Iz Fonda ističu da se u članku prenose neistinite tvrdnje ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Staše Košarca, 'koje potiču strah i pojačavaju nerazumijevanje materije zbrinjavanja radioaktivnog otpada u Republici Hrvatskoj'.

'Republika Hrvatska, kao zemlja članica Europske unije koja posjeduje radioaktivni otpad, ima obvezu na siguran i odgovoran način zbrinuti radioaktivni otpad i iskorištene izvore ionizirajućeg zračenja. Kako bi se ta obveza ispunila, u Republici Hrvatskoj će se uspostaviti Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada u kojem će se skladištiti otpad nastao na teritoriju Republike Hrvatske te otpad nastao radom Nuklearne elektrane Krško.

Neistinita je tvrdnja da bi uspostava odlagališta radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori ugrozila zdravlje i opstanak više od 250.000 ljudi. Skladišta u kojima se zbrinjava nisko i srednje radioaktivni otpad ne predstavljaju nikakvu opasnost za okolno stanovništvo, uz uvjet da se grade i nadziru u skladu s najboljom svjetskom praksom. Prije skladištenja radioaktivni otpad prolazi niz postupaka (obrada, stabilizacija, isušivanje, kondicioniranje, pakiranje, i sl.) kojima se postiže da paketi budu na najvišoj razini svih sigurnosnih aspekata i u skladu s najboljim svjetskim praksama. Prethodna obrada i pakiranje u licencirane spremnike garancija su da nema mogućnosti migracije radioaktivnog otpada u okoliš, te također da nema zračenja izvan objekta u kojem su spremnici pohranjeni. Skladište se nadzire 24 sata na dan, a državno regulatorno tijelo provodi obvezne inspekcijske nadzore radioaktivnog otpada u skladištu', ističu u reagiranju koje potpisuje direktor Fonda Hrvoje Prpić.

'Netočno je da je Republika Hrvatska ne informira tijela vlasti u BiH o tematici zbrinjavanja radioaktivnog otpada u Republici Hrvatskoj. Postupak strateške studije procjene utjecaja Nacionalnog programa na okoliš proveden je 2016. godine, uz sudjelovanje javnosti i provedene javne rasprave, a provedene su i prekogranične konzultacije s Bosnom i Hercegovinom i Republikom Slovenijom (travanj i svibanj 2016. godine). Kao jedan od ključnih dionika prepoznati su i predstavnici vlasti Novog grada u Bosni i Hercegovini te su provedene potrebne komunikacijske aktivnosti, a čitav je proces dokumentiran i javno objavljen na stranicama bivšeg Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost. Nadalje, temeljem Aarhuške i ESPOO konvencije odvijala se komunikacija prema vlastima Bosne i Hercegovine i Republike Slovenije (travanj i svibanj 2016. godine) putem tadašnjeg Ministarstva zaštite okoliša i prirode, odnosno Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske', objašnjavaju iz Fonda za financiranje razgradnje NEK.