Iza laserskog sustava na 8x8 oklopnom borbenom vozilu Stryker proizvođača General Dynamicsa, koje je američka vojska nakon nedavnih testiranja na raketnom poligonu White Sands u Novom Meksiku prozvala Guardian, stoji niz neočekivanih obrata što su rezultirali prekidom projekta jednog od podizvođača. Početna verzija Strykera s ugrađenim topom od 30 milimetara nastala je sredinom prošlog desetljeća kao odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu, i to kao svojevrsno ispunjavanje praznine prototipa naoružanog tek daljinski upravljanom oružnom stanicom kalibra 12,7 milimetara.

Budući da su na ukrajinskom ratištu naveliko borbeno djelovali ruski dronovi, američka vojska je za potrebe mogućeg sukoba s Rusijom, ali i s Kinom, pridodala top kalibra 30 milimetara kao pouzdano rješenje u borbi s bespilotnim letjelicama, ali i kako bi se uspješno suprotstavila protivničkim lakim oklopnim vozilima. No i to rješenje se, zbog sve sofisticiranijih ruskih bespilotnih letjelica, pokazalo kao privremeno pa je budućoj okosnici američke protuzračne obrane kratkog dometa prošle godine pridodan AESA radar te laser snage 50 kilovata.

Zadnja verzija Strykera s laserom počinje nastajati sredinom 2019. godine, kada tvrtka američka tvrtka Kord Technologies obrambenim divovima Northrop Grummanu i Raytheon Technologiesu dodjeljuje podugovore za isporuku laserskog modula, kojima je definirano da će izbor podizvođača biti uvjetovan rezultatima testiranja djelotvornosti lasera.

Rješenje kompleksnog problema

Iako se očekivala ljuta borba između dva podizvođača, Northrop je od samog početka zapao u probleme sa sustavom za upravljanje napajanjem i prevelikom toplinom koja se gomilala u tolikoj mjeri da je na kraju testiranja izbio požar pa je tvrtka odustala od natjecanja. Raytheonov tim inženjera testirao je svoj prototip lasera bez poteškoća u roku od godinu dana, riješivši kompleksan problem smještaja generatora električne energije u skučeno vozilo, pa je američki Vojni ured za brze sposobnosti i kritične tehnologije (RCCTO) u ime Pentagona odabrao tu tvrtku i dao joj ugovor vrijedan 123 milijuna dolara.

Za osnovni Strykerov obrambeni paket zadužena je američka tvrtka Leonardo DRS te, s partnerom Moog Inc, isporučuje oružnu stanicu Moog s već spomenutim topom M230 kalibra 30 milimetara, spregnutom strojnicom M240 kalibra 7,62 milimetara, sustavom za ometanje te četverostrukim lanserom za rakete Stinger i dvostrukim lanserom za protuoklopne rakete Longbow Hellfire AGM-114L s mikrovalnim radarskim oružjem, a koje također mogu obarati bespilotne letjelice i helikoptere.

Testovi su pokazali da se ovako naoružan sustav uspješno hvata u koštac i s neprijateljskim oklopnjacima, među njima i pojedinim tenkovima, ali i dobro utvrđenim ciljevima poput protivničkih bunkera. Usporedbe radi, Strykerov top od 30 milimetara pokazao se boljim od onog kalibra 25 milimetara ugrađenog na u posljednje vrijeme učestalo spominjane M2 Bradleyje, a Strykerova prednost leži i u Hellfireovim projektilima, moćnijim od protuoklopnih vođenih raketa druge generacije (TOW) koje ima Bradley.

Uskoro i mobilna 'Željezna kupola'?

Zadnja konfiguracija Strykera uključuje i primarne senzore te infracrvenu optroniku MX-GSC, koju potpisuje tvrtka L3HARRIS, a koja zapovjedniku i strijelcu služi za bolji pregled situacije na bojištu. Zadnja riječ tehnike je pak višenamjenski 4D AESA radar izraelskog proizvođača RADA. Radarski primopredajnici ovog tipa rade na principu galij-nitridne tehnologije koja pokazuje stabilnost u radijacijskim okruženjima, ali i omogućava veće frekvencije, veću izlaznu snagu po primopredajnom modulu i manje zagrijavanje samih primopredajnika, osobito pri kondenzaciji, najvećem neprijatelju AESA modula.

Prema dostupnim podacima, trenutne ukupne potrebe američke vojske zbog prijetnji s istoka iznose 144 sustava Stryker s laserskim topom ukupne vrijednosti 1,2 milijarde dolara. Inicijalna narudžba za američku vojsku ove godine je 28 ovih protuzračnih sustava, a krajnji rok isporuke sva 144 vozila je kraj rujna 2025. godine.

Zanimljivo je to da američka vojska ne namjerava stati na laserskom topu snage 50 kilovata pa su upravo u tijeku dva odvojena ispitivanja dvaju različitih koncepata protuzračne obrane koji bi se u budućnosti mogli ugraditi u kompleks Stryker.

U prvom slučaju riječ je o testiranju visokoenergetskog lasera Lockheed Martina tipa IFPC-HEL, snage 300 kilovata, namijenjenog presretanju krstarećih projektila, jurišnih helikoptera i teškog streljiva, a čiji se završetak očekuje do kraja 2024. godine. Drugo testiranje odnosi se na sustav SHIELD, odnosno samozaštitni laserski demonstrator visoke energije koji se ispituje u bazi Arnold u Tennesseeju, a prema najavama bi trebao omogućavati tzv. hard kill obranu od projektila zemlja-zrak i zrak-zrak, sličnu izraelskom sustavu Željezna kupola, ali na kamionskom podvozju, radi obrane od većih i udaljenijih ciljeva koji se, s obzirom na mobilnost Strykera, mogu zahvatiti s različitih obrambenih položaja.