Tisuće uzvanika u dvorani Nippon Budokan oprostilo se od bivšeg japanskog premijera Shinzo Abea. Među njima su bili i mnogi strani državnici poput američke potpredsjednice Kamale Harris, premijera Australije Anthony Albanesea, indijskog premijera Narendre Modija, predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela, bivše britanske premijerke Therese May, bivšef francuskog predsjednika Nicholasa Sarkozya.

Svečanost je započela u 14:00 sati (7 sati po srednjoeuropskom vremenu), a Abeov pepeo u dvoranu Nippon Budokan u središtu Tokija donijela je njegova udovica Akie, uz glazbu vojnog orkestra i počasni pozdrav.

Unutar Budokana, poznatijeg kao koncertne dvorane, veliki Abeov portret s crnom vrpcom visio je iznad niza zelenog, bijelog i žutog cvijeća. Na zidu s fotografijama prikazan je Abe kako šeta s čelnicima G7, drži se za ruke s djecom i posjećuje područja katastrofe. Nakon prikazivanja videa pogrebni govor održao je aktualni japanski premijer Fumio Kishida, koji je govorio o Abeovoj značajnoj i neusporedivoj ostavštini.

U skoro 12-minutnom govoru, Kishida je opširno govorio o Abeovom životu u politici, dajući kratak pregled njegovih glavnih politika i postignuća. Istaknuo je Abeov poticaj međunarodnom profilu Japana i njegovom snažnom gospodarstvu.

'Abe-san, tvoj život je trebao biti puno, puno dulji. Bio si potreban puno, puno dulje. Neumorno si radio i iscrpio svu svoju energiju i za Japan i za svijet', rekao je Kishida.

Kishida je također pohvalio Abeov temparament i velikodušnost prema drugima. Zatim je zamotao napisanu molitvu u bijelu papirnatu omotnicu i stavio je na oltar.

Nakon njega govorio je bivši japanski premijer Yoshihide Suga, koji je naslijedio Abea na mjestu predsjednika Vlade. Suga je ujedino bio među prvima koji su dotrčali do Abea nakon atentata. 'Zašto je tvoj život morao biti oduzet na tako tragičan način kada si nam bio tako neophodan?', kazao je Suga.

Nakon govora počast su odali članovi japanske kraljevske obitelji - Fumihito, prijestolonasljednik Japana, sa suprugom Kiko. Počast su nakon toga odali i svi strani državnici koji su došli na ispraćaj.

No Abeov pogreb nije prošao u tišini. Na ulicama Tokija itekako je bilo prosvjeda, koji su započeli nakon što su japanske vlasti odlučile održati državni sporovod.

Naime, Abeovo ubojstvo na predizbornom skupu 8. srpnja pokrenulo je niz otkrića o vezama između zastupnika u vladajućoj Liberalno-demokratskoj stranci (LDP) koju je nekoć vodio i Crkve ujedinjenja, koju kritičari nazivaju kultom, što je izazvalo negativne reakcije s kojima se suočio sadašnji premijer Fumio Kishida.

Kishida, kojemu je potpora pala na najnižu razinu ikada, ispričao se i obećao prekinuti stranačke veze s crkvom.

No protivljenje odavanju počasti Abeu državnim sprovodom, prvom takvom događaju od 1967. godine, nije prestalo, posebice zbog troškova u iznosu od 11,5 milijuna dolara koju će snositi država u vrijeme ekonomskih poteškoća koje osjećaju obični građani. U jednom dijelu središta Tokija prosvjednici su mahali natpisima i uzvikivali da ne žele državni sprovod za Abea.

Ali tisuće ožalošćenih slijevale su se na mjesto pogreba od ranog jutra, prisilivši organizatore da otvore dvoranu pola sata ranije. U roku od nekoliko sati, oko 10.000 ljudi položilo je cvijeće i poklonilo se u tihoj molitvi pred Abeovom slikom, pokazala je televizija, a mnogo ih je više čekalo u dugim redovima.

Shinzo Abe (65), japanski premijer s najdužim stažem, nacionalist i pragmatik, bio je čelnik koji je izazivao podjele i pratili su ga skandali. Najveća ambicija tog potomka obitelji velikih japanskih konzervativnih političara bila je revizija japanskog pacifičkog ustava iz 1947., koji su napisali američki okupatori i koji od tada nije mijenjan.

Izgradivši svoj ugled dijelom na čvrstoći prema Sjevernoj Koreji, Abe je želio uklesati u kamen postojanje regularne nacionalne vojske umjesto sadašnjih Snaga za samoobranu, iako ustav nalaže da se Japan zauvijek odriče rata.

Zauzimao se također za Japan oslobođen od kompleksa prošlosti i odbio nositi teret kajanja za zlodjela koje je japanska vojska počinila u Kini i na Korejskom poluotoku u prvoj polovici 20. stoljeća.

Abe se, međutim, suzdržavao od odlaska u svetište Yasukuni u Tokiju, velikom simbolu japanskog nacionalizma, od zadnjeg svojeg posjeta potkraj 2013., čime je razljutio Peking, Seul i Washington.