, koji je zaključio da je 'fašizam otjerao 150 tisuća Srba iz Sarajeva'. Oni nisu 'mogli da istrpe fašističku politiku Aliju Izetbegovića i vlasti toga vremena i zato su napustili taj grad', rekao je Dodik za BN televiziju. Dodik je nakon toga još dodao da Sarajevo nema nikakvu antifašističku prošlost u Drugom svjetskom ratu, koju je opisao kao 'laži i podvale'.

U dnevniku Televizije RS se o opsadi Sarajeva također govori kao o 'takozvanoj', a u prilogu je centralnu ulogu odigrala osuđena ratna zločinka Biljana Plavšić, koja je priznala u Haagu svoj udio u genocidu. Nakon priloga o Sarajevu došao je, pak, prilog o tome kako se zločin u Srebrenici nije baš dogodio, čime se RTRS naročito istaknula izostankom novinarskog profesionalizma i temeljnog humanizma.

186682