Red snimanja u Zagrebu, red partijanja u Šibeniku, red familiziranja u Splitu i najslađi redak, odmor na Hvaru i Visu; tako je izgledao timeline mojeg boravka u domovini. Uskoro se vraćam Barceloni, studentskom sobičku i finalnom projektu, no otom potom.
Iako podrijeklom Bračka (jedna od rijetkih koja na 'svome' škoju ima svega jedan maslinik i niti jednu postelju gdje može prenoćiti - ne pitajte zašto!), u srcu imam druga dva škoja. Isto kao što se majka teško može odlučiti koje joj je dijete draže, tako i ja. Odlučih i ovo ljeto posjetiti oba svoja djeteta. Jednom je ime Vis, a drugome Hvar.
Vis je manji, dalji, mirniji, introvertniji i na trenutke neodoljivo podsjeća na svoju daleku sestricu Kubu. Baš poput svoje sestrice desetljećima je odbijao turiste. Naravno ne svojom voljom već naredbom druga Tita koji ga je odabrao kao strateško mjesto uz pomoć kojeg je kontrolirao najljepši dio Mediterana, a tijekom Drugog svjetskog rata se skrivao po mnogobrojnim tunelima, bunkerima i špiljama koje su danas postale turistička atrakcija. Jedna od najposjećenijih je Titova špilja na brdu Hum.
Kad sam se nauživala Visa krenula sam izljubiti svoje drugo, no ne manje ljubljeno dijete. Za razliku od Visa, Hvar je puno povezaniji, društveniji i više fancy. Druži se taj s prinčevima, estradnjacima, modnim kreatorima, glumcima i inima. Kad bi se udružili svi ti njegovi frendovi koji parkiraju svoje jahturine na njegov parking mogli bi bez po frke riješiti hrvatski vanjski dug. No, briga njih za Hrvatsku i Hrvate. Vjerujem da mnogi ni ne znaju da je njihov prijatelj uopće dio Lijepe naše. Bogu hvala, Hvar osim svoje tobože hoch strane ima svoju drugu bandu koju naprosto obožavam. Još uvijek gotovo netaknuta mjestašca kao što su Svirče, Pitve, Zavala, Ivan Dolac, Sv. Nedilja i prekrasna plaža Medvid Bad, koju samo oni naumješniji mogu pronaći, bila su moja strateška mjesta proteklih dana.
Moji dragi prijatelji s Mastera, Luigi i Diana, uživaju u blagodatima Medvid Bada.
I kada odmaramo, moj brajko i ja imamo crve znate već gdje. Tako smo prekrasnu kulisu hvarskog Zaraća iskoristili za photosession koji ću objaviti ovih dana.
Photos: Luka Nižetić
Našu putešestviju zaokružio je predivan zalazak sunca i skok s litice u Sv. Nedilji. Nauživali smo se svoje djece koja se trebaju zasluženo odmoriti od svih majki i očeva koji ih sebično svojataju i razvlače samo tijekom ljetnih mjeseci, a onda ih ostavljaju na milost i nemilost teške i rijetkima zanimljive otočke zime.
