Nepotpisano pismo Le Mondeu čiji su autori mnogi bivši i sadašnji diplomati Elizejske palače vjerojatno je najveći udar na francusku vanjsku politiku u režiji Nicholasa Sarkozyja. 'Afrika nas izbjegava, Mediteran nas grdi, Kina nas gazi, a Washington ignorira', stoji, između ostalog, u tekstu koji tvrdi da nekada velika diplomacija danas uživa sramotni status
Ukoliko je suditi po utjecaju i ugledu koji danas ima Francuska na međunarodnoj sceni, onda Sarkozy zacijelo gubi izbore nagodinu. Jer, kako je poznato, francuski političari skupljaju ozbiljne poene na domaćem terenu ukoliko vode uspješne vanjske poslove.
Revolt mnogih francuskih diplomata koji su se pomalo kukavički sakrili iza nepotpisanog pisma izazvan je katastrofalnim načinom na koji Sarkozy predstavlja zemlju koja je druga na svijetu po broju diplomatskih predstavništva, odmah iza SAD-a.
'Francuski se glas u svijetu izgubio', žale se nadalje neimenovani diplomati i optužuju predsjedničkog plejboja za amaterizam, djelovanje na temelju impulsa, ignoriranje veleposlanika i brigu oko toga kako izgleda na TV-u umjesto brige oko osnova diplomacije.
Da je Sarkozy glavni i jedini krivac, govori i činjenica da je francuski predsjednik po Ustavu praktički jedini kreator vanjske politike. Jacques Chirac si je tako odbijanjem sudjelovanja u iračkom ratu napravio ozbiljan facelifting kod kuće, sadašnji pak predsjednik bi zbog vanjskopolitičkih gafova mogao vrlo lako izgubiti idući mandat. Tome u prilog ide i ovotjedna anketa Libérationa koja navodi da 72 posto Francuza smatra kako je nagrđen ugled zemlje u svijetu otkad predsjedava Sarkozy.
Dodatnu je kašu zakuhala nedavno ministrica vanjskih poslova Michele Alliot-Marie koja je za vrijeme tuniskog revolta ponudila snagama Ben Alijevog režima edukaciju kako se nositi s prosvjednicima. Usput je odradila godišnji odmor sa starim drugom sada već bivšeg tuniskog diktatora s kojim je i u poslovnim vezama. Znakovito, kada je francuska delegacija stigla u posjet sjevernoafričkoj zemlji, Alliot-Marie nije bilo među njima.
Premda je u Sarko smijenio francuskog veleposlanika u Tunisu jer nije ni naslutio revoluciju, sve je to pomalo zakašnjelo. K tome, Tunižani su ogorčeni na njegovu politiku te su prosvjedovali pred francuskom ambasadom povodom izbora novog veleposlanika Borisa Boillona, kojeg od nemilja zovu i Sarkoboy.
Liderica socijalista Martine Aubry izjavila je kako je danas očito da francuska diplomacija više ne postoji: 'Pomiješali smo sklapanje ugovora s diplomacijom, i to je razlog zašto se Francuska danas smanjuje na svjetskoj sceni. Njezin glas više se ne čuje.'
