Izrael planira u skorašnje vrijeme izgraditi 'laserski zid' kojim bi se štitio od neprijateljskih projektila, raketa, bespilotnih letjelica i drugih prijetnji iz zraka te onemogućio najčešći oblik napada s kojim se susreće. Riječ je o projektu koji bi trebao nadopuniti već postojeće sustave Željezna kupola, Davidova praćka i Strijela, kojima se bliskoistočna država brani od stalnih prijetnji iz Gaze, Irana i Sirije. No pojedini stručnjaci ukazuju na to da je riječ o nepouzdanom i neisplativom projektu. Evo što znamo o obrambenom sustavu u nastajanju u koji Izraelci polažu velike obrambene nade
Izraelski premijer Naftali Bennett najavio je nedavno da će Izraelske obrambene snage (IDF) implementirati, najprije eksperimentalno, potom i operativno, sustav laserskog presretanja koji bi u početku trebao djelovati na jugu zemlje, a kasnije i u ostalim područjima. Izgradnju sustava podupire i izraelski predsjednik Isaac Herzog ističući da bi nova generacija izraelske protuzračne obrane mogla poslužiti i izraelskim saveznicima u regiji.
Bennett i Herzog snažno podržavaju i lobiraju za sustav, osobito nakon što su jemenski Hutiji, koje podržava Iran, ispalili projektile na Ujedinjene Arapske Emirate krajem siječnja, kada je tog saveznika Izraela posjetio izraelski predsjednik. Da se Izraelcima žuri u uspostavi djelotvornog sustava obrane, ukazuje na to i Bennettova najava prema kojoj će laserski protuzračni sustav biti djelotvoran već iduće godine. Prema izraelskom premijeru, 'laserski zid' bit će dugoročno rješenje koje će 'oduzeti najsnažniju kartu u rukama neprijatelja Izraela'.
Izraelsko ministarstvo obrane nagovijestilo je projekt u siječnju 2020. godine, kada je objavilo pokretanje programa u suradnji s domaćim tvrtkama Rafael Advanced Defense Systems i Elbit. Ministarstvo obrane ističe da zemaljski laserski sustav nije namijenjen kao zamjena za Željeznu kupolu ili druge izraelske sustave protuzračne obrane, već da ih nadopunjava obarajući manje projektile, a veće prijetnje ostavljao bi robusnijim raketnim baterijama.
Prirodan nastavak postojeće Željezne kupole
Iza projekta 'laserskog zida' stoji brigadni general Yaniv Rotem, šef odjela za istraživanje i razvoj izraelskog ministarstva obrane, koji je potaknuo program zbog zabrinutosti da u budućim sukobima IDF neće imati dovoljno presretačkih projektila na kojima se temelji sustav Željezna kupola. Prema Rotemu, sve dok postoji stalni izvor energije za lasere, ne postoji opasnost da Izrael ostane bez streljiva. Uz to, Rotem je uvjeren da će novi sustav obrane pomoći regionalnim izraelskim saveznicima, a prema nekim naznakama, već postoje zainteresirani za uvoz izraelske tehnologije. Izrael je desetljećima usavršavao tehnologiju laserske protuzračne obrane, počevši od taktičkog visokoenergetskog laserskog sustava Nautilus s kraja 90-ih godina prošlog stoljeća, koji je trebao postati učinkovit odgovor na rakete koje na sjever Izraela ispaljuje šijitski pokret Hezbolah sa sjedištem u Libanonu. Taj je projekt prekinut zbog njegove nedovoljne mobilnosti iako se u povoljnim uvjetima pokazao kao učinkovit presretač raketa i topničkih granata.
S druge strane Rafaelova Željezna kupola, koja se sastoji od snažnog radara, borbenog sustava za lociranje, praćenje i izračunavanje putanje protivničkih projektila te posebnog sustava za odabir ciljeva koje treba presresti, pokazala se kao najdjelotvorniji oblik obrane u specifičnim izraelskim uvjetima i okruženju. Radi se o laserski navođenim raketama koje obaraju projektile dometa pet do 70 kilometara te topničke i minobacačke granate. Sustav, za koji je pokazao interes i Pentagon, sastoji se od pet proturaketnih baterija koje se aktiviraju nakon što moćni radar detektira napad i potom određuje putanju ispaljenog neprijateljskog projektila te na njega odmah navodi dvije rakete koje ruše zračnu prijetnju.
Upitna cijena izgradnje, održavanja i učinkovitosti
Željezna kupola može istovremeno reagirati na višestruke napade, bez obzira na doba dana, a svojom učinkovitošću nadmašuje sve poznate slične protuzračne sustave. Razvoj Željezne kupole stajao je više od milijarde dolara, a ispaljivanje svakog projektila košta 100.000 dolara. Upravo su cijena ispaljivanja i mogućnost oskudijevanja u projektilima nagnale Izrael da potraži bolje rješenje ili nadogradi već postojeće. Stoga su Rafaelovi i Elbitovi stručnjaci pribjegli laserima, za koje navode da su najisplativije dugoročno obrambeno rješenje koje također može djelovati u sklopu Željezne kupole.
Tvrtka Rafael demonstrirala je još ranije uspješno korištenje lasera protiv manjih dronova u sklopu svojeg sustava Drone Dome, a sada u suradnji s Elbitom dizajnira 'laserski zid', s time da Rafael radi na zemaljskom dijelu sustava, a Elbit na zračnom. Ipak, postavlja se pitanje gdje će Izrael postaviti ambiciozno zamišljen sustav, može li on obraniti zemlju od Hamasovih projektila ispaljenih iz Pojasa Gaze ili Hezbolahovih ili iranskih prijetnji sa sjevera te, konačno, koliko bi sve to koštalo.
Inženjer i analitičar Uzi Rubin, osnivač izraelske Organizacije za obranu od raketa (IMDO), ocjenjuje da su laserska rješenja izvediva i da se Izrael može u potpunosti obraniti laserima po puno nižoj cijeni od postojeće obrane pomoću presretača raketa iz sustava Željezna kupola. No Rubin, koji je danas viši istraživač u Jeruzalemskom institutu za strategiju i sigurnost (JISS), upozorava da bi cijena izgradnje i održavanja laserske tehnologije mogla biti astronomska, a naznačio je i dodatne probleme s kojima bi se Izrael mogao suočiti ako doista implementira ovaj revolucionarni sustav.
Prema Rubinu, na učinkovitost lasera utječu vremenski uvjeti te se oni ne bi mogli koristiti u slučaju kiše i loše vidljivosti, a daljnji izazov predstavlja niska stopa učinkovitosti zbog proteka vremena potrebnog za ugrijavanje laserskog snopa. Rubin je pritom mislio na učinkovitost Hamasova sustava BM-21 Grad, inače sovjetskog samohodnog višecijevnog bacača raketa koji ispaljuje dvije do četiri rakete u sekundi, što je nedostižno za buduću lasersku protuzračnu obranu. Naime izraelski laser bi u toj jednoj sekundi mogao zahvatiti jedan projektila ispaljen iz Grada, ali ne i preostala tri projektila.
Domet i oblaci kao dodatni problemi
Problematičan je i domet laserskog naoružanja jer laserske zrake imaju konačni domet. One se nakon nekog vremena i udaljenosti od 10 kilometara raspršuju i nisu koncentrirane u jedno polje pa laseri predstavljaju tek lokalnu obranu. Stoga Rubin preporučuje kombinaciju presretanja koja uključuje borbene zrakoplove s ugrađenim laserskim naoružanjem za hvatanje ciljeva iznad oblaka. No takva opcija zahtijeva razvijanje dodatnih rješenja koja bi ispraznila ionako povećan proračun za obranu.
U Rafaelu i Elbitu pak najavljuju da bi Izrael već za deset godina mogao imati laser velike snage koji će moći nositi borbeni zrakoplovi ili bespilotne letjelice, a koji bi mogao rušiti i hipersonične projektile. Prošlog lipnja izraelska Uprava za istraživanje i razvoj obrane priopćila je da su Elbit i izraelske zračne snage uspješno presreli nekoliko dronova koristeći laserski sustav velike snage tipa J-MUSIC. Taj sustav izravnih infracrvenih lasera bio je montiran na omanji zrakoplov tipa Cessna U206 Super Skywagon, a objavljene fotografije ukazuju na to da je dron poprilično uništen laserskom zrakom.
Treba imati na umu to da je dron ipak sporija meta od projektila kojima se služe izraelski neprijatelji i da je za njihovo rušenje potrebno dizajnirati moćniji laser koji može uništavati deblje oplate. Dotad će biti potrebno uložiti dodatne napore i novac kako bi se isplativije doskočilo prijetnjama iz okruženja.