Teritorijalno gledano, Finska je skoro šest puta veća, ali sa 5,4 milijuna stanovnika spada u male europske države (sve skandinavske i postjugoslavenske zemlje zajedno imaju manje stanovnika od jedne Italije).

No tih 5,4 milijuna Finaca uspjelo je stvoriti takvog tehnološkog giganta kao što je Nokia, razviti jednu od najpoznatijih škola dizajna na globusu, pa čak i spasiti nacionalnu brodogradnju koja, usprkos dalekoistočnoj konkurenciji, proizvodi najveće kruzere na svijetu i brodske motore – pa čak i nuklearne ledolomce za rusku flotu.

Osim što je jedna od najbogatijih zemalja svijeta, Finska je i jedna od socijalno najosjetljivijih. Premda upravo bilježi blag gospodarski pad, kreditna agencija Moody's smatra je najstabilnijom ekonomijom među državama koje su uvele euro (jedina je dobila rejting AAA).

Finska je zemlja u kojoj je obrazovanje od osnovne škole do postdiplomskih razina besplatno, a pritom se njezin obrazovni sustav smatra najboljim na svijetu (sjećate li se sličnih zahtjeva pobunjenih studenata i profesora s Filozofskog fakulteta u Zagrebu te kako su ih ovdašnje tzv. 'društvene elite' ismijale?). Finski obrazovni sustav, koji praktički isključuje ocjenjivanje u osnovnim te srednjim školama, gajeći princip neprekidnih šansi za čovjeka da se obrazuje koliko god želi i intelektualno može – predstavlja takvu avangardu da se doima da finska mladež raste na nekom drugom planetu.

U zdravstvu, pak - zamislite samo te urbane jugoslavenčine - 96 do 97 posto djelatnosti otpada na državni sektor, a zadovoljstvo građana finskim bolnicama svejedno je među najvišima u Europi.

Što bi na te usporedbe mogao reći jedan očajni hrvatski šovinist, poput Zlatka Canjuge koji je na stanovite primjedbe krajem 90-ih poručivao Fincima neka idu 'hraniti sobove, a ne poučavati nas demokraciji'?

Zanemarimo li povoljne klimatske prilike, cro-šovinistu danas je ostala još samo ona pivska mantra 'pa dobro, mi smo sportski fenomeni, divi nam se cijeli svijet'... Ali avaj, pogled na zbirku ljetnih olimpijskih medalja od 1992. naovamo otkriva da Hrvatska ima samo jednu medalju više od Finske. A kad pribrojimo i zimske OI, onda se vidi da je 'zemlja tisuću jezera' osvojila ukupno 66 odličja, a 'mala zemlja za veliki odmor' točno duplo manje – tridesettri...

Daleko od toga da je 'Suomi' (tako glasi naziv države na finskom) zemlja bez mane. To je ujedno i društvo drukčijeg mentaliteta koji će mnogi, osobito oni izvan skandinavskog kulturnog kruga, nazvati hladnim i otuđenim. Dva Talijana koji su došli živjeti u Kuopio u središnjoj Finskoj zbog toga će, recimo, svaki slobodan trenutak iskoristiti da pobjegnu u obližnju Rusiju, u Sankt Peterburg, govoreći da se s Rusima ljepše druže i pronalaze na dubljoj razini.

Alkoholizam i depresija, koju neki povezuju s klimatskim uvjetima, spominju se kao jedan od glavnih društvenih problema u modernoj Finskoj. Stopa samoubojstava neko je vrijeme bila među najvišima u Europi, stršeći kao gorak paradoks u priči o društvu blagostanja i napretka. No prema OECD-ovim podacima, posljednjih godina samoubojstva su smanjena za više od 40 posto. Finska ima i relativno visoku stopu ubojstava – 140 posto višu od susjedne Švedske, a najveći dio njih povezan je s alkoholizmom. Znanstvenici zaključuju da u potonjoj statistici utjecaja ima i činjenica da su Šveđani u posljednje vrijeme masovno prešli na vino i pivo, a u Finskoj su još prisutnija žestoka pića.

Ako se vratimo usporedbi s Hrvatskom, Finska se ukazuje kao zrelo društvo koje je, usprkos egzistenciji u neusporedivo mirnijem kutku Europe, svojedobno prolazilo kroz slične ekonomske krize pa svojim iskustvom može ponuditi mnogo komparativnih primjera mladim europskim članicama.

Početkom 90-ih, Finsku su teško pogodili raspad susjednog Sovjetskog Saveza i propast irealno pumpanog tržišta nekretnina: za samo tri godine izvoz je ruknuo za oko 25 posto, BDP za 13, a u zemlji gotovo nulte nezaposlenosti odjednom je bez posla bio skoro svaki peti radno sposobni Finac.

Parametri su slični, ali su metode borbe izlaska iz krize vrlo različite: službeni Helsinki reagirao je smanjenjem poreza na osobne dohotke i dobit poduzeća, ali je time potaknuo proizvodnju i potrošnju pa je na kraju država ubirala više novca manjim porezima. Finska doduše, nije 90-ih uništila svoju industriju poput tranzicijske Hrvatske pa je imala i što izvoziti. Usto su Finci, tamo negdje dok im je HDZ-ovac Canjuga poručivao 'da idu sobove hraniti', ulagali golema sredstva u znanost i informacijsko-komunikacijske tehnologije pa su danas među najnaprednijim društvima svijeta, usprkos krizi eurozone i socijalnom raslojavanju kakvo je Fincima još donedavno bilo teško zamislivo.

Inače, Finska je jedina zemlja Skandinavije koja je pristala uvesti euro, i premda su njezini lideri s entuzijazmom krenuli u taj projekt, čini se da su si nakalemili brojne probleme. Skandinavskom stanju uma strano je izigravanje ugovora na južnjački način - oni vjeruju u pravila igre. A sada poput naivaca moraju isplaćivati financijski neodgovorne članice eurozone, što očekivano izaziva negodovanje.

I tu dolazimo do sjajnog zaključka kojeg je na putovanju po Skandinaviji Hrvatima prije par godina predao Goran Milić. Neki direktor u Ericssonu, govoreći o utjecaju balkanskih imigranata u Švedskoj, spomenuo je HRT-ovom reporteru da došljaci s juga, uz srdačnost i društvenost, donose i logiku zaobilaženja zakona i pravila, što je Skandinavcima velika novost te je skromno zaključio da su oni 'naivniji'. Umjesto priglupog likovanja zarad balkanske lucidnosti i kreativnosti, Milić mu je odgovorio: 'Ako ste vi naivni, a mi smo lukavi, pa onda usporedimo životni standard ovdje i kod nas, biste li se složili da je u životu pametnije biti naivan?'