Feminističke organizacije civilnog društva upozorile su u petak na 'neispravnu političku pozadinu' novog Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Hrvatsku u Domovinskom ratu, po kojemu status žrtve seksualnog nasilja kao ratnog zločina ne mogu steći pripadnici ili suradnici neprijateljskih postrojba, iako su neki od njih bili silovani u ratu
Riječ je o članku s neispravnom političkom pozadinom koji može voditi u brojne zloupotrebe i sužavanje dosega novog zakona koji je nedavno stupio na snagu, ističe se u izjavi za javnost organizacija Centar za žene žrtve rata-ROSA, Ženska mreža Hrvatske i Inicijativa za Ženski sud.
Sporno im je i što zakon ne obuhvaća sva teška zlostavljanja spolne prirode, pretjeruje s formalizmom oko potvrda o državljanstvu i prebivalištu, te isključuje situacije u kojima je upotrijebljena sila ili prijetnja, a žrtve su bile izložene strahu od nasilja.
Unatoč nezadovoljstvu s pojedinim zakonskim odredbama, udruge pozdravljaju što je, nakon više od 20 godina od počinjenja zločina, donesen zakon koji žrtvama osigurava status i određeni opseg prava, uključuju i novčane naknade koje će se isplaćivati iz državnog proračuna.
Očekuju da Ministarstvo branitelja uskoro formira povjerenstvo te sastavi pravilnik s uvjetima za stjecanje statusa i ostvarivanje prava tih žrtava, kako bi mogla početi prijava žrtava radi ostvarivanja prava, zajamčenih novim zakonom.
Povjerenstvo bi trebalo davati mišljenje 'tko je bio žrtva tog nasilja i s kakvim posljedicama', dok bi pravilnik precizirao uvjete za ostvarivanje prava. Po zakonu, žrtve silovanja kao ratnog zločina, žene i muškarci hrvatski državljani, imaju pravo na jednokratnu novčanu naknadu te trajnu i mjesečnu naknadu za pretrpljeno stradanje i patnju.
Organizacije civilnog društva u izjavi za javnost izražavaju i zabrinutost činjenicom što su 'neki zastupnici i zastupnice ovog saziva Sabora iznosili uvjerenja da sve žrtve silovanja nemaju ista prava, te su gorljivo zastupali rješenja kojima bi se neke žene, žrtve silovanja diskriminiralo i kojima bi željeli onemogućiti ostvarivanje prava'.
Upozoravaju da se nekritički spominju imena žrtava u javnim raspravama, bez poštivanja prava osobnosti žrtava te se stvara negativno ozračje u trenutku koji je važan za žrtve, ali i za cijelo hrvatsko društvo. Kao primjer navode i iznošenje teze da žrtve seksualnog nasilja ne mogu ostvariti prava po ovom zakonu ako su počinitelji nasilja pripadnici HV-a i redarstvenih snaga.
