Publikacija Challenges objavila je ovih dana da Zapovjedništvo francuskih oružanih snaga i Glavna uprava za naoružanje (DGA) razrađuju ideju o stvaranju balističke rakete, što je prva takva inicijativa od 1997. godine. Ovaj razvoj odražava sve veće globalno oslanjanje na balističke rakete jer su se pokazale učinkovitima u recentnim sukobima diljem svijeta.

Ideja o stvaranju novih francuskih balističkih projektila poklapa se s nedavnim ruskim napadom na ukrajinski grad Dnjipro, a tom prilikom korišten je projektil Orešnik. Podsjetimo, radi se o balističkoj raketi srednjeg dometa koja u završnoj fazi leta postiže brzinu od 11 maha, odnosno 13.600 kilometara na sat. Prema ukrajinskim procjenama, svaka od Orešnikovih bojnih glava opremljena je sa šest podstreljiva, čineći njegovo presretanje gotovo nemogućim.

'Sukob u Ukrajini, kao i nedavni napadi Irana na Izrael, podsjećaju nas da sposobnosti napada vrlo dugog dometa, poput onih kopnenim balističkim projektilima, predstavljaju strateško oružje za naše suparnike', upozorio je ovih dana Francois Cormier-Bouligeon, član Odbora za obranu francuske Nacionalne skupštine.

Zasad je poznato to da predloženi projektil ima cilj popuniti prazninu u obrambenim mogućnostima Francuske jer su njezini trenutni sustavi balističkih projektila M51 isključivo bazirani na ispaljivanje iz podmornica i dizajnirani za nuklearno odvraćanje. Nedavna rasprava u francuskoj vojsci usredotočena je na projektil koji bi se ispaljivao s kopnenih lansera, a trebao bi imati domet od 1000 ili više kilometara.

Osam desetljeća francuskih programa balističkih projektila

Rani koncepti dizajna sugeriraju da bi projektil mogao imati manevarsku sposobnost u terminalnoj fazi sličnu drugim naprednim sustavima, što otežava presretanje neprijateljskoj protuzračnoj obrani. Učinkovitost takvih balističkih projektila bila je očita u aktualnim sukobima u Ukrajini i na Bliskom istoku. Prema navodima portala Army Recognition, ukrajinska stopa presretanja ruskih projektila Iskander-M iznosi samo 4,3 posto, a iranski udari na Izrael otkrili su ograničenja naprednih sustava poput Željezne kupole i Davidove praćke protiv napada velikih razmjera.

Valja naglasiti da je projekt zasad u fazi definiranja zahtjeva za razvoj pa su mnogi detalji još uvijek nepoznati ili nedorečeni. Ipak, Francuska je danas jedna od rijetkih zemalja u Europi s kompetencijama za razvoj balističkih projektila, poput već spomenutih M51, dizajniranih za lansiranje s podmornica, a isporučuju nuklearne bojne glave na udaljenosti do 10.000 kilometara.

Francuska je odmah nakon Drugoga svjetskog rata razvila nekoliko balističkih projektila koji se lansiraju sa zemlje. Između 1946. i 1947. njemački inženjeri u Francuskoj radili su na projektu Super V2, odnosno na balističkom projektilu srednjeg dometa s planiranim varijantama dometa do 3600 kilometara i bojnim glavama težine do tone. Međutim taj je projekt prekinut 1948. godine.

Početkom 70-ih godina prošlog stoljeća Francuska je predstavila S2, dvostupanjski balistički projektil srednjeg dometa na kruto gorivo, opremljen termonuklearnom bojnom glavom od 1,2 megatona. Godine 1980. zamijenio ga je projektil S3, a on je imao slične specifikacije i ostao je u službi sve do 1996. godine. Francuska je tijekom 1974. predstavila i projektil Pluton, taktičku balističku raketu kratkog dometa od 120 kilometara, dizajniranu za nuklearne ili konvencionalne bojne glave. Pluton je 1991. zamijenjen projektilom Hadés s dometom od oko 480 kilometara. Zamišljen kao sredstvo za predstrateško nuklearno odvraćanje, Hadés je stavljen izvan upotrebe do 1997. godine.

Financijski izazovi i kapaciteti za strateške udare

Treba pojasniti da se francuski program balističkih projektila u razvoju razlikuje od njihove inicijative za izradu dugodometnih kopnenih projektila (FLP-T), fokusirane na razvoj zamjena za raketno topništvo s dometom do 150 kilometara. Nasuprot tome, predloženi balistički projektil premašio bi 1000 kilometara dometa, nudeći dodatne strateške mogućnosti za duboke udare u sukobima.

Međutim analitičari ukazuju na to da bi financiranje moglo biti značajan izazov jer je vojni proračun Francuske već dodijeljen projektima visokog prioriteta kao što su nadogradnja projektila M51 i razvoj nuklearnog projektila ASN4G za lansiranje iz zraka. Ovaj bi se potencijalni projekt također mogao uskladiti s Europskim pristupom dugodometnim udarima (ELSA), inicijativom koja uključuje Njemačku, Italiju, Poljsku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Švedsku.

Ako bude razvijen, projektil bi nadopunio postojeće mogućnosti Francuske, poput višenamjenskih borbenih aviona Rafale i krstarećih raketa, povećavajući njezin kapacitet za strateške udare. Pojedini stručnjaci smatraju da bi vjerojatni kandidati za narudžbu razvoja novog raketnog sustava mogli biti europski obrambeni div MBDA i francuski zrakoplovni konzorcij ArianeGroup, a koji razvija spomenute rakete M51 i orbitalne rakete iz serije Ariane.

Uzimajući u obzir dosadašnje francuske kompetencije i trendove u razvoju taktičkih sustava, novi projektil mogao bi imati raketni motor na kruto gorivo i dimenzije koje ne prelaze one konvencionalne ruske rakete Iskander-M. Također, sredstva za zaobilaženje neprijateljske protuzračne obrane na naprednoj raketi mogu se odnositi na ugradnju sustava za ispaljivanje kontejnera mamaca, kakav imaju Rusi. Međutim oni su ih se odrekli u korist postavljanja satelitskih navigacijskih antena na temelju borbenog iskustva.

Balistički projektili dizajnirani su za isporučivanje bojnih glava na velike udaljenosti preko putanje visokog luka. Napajaju se tijekom početne faze leta, a zatim slijede balističku putanju pod utjecajem gravitacije i otpora zraka. Ovaj dizajn omogućuje im da gađaju mete na udaljenostima koje variraju od kratkih do interkontinentalnih udaljenosti.

Njihova velika brzina i visina putanje čine presretanje izazovnim. Neki balistički projektili opremljeni su i višestrukim vozilima za ponovni ulazak (MIRV), što omogućuje da jedan projektil rasporedi više bojnih glava na različite ciljeve. Takvo oružje, uz konvencionalne bojne glave, također može postati sredstvo za isporuku taktičkih nuklearnih bojnih glava, a koje je teže presresti nego krstareće projektile.