Nekad davno, davno prije nego što su igre postale mainstream, filmovi su bili više-manje prvi i glavni izvor jeftine zabave. Osim cuge, droge i seksa, ali to je tema za drugi članak. Filmovi, realno gledano, nikada nisu bili jedini izvor prihoda za njihove autore. Tu su bile majice, igračke i ostale blagodati čuda pod imenom franšiza. Drugim riječima, ako ste napravili film, željeli ste zaraditi na svemu što dotični može prodati.

Ovo pravilo se, konkretno, dalo primijeniti uglavnom na blockbustere. Oni su, sami po sebi, većinom bili easygoing zabava koja bi oduševila čitava obitelj. I kada čitava obitelj izađe iz tog kina, klinci bi bili spremni ižicati starce da im kupe majicu, sladoled i igračku s likom iz filma. Ergo, imali smo zaradu od kinokarata i od same franšize.

Lovatori u filmskoj industriji i dan danas rade na sličnom principu, samo što su postali pametniji. Oni promatraju gaming kulturu, vide što ti 'hip i kul' novi klinci rade i vide u tome još jedan zlatni rudnik. Priče s franšizama se u svojoj osnovi nisu promijenile, samo su postale sofisticiranije. Paralelno s dolaskom naprednijih elektroničkih medija poput 'kompjutora', prodaja i izrada džindži s tematikom filmova prenijela se i na igre. Ne kužeći se pretjerano u samu mehaniku igara i općenito, razmišljajući o sirovoj zaradi, filmske kompanije počele su s odobravanjem projekata koje inače ne bi prošli osnovne kriterije provjere kvalitete.

Majka svih loših filmskih igara definitivno je ET za Atari. Kako priča ide, producenti su Atariju prodali prava za izradu igre temeljene na filmu koji je u to vrijeme žario i palio (ET je izašao 1982). Howard Scott Warshaw, dizajner igre planirao je napraviti naslov koji bi pažljivo pratio film i igraču dao zanimljivo i inovativno gaming iskustvo ('zanimljivo i inovativno' relativni su pojmovi, uzmemo li u obzir da  je igra rađena u doba kada je kocka na ekranu mogla predstavljati psa, mačku, kuću ili kombajn).

Međutim, lovatori iza projekta prisilili su ga da izradi igru do božićne sezone, što je bilo nešto manje od šest tjedana. I tako, igra je izašla na Božić - i postala ikona gaminga: kao jedan od najgorih naslova u povijesti. Atari je proizveo gomilu cartridgea s ET-jem, od kojih se toliko malo njih prodalo da su se viška morali riješiti – zakopavši ih na odlagalištu otpada.

Problem s razvojem igara temeljenih na filmovima načelno ne završava dobro jer, zbog ovog ili onog razloga, filmske kompanije jednostavno nemaju razvijen senzibilitet za razvoj igara poput onog zaslužnog za većinu gaming uspješnica.

Jednim dijelom razlog ovome (kao kod ET-ja) kratkotrajniji su razvojni rokovi nego oni potrebni za pripremu tvrdokuhanog jaja. Drugi razlog predoslovna su prenošenja dijelova filmova u igre. Treći i vjerojatno najvažniji leži u činjenici da filmskim kompanijama, u konačnici, nije ni stalo da igra uspije. Ono što je važno je početna prodaja inicirana uspjehom filma i neinformiranošću gamera. Filmske igre se većinom trpaju u koš s majicama i McDonalds poklopcima za čaše s likom glavnih junaka filma.

Zanimljiv primjer loše igre onaj je kada je njezin predložak još lošiji. Najbolji primjer ovoga je The Bee Movie Game. Trik ovog uspješnog recepta leži u produkcijskom sustavu koji stoji iza filma. Autori 'Bee Movieja' željeli su paralelno s njegovim izlaskom izbaciti i igru 'dok je tava još vruća'. Ovo je trebalo, ako gledamo gore spomenute primjere, donijeti dodatnu zaradu da je film ispao dobar. A nije.

Kako biste izbjegli neugodnosti koje mogu uslijediti nakon kupnje igre temeljene na filmu, predlažemo da pažljivo promatrate simptome koji bi mogli indicirati da se radi o sranju od naslova. Kao prvo, kompatibilnost sa svakom platformom ikad smišljenom. Ako u najavi naslova pod popisom platformi vidite 'Xbox360, PS3, PC, Wii, PSP, Playstation 2, iPhone, kalkulator', velike su šanse da se radi o 'nečemu posebnom'. Nadalje, ako naslov  nosi ime filma sa sufiksom 'the game', to znači da ćete igrati 10 nivoa od kojih svaki 'oživljava' svaku dvadesetu minutu radnje. Treće, igra izlazi tjedan dana nakon što film krene u kinima - to je dobar znak da, ma koliko vas klinac moli, ne kupujete. Time samo hranite čudovište koje će zahvaljujući vašem novcu vrlo vjerojatno zaključiti da bi za IDUĆI film moglo napraviti slično smeće kao i za ovaj.

S druge strane, ako pitate što bismo MI napravili da idemo raditi igre temeljene na filmskim ili TV predlošcima, došli ste na pravo mjesto. Vidite, s obzirom na to da u Gamereportu već dosta dugo razmišljamo kakve bismo fantastične naslove mogli ponuditi svijetu, vjerujemo da je konačno stigao trenutak da ih podijelimo s pukom. Ne, nije problem ako nas besramno okradete. Ako ijedan od ovih prijedloga zaživi, bit ćemo oduševljeni.

Prijedlog za igru br. 1: Piano

Drama o nijemoj učiteljici klavira i njezinoj kćerci vrlo nas je dirnula. Toliko dapače, da smo igru temeljenu na njoj zamislili kako dramatičnu kombinaciju arkade i simulacije. Prvih 20 nivoa bio bi klavirski ekvivalent Guitar Heroa, s time da bismo, kako bismo pojačali element patnje i beznađa, umjesto šarenih boja koristili palete sive. Arkadni dio bio bi onaj u kojem Ada mora, hodajući po imanju, izbjegavati Alistara kako bi se mogla seksati s Barnesom. Ovaj dio igre bio bi dizajniran kao platformska igra s elementima skrivanja gdje biste skakanjem skupljali isplakane suze za bonuse od stotinjak bodova. Kažemo vam, ako se ovo ne proda, ne znamo što će!

Prijedlog za igru br.2: Plačljiva igra

Ova intrigantni triler o ljubavi i gubitku inspirirao nas je da napravimo besramnu flash reklamu pomoću koje ćete, za razliku od glavnog lika na kraju filma, moći iz prve pogoditi nosi li vaša potencijalna kobasicu u hlačama. Dizajn igre, kao i produkcijske vrijednosti, relativno je jednostavan i nezahtjevan. Naime, radilo bi se o svojevrsnom fotorobotu koji bi igraču servirao slike androgenih muškaraca i žena s ikonama 'muško' i 'žensko' ispod slike. Ako igrač pogodi, dobiva bodove, ako ne, gubi živote. U igru bi bio integriran svjetski leaderbord i mogućnost uploada svoje slike. Uspjeh ovog naslova kao fenomenalne iPhone aplikacije bio bi apsolutno nenadmašiv. Take that, Doodle jump!

Prijedlog za igru br.3: Odbjegla nevjesta

Treći naslov koji, po nama, predstavlja kreativni vrhunac (nakon pet piva/medica kombinacija i eventualne čaše džin-votke) romantična je komedija s Julijom Roberts. Stavljeni u ulogu te ljepotice, vaš zadatak je pobjeći sa svadbe u zadanom roku te izbjegavati mladoženje koje vas ganjaju u raznim više ili manje improviziranim vozilima. Prvih par levela bila bi sidescroll arkada gdje biste, jašući na konju, preskakali ograde i osiguranje na vjenčanju. Drugi dio igre bio bi svojevrsna avantura gdje lažete da volite nekoga pažljivim biranjem odgovora u stilu Monkey Islanda te paralelno s time izbjegavate očijukanje s drugim muškarcima koji, kao na traci, prolaze iza vašeg budućeg bivšeg. Ova igra dijelom je ciljana na male ljubiteljice konja te žene kojima, u načelu, treba trening za laskavu ulogu kompulzivnog lažljivca.

I tako, na kraju priče, pitanje je kako riješiti gaming krizu koju predstavlja adaptacija filmova u igre? Uzmemo li u obzir da su takvi projekti namijenjeni reklami i cijeđenju para iz filmskih predložaka, eventualno možemo sugerirati da ih jednostavno izbjegavate. Nažalost, roditelji koji nisu odrasli uz igre vrlo vjerojatno će svojoj djeci i dalje kupovati te hrpe smeća. Nadamo se jedino da, ako ima pravde, njihov broj neće nadmašiti broj slova u naslovu filma.