Baranjske lubenice krenule su prema kupcima. Na polja su došli berači. Kod Predraga Tomaševića iz Bolmana, mjesta nedaleko od granice s Mađarskom, među redovima ovog slatkog ploda zadržat će se iduća dva mjeseca.

'Upravo smo krenuli s berbom. Dnevno prodamo oko tonu, a ukupno oko 60 tona. Lubenica sada ide po cijeni od pet kuna za kilogram. Mislim da neće biti ispod četiri, a tako je bilo i lani', govori nam Predrag dok hodamo prašnjavim putem prema njivi.

Odatle puca pogled na papriku i zelenilom 'zabušurenu' lubenicu. Od suše ga je, iskreno će, spasilo samo navodnjavanje.

'Da nemam kap po kap, ne znam što bi bilo. Ova godina je izrazito sušna. Davno ovako nije bilo. I kanali su presušili', govori i vodi nas do jednoga iz kojega kroz cijevi do biljki stiže neophodna voda. Ima četiri pumpe koje danonoćno rade.

'Osjeti se koliko je teško natopiti zemlju. Kiša padne, ali se zbog visokih temperatura zemlja brzo osuši, a voda ispari', sažima kratko vremenske uvjete u kojima se radi.

Ovaj šumarski tehničar, koji nije pronašao posao u struci, prije 17 godina, umjesto radnog mjesta u šumi, odlučio se - za povrće. I, kaže, nije pogriješio. Kalkulacija mu je bila vrlo jednostavna.

'Nemam puno zemlje niti veliku mehanizaciju pa sam se odlučio za uzgoj povrća', sažima nam Predrag. Od 2010. ima poljoprivredni obrt sa šest hektara zemlje. Uz lubenice, uzgaja rog crvenu papriku i kupus.

'Biste li se mijenjali za neki drugi posao', pitamo ga i dobivamo brz odgovor: 'Ne bih.'

'Nema tu kukanja, treba raditi, zasukati rukave, rano ustajati, biti marljiv i predan u poslu, pa će onda doći i rezultati', otkriva nam svoju radnu formulu ovaj baranjski poljoprivrednik.

Predragu radni dan počinje u 5 sati. Ne staje do 22. U poslu je cijela obitelj, njih šestero. Mijenjaju se i uskaču kako tko može pomoći. U sezoni im priskače u pomoć i dodatnih pet pari ruku.

Jadranka Berak jedna je od sezonskih radnica na polju Tomaševićevih. Biciklom joj do radnog mjesta, kaže, treba pet minuta.

'A je li teško', pitamo je.

'Kad je dobra volja, sve ide, ništa nije teško. I dobro je društvo', odgovara nam.

Treća joj je godina kako radi za ovaj poljoprivredni obrt.

'Kada su velike vrućine, radimo skraćeno. Kući idemo već oko podneva, da ne budemo toliko na tom suncu', kaže.

'Najviše je posla oko sadnje i branja paprike, a sve što dođe između, lubenice i kupus, pomalo se uklopi u to. Radi se punom parom od početka travnja. Lubenice za branje dolaze prve, krajem kolovoza stiže paprika, a kupus početkom listopada', niže nam kalendarski poslove.

Proizvodnja pod otvorenim nebom

Pod paprikom je kod Tomaševićevih najviše zemlje, tri hektara, lubenice su na dva dok je jedan pod kupusom. S trgovačkim lancima ne radi, sve što ubere završava u maloprodaji. Godišnji urod povrća ukupno mu se penje na oko 200 tona.

'Prodajemo na tržnici u Belom Manastiru, najdalje u Osijeku. Sve nastojimo sami prodati', govori nam Predrag, napominjući da cijene, s obzirom na pandemiju i rat u Ukrajini, nisu povećane. Proširivati se zasad ne planira.

'To je velika proizvodnja pod otvorenim nebom. Zasad je to - to', jasan je.

Prema privremenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), u 2021. godini povećana je proizvodnja lubenica u Hrvatskoj za 36,5 posto, na 21.687 tona, dok je godinu ranije iznosila 15.884 tone.

'Sve je to malo proizvodnje za to koliko se lubenica prodaje, a dolazi odsvakud. Kupuje se na veleprodaji, pa se preprodaje. Malo je proizvođača lubenica. A nije toliko zahtjevna kultura za uzgoj koliko je zahtjevno kalemljenje. Najlakši dio posla je kada se presadi na njivu', tumači nam.

Lubenica - rekorderka

Prema Predragovoj računici, ulaganje u hektar lubenica, paprike ili drugog povrća penje se do 40.000 kuna.

'Ima li zarade', pitamo ga.

'Ne bismo radili da nema', kratko odgovara ovaj povrtlar na čijim poljima nema lubenice ispod 10 kilograma. Rekorderku su ubrali prije desetak godina. Kada su je stavili na vagu, težila je čak 22 kilograma!