Odnosi Indije i Pakistana u stalnoj su napetosti još od osamostaljenja tih država od britanskih kolonizatora 1947. godine. Sukobi dvaju nezavisnih država eskalirali su nakon što je većinski hinduistička Indija dobila muslimanske regije Džammu i Kašmir, što nije bilo po volji novonastalog Pakistana. Odmah po osamostaljenju dvaju država izbio je jednogodišnji Prvi indijsko-pakistanski rat koji je završio podjelom Kašmira na dvotrećinski indijski dio, dok je Pakistan dobio preostalu trećinu.

Sedamnaest godina kasnije izbio je Drugi indijsko-pakistanski rat koji je nakon godinu dana završio bez pobjednika i promjena granica, a već šest godina kasnije izbio je također jednogodišnji, tvz. Treći indijsko-pakistanski rat, koji je završio pobjedom Indije i stvaranjem Bangladeša. Tijekom 1999. godine izbio je tzv. Kargilski rat koji je okončan indijskom pobjedom što je dovelo do daljnjeg pogoršanja odnosa i straha od mogućih novih sukoba, osobito stoga što obje zemlje posjeduju nuklearno oružje.

Utrka u naoružanju radi mogućih novih ratova nastavljena je i dalje pa je Pakistan, nakon nedavne indijske realizacije nabave 36 borbenih zrakoplova Rafale, odlučio uzvratiti konkretnom protumjerom u obliku kupnje 25 kineskih zrakoplova J-10C kojem je proizvođač Chengdu dao naziv Menglong (Siloviti zmaj), a NATO ga ''krstio'' imenom Firebird. Nabavu je službeno potvrdio pakistanski ministar unutarnjih poslova Rashid Ahmed koji je najavio da bi 25 lovaca, dostatnih za opremanje dvije eskadrile, trebalo stići u redove tamošnjeg ratnog zrakoplovstva već do kraja ožujka ove godine.

Raketa PL-15 od koje strahuju i Amerikanci

Ahmed, pak, detalje ugovora s nesvakidašnje optimističnim rokovima isporuke nije precizirao, ali je konkretizirao da je nabava izravno povezana s indijskom narudžbom Rafalea. Ohrabrujuće najave pakistansko ratno zrakoplovstvo potvrdio je za ugledni portal Defense News viši suradnik u Međunarodnom centru za procjenu i strategiju (IASC) Richard Fisher koji je kazao da postoje fotografije iz tvornice u Chengduu koje sugeriraju da su J-10C spremni za isporuku.

Pakistanci su se ''zaljubili'' u J-10C početkom prosinca prošle godine tijekom zajedničkih vojnih vježbi s kineskim ratnim zrakoplovstvom iako se interes Islamabada za J-10 proteže unazad desetak godina. Pakistan je najprije bio zainteresiran za izvoznu varijantu jednosjeda J-10A naziva FC-20 koji je propao zbog nedostatka novca. Pakistansko zanimanje za FC-20 bilo je djelomično potaknuto potrebom da se zamijene već dotrajali F-16A/C koji u posljednje vrijeme služe kao školski avion za prijelaz pilota na kinesko-pakistanski višenamjenski borbeni avion 4. generacije JF-17 Thunder kojeg u suradnji s pakistanskom tvrtkom PAC također proizvodi kineska tvrtka Chengdu.

Najnoviji odabir je nadograđena verzija lakog višenamjenskog lovca J-10B 4,5 generacije koji je opremljen modernim AESA radarom s aktivnim faznim antenskim nizom za elektroničko skeniranje kakvog ima i francuski Rafale, a kao glavno oružje ističe se najnovija kineska raketa ''zrak-zrak'' izvan vizualnog dometa (BVRAAM) tipa PL-15 koja je u rangu s radarski navođenom raketom Meteor koje koristi Rafale. Na ubojitost te rakete dometa do 200 kilometara još ranije je upozoravao američki general Herbert Carlisle koji je 2015. godine od Kongresa tražio povećanje vojnog proračuna kako bi se financirala nova raketa koja bi zamijenila postojeće projektile srednjeg dometa (AMRAAM) AIM-120.

Fiksno naoružanje J-10C se sastoji od dvocijevnog topa kalibra 23 milimetara koji se nalazi na desnoj strani letjelice ispred prednje noge stajnog trapa. Riječ je o topu težine 50,5 kilograma koji ima brzinu paljbe od 3400 metaka u minuti. Na letjelici je ugrađeno 11 podvjesnih točaka, tri potkrilne i njih pet ispod trupa, dok središnja podtrupna i jedna unutarnja potkrilna točka imaju mogućnost ugrađivanja dopunskih rezervoara za gorivo. Uz to, dvije prednje podtrupne točke ispod uvodnika zraka mogu se koristiti za ugrađivanje različitih sustava za nišanjenje i navigaciju u uvjetima noćnih misija i složenih meteoroloških uvjeta.

Za potrebe klasičnih misija napada ciljeva na zemlji, J-10C se naoružava s do osam bombi mase 250 kilograma, bombama-jedrilicama tipa LS-6, nevođenim raketnim zrnima kalibra 90 milimetara te protubrodskim raketama iz obitelji YJ. Uz spomenuti PL-15 i klasične američke AMRAAM-e tipa AIM-120, Siloviti zmaj može koristiti rakete zrak-zrak poput PL-8, PL-11, PL-12 te R-73 i R-77.

Nezahvalne i nepotrebne usporedbe

Iako su usporedbe kompleksnih oružanih platformi nezahvalne pa čak i nepotrebne zbog niza parametara, bez obzira na to što je riječ o istoj generaciji zrakoplova, pojedine procjene ukazuju da će J-10C značajno povećati moć Pakistanaca s obzirom na to da je riječ, iako samo na papiru, o moćnom višenamjenskom lakom lovcu koji je zapravo bliskiji ekvivalent F-16 Block 60/70. Uostalom sam izgled J-10 podsjeća na F-16 čiji dizajn su preuzeli Izraelci pri izradi svojeg prototipa Lavi kojeg su Amerikanci u konačnici zaustavili kako ne bi ugrozio prodaju popularne ''šesnaestice''. Izraelci su, pak, tehnologiju korištenu pri izradi Lavija navodno prodali upravo Kinezima.

Justin Bronk, analitičar zračnog prostora pri Royal United Services Institute, najstarijem svjetskom obrambenom think-tanku, smatra da J-10C nije u rangu s Rafaleom u segmentu elektroničkog ratovanja čime ukazuje na avioniku koja je, uz motore, tradicionalna boljka kineske avioindustrije. Bronk dodaje kako je Rafale superioran kineskom generacijskom vršnjaku i po svojim aerodinamičkim performansama, smanjenom radarskom odrazu i pristupu raketi Meteor koja je pristojna protumjera hvaljenoj PL-15.

Konačno, J-10C, baš kao niti jedan kineski lovac domaće proizvodnje , nikada nije sudjelovao u borbenim operacijama, a dosad je viđen tek u zajedničkim vježbama s Pakistanom. S druge strane, Rafale je evoluirana i zrela platforma s dokazanom stopom uspješnosti u borbenim operacijama u Maliju, Afganistanu, Libiji, Siriji i Iraku, a iskustva stečena u njima ugrađena su u zrakoplov kako bi se bolje optimizirao za potencijalne sukobe.

Može se zaključiti kako Pakistan kupnjom J-10C jedino dobiva prednost, ali samo u svojim redovima i to u agilnošću u odnosu na već postojeće JF-17 Thunder. Odabir Kineza je, pak, isključivo temeljen na postojećem financijskom stanju pakistanske blagajne.