Stigli su. Podcijenio sam ugledne tviteraše misleći da se šale kada su me mjesecima ranije pregledavajući Google Maps upozoravali da oko mog kvarta ima previše sumnjive šume za jedan grad. Sada znam da su se u napuštenim bunkerima bivših armija krila 'uspavana' gnijezda. A samo par dana ranije iščekivao sam premijeru 'Walking Deada' negodujući zašto Ricka na povratku kući ne dočekuje supruga pretvorena u zombija. Rugala se sova sjenici. Ili je vampir zombiju sad prikladnije ?

Umjesto Rickove sačmarice, ostala mi je samo ova pisaća mašina koju sam u panici pokupio, vodeći se njezinom težinom dovoljnom za razbijanje glave, i raskomadani fragmenti znanja o zombijma sa studija filozofije. Nemam vremena... Moram zabilježiti što znam.    

Gdje je osjet okusa?!
Sve je počelo idilično. Od trenutka u kojem je čovjek prvi puta pojeo srce pripadnika suprostavljenog plemena ne bi li preuzeo njegovu snagu, ljudi su povjerovali da nismo samo raspadajuće tijelo, već da postoji i element koji opstaje i nakon smrti. Duša. Antički filozofi, iako sumnjičavi prema ustaljenim religioznostima, oko toga nisu dvojili - čovjeka čini duša. Nije li nas Platon gotovo rasplakao i uvjerio dijalogom 'Fedon' i Sokratovim umovanjem o filozofu koji se smrti ne boji zbog duše besmrtne?

Kroz 17. stoljeće zalet je hvatala znanstvena revolucija mijenjajući pritom i filozofiju. Duša biva potpuno izbačena iz sadržaja svijeta, prepuštajući mjesto fizičkim, objašnjivim i vidljivim entitetima podložnim prirodnim zakonima. Nizu filozofa ideja se nije učinila ispravnom iako ih nisu zanimala ni religijska

praznovjerja. Argumenti su se javljali na sve strane - gdje se onda nalazi sam čovjekov osjet boli, kako je postojanje misli spojivo s materijalizmom, što nam govori postojanje iskustva doživljaja okusa čokolade. Da, doista dolazi do reakcije stanica jezika i nosa, prenošenja impulsa do centra u mozgu, ali sve što imamo je samo neurološka reakcija. Gdje je, doista, sam osjet okusa?! Religiozna duša je nestala, ali su ontološki status i posljedice postojanja mentalnih entiteta ostali nejasni.

Dijelu filozofa kojem se nije sviđala ideja da su sve naše misli i osjećaji svedivi na fizičku neurološku reakciju domislio se pak zombija! I to ne bilo kakvih. Nitko mi na filozofiji nije rekao da će zombiji biti odvratna poluistrunula bića. Upravo suprotno. Rekoše - zamislimo da postoje zombiji - bića koja se na izgled fizički nimalo ne razlikuju od nas, žive kao i mi, a kada ih ozlijedimo plaču i vrište. U svemu isti osim u jednom - oni nemaju upravo ono što nas čini ljudima, a ne zombijma - svijest!

Tvorci filozofskog zombija htjeli su reći da, ukoliko možemo zamisliti postojanje bića fizički i funkcionalno identičnog nama, ali bez bogatog iskustvenog mentalnog života, onda imamo dokaz da kod čovjeka doista postoji razlikovni element koji izmiče pukom svođenju na fizičko. Nad 'zombi' filozofskom raspravom niz autora se zgrozio - 'zombisti' su optuženi da filozofiju takvim fantazmama dovode na loš glas izmičući je iz okvira znanstvenosti. Iako intuitivno ideja o postojanju zombija doista neobično zvuči, filozofi kakvi jesu u raspravi o njenim posljedicama i značenju potrošili su sate aktivnog rata. Ostavljam stoga nalazniku kratak vodič filozofske zombistike ne bih li zombije učinio razumljivijima.  

Rječnik preživjelim sretnicima i nesretnicima

Rene Descartes - Izvor moderne rasprave o odnosu duha i tijela. Utvrdivši kao jedinu točku sigurnog znanja činjenicu postojanja vlastite misli (Cogito, ergo sum!) posljedično dokazuje odvojenost duha, tj. misaonih stanja i tijela. Za životinje pak vjeruje da su poput automatona - bez misli i osjećaja - praktički kao i zombiji. Nije mu bilo jasno kako su duh i tijelo međusobno povezani, pa je stvorio nebulozno rješenje u kojem je epifiza točka dodira! 

Misaoni eksperiment - Zombi argumenti klasičan su primjer misaonog eksperimenta. Filozofi ih obično obožavaju dok kod ostatka ljudi izazivaju jezu. Naime, u njima se zamišlja hipotetska situacija koja ima zadatak ispitati postojeće intuicije, a ubojito su oružje u raspravama - tko smisli bolji misaoni eksperiment, pobjednik. Britki američki filozof Daniel Dennet iziritiran značajem koji im se pridaje i konkretnim slučajem zombija uputio je otvoreno pitanje kolegama: 'Možete li stvarno zamisliti zombija? Ja ne mogu.' 

Fizikalizam - Neodoljivo privlačna opcija objašnjenja odnosa duha i tijela. Kao što je predmet vode svodiv na kemijsku formulu H2O, tako je i svako mentalno stanje poput npr. boli svodivo na neurološku reakciju u mozgu. Problem našeg zombija je što on fizički funkcionira, ali samog iskustva nema. Fizikalistima se imputira da im je teorija istinita jedino ako smatraju da su sami ljudi - zombiji. 

Svijest - Osnovni izvor problema. Većina suvremenih filozofa pokušava biti ozbiljna i znanstvena, pa ne doživljava više esencijalnima npr. Platonove metafore o duši kao kočiji, ali ih fenomeni svijesti zbunjuju jer se odupiru uklapanju u objašnjivi svijet fizičkih entiteta. Nije nam jasno kako skup stanica kao što je mozak stvara iskustvo doživljaja okusa, mirisa, boja, boli...

Qualia - izvorno latinska riječ koja u filozofiji uma označava samo iskustvo osjeta, tj. kakav je neki osjet. Crvena krpa za protivnike postojanja podvojenosti duha i tijela, ali filozof Thomas Nagel u pravom se zombi stilu pita može li znanstvenik neurolog saznati sam okus koji nama ima čokolada - može biti dovoljno lud i da nam rastvori glavu i liže mozak, ali ne saznaje - ništa! 

David Chalmers - Jedan od gorljivijih suvremenih zastupnika argumenta o postojanju zombija s gomilom tekstova na vlastitoj stranici. Posebno diže tlak spomenutom Danielu Dennetu koji se poziva na važnost perspektive 'trećeg lica' na kojoj se temelji i cijela znanost - prihvatimo li mogućnost zombija, možemo otpisati ozbiljnu znanost. Razmatranje zombi opcije naljutilo ga je do te mjere da je branitelje zombija nazvao sramotom za filozofiju!

Moram ići. Čujem hroptanje, sigurno su čuli zvukove tipkanja... Ovo je pravi 'Walking Dead'.