I izvršni direktor projekta, James Vasile, je velika faca i to pravnička - drži titulu doktora prava s jedne od najprestižnijih akademskih pravnih institucija u SAD, Columbia Law School - a uz to je i bakalaureat na područjima političkih znanosti i ekonomije. Dakle ne baš profil osobe koju bi vezali uz jednog developera i geeka, a Vasile upravo to dvoje i jest: uz odvjetničku praksu, u sklopu koje je radio na hrpi slučajeva vezanih uz nove medije i softver, radio je i na nizu Free and open source software (FOSS) projekata kao programer i autor dokumentacije. Uglavnom, vrlo opasna kombinacija, zbog koje nam je drago da je na našoj, geekovskoj strani, a zbog koje je s njim vjerojatno i tako zabavno raspravljati. Iz hrpice zanimljivih tema, o kojima smo za njegovog posjeta razgovarali te o kojima je na predavanju u zagrebačkom kulturnom klubu Mama u sklopu tjedne hackerspace manifestacije HackLab pričao, izdvojili smo tek najzanimljivije…

Što je zapravo FreedomBox i tko bi ga htio/trebao koristiti?

FreedomBox je projekt čiji je cilj osmisliti i napraviti set softverskih alata za male, pametne uređaje, čija je osnovna svrha omogućiti slobodnu, nesmetanu i neometanu komunikaciju među ljudima. Učiniti slobodu misli i informacija (i govora) neoborivom stvarnošću i sastavnim dijelom interneta.

Malo detaljnije, FreedomBox bi trebala biti softverska osnova za malene, energetski vrlo efikasne servere (tzv. plug servere) čija bi mreža omogućavala e-mail i telekomunikacije zaštićene od prisluškivanja i uz zagarantiranu privatnost, omogućavala izdavanje sadržaja i objavu informacija slobodnu od opresije i cenzure, služiti kao organizacijski alat za demokratske aktiviste u opresivnim režimima, ali i služiti kao robusna komunikacijska mreža u kriznim situacijama. Sve to, omogućit će korištenjem postojećih tehnologija, poput onion routinga, enkripcije, virtualnih privatnih mreža, mesh networkinga i slično.

A tko su ljudi koji stoje iza FreedomBox fondacije i čime se bave?

FreedomBox razvija mala vojska dobrovoljaca koje jako brine problematika privatnosti. Većina nas ima nekih veza s projektom Debian GNU/Linux. Osnovali smo dediciranu odvojenu organizaciju, FreedomBox Foundation, ali velik dio posla zapravo se obavlja neovisno o njoj ili je dio drugih Free Software projekata, kao što je, na primjer, Tor Project (op. a. The Onion Router, projekt koji nasumičnim usmjeravanjem internet prometa kroz strojeve velikog broja dobrovoljaca osigurava anonimnost korisnikove lokacije).

Postoji li neki jedinstveni, jednoznačni događaj koji bi mogli navesti kao glavnu motivaciju za pokretanje projekta? Nešto što vas je kolektivno natjeralo da viknete: Dosta je bilo, e sad uzimamo internet natrag u svoje ruke?

Postoji niz trendova koji su se poklopili… Kao prvo, centralizacija komunikacija je u porastu.

Kao drugo, prijetnje privatnosti se opasno pojačavaju. Vlade širom svijeta natječu se u grabljenju što je više istražne moći moguće. I vezano uz to, kao treće, tehnologija je postala znatno jeftinija, kompaktnija i jednostavnija za razvoj no ikada, zbog čega se lakše koristi i širi.

Ali s druge strane, ovo sve znači i da, baš kao što je privatnost danas vjerojatno najugroženija tehnologijom no ikad, istovremeno imamo i najbolju tehnologiju za njegovu zaštitu no što smo je ikad imali - softver za zaštitu privatnosti te pripadajući (kompaktan i jeftin) hardver na kojem ga možemo vrtjeti. FreedomBox je sad potrebniji nego što je ikad bio, a istovremeno je sad i više izvediv no što je ikad bio.

Spomenuli ste centralizaciju komunikacija… Upravo je centralizacija ključan dio interneta danas, cloud je next big thing, web aplikacije polako nadrastaju lokalne. Što, po vašem mišljenju, ne valja s današnjim internetom (i računalstvom općenito)?

Internet je krenuo od velikog broja strojeva, koji su bili pod potpunom korisničkom kontrolom i koristili alate poput talka i e-maila, instalirane lokalno, za izravnu komunikaciju. U svakom ste trenutku znali s kime razgovarate i (gotovo da) nije bilo posrednika. Potom smo počeli centralizirati usluge na velik broj servera, jer je to praktično. Omogućava korisnicima da lakše nađu uslugu i smanjuje količinu potrebne administracije. Pa su se rodile aplikacije poput IRC servera, koje su korisnicima i dalje pružale određeni nadzor nad uslugom i bile posve otvorene. Danas imamo monolitne, komercijalne, zatvorene usluge hostane na serverima koji su u potpunosti van korisničkih ruku, a koje svi koriste! Usluge poput Facebooka i Twittera, raznih velikih i komercijalnih webmail servisa, pohrane podataka u cloudu… Podaci i komunikacija više nisu pod našim nadzorom. Privatnost je postala luksuz, a mogući vektori subverzije i korupcije su mnogobrojni. Model računarstva u kojem sve na kraju završava centralizirano na jednom divovskom serveru je LOŠ za slobodu!

Imate li Facebook profil?

Imam, i to mi smeta. Jedan moj prijatelj nedavno je umro nakon dulje bolesti. Koristio je Facebook, ja nisam. Da jesam, vjerojatno bih bio više i češće u kontaktu s njim no što sam bio. Nisam htio da se takva situacija opet ponovi, pa sam otvorio Facebook račun. I upravo je to ono o čemu govorim - utjecaj, raširenost i praktičnost servisa poput Facebooka tjeraju nas da ih koristimo i tako kompromitiramo našu slobodu!

Čisto usput, i FreedomBox Foundation ima svoju Facebook stranicu…

Ali glavni selling point Facebooka i sličnih centraliziranih komercijalnih servisa je praktičnost. Jednostavnost korištenja. Kako će se FreedomBox boriti protiv toga?

Tako što ćemo napraviti neke stvari koje su trenutno nemoguće u sklopu postojeće arhitekture interneta. Tako što ćemo dizajnirati stroj koji je društven iz temelja i u stanju je koristiti neke inovativne koncepte poput social key managementa. Općenitije, trudimo se razviti sučelje koje će biti jednostavno za upotrebu, korisnicima predstaviti malen i jednostavan set funkcija i surađivati s postojećim strukturama što je više moguće…

Social key management?

Da, jedan od ključnih koncepata FreedomBoxa je društveno upravljanje ključevima. Pokušavamo u rukovanje ključevima, koji se koriste za enkripciju i dekripciju te potpisivanje sadržaja, uvesti društvenu komponentu. Vaš će privatni ključ, primjerice, biti moguće razlomiti na dijelove i dati vašim najbližim prijateljima, svakom po dio. Nitko od njih pojedinačno neće moći doći do vaših podataka, no dogodi li vam se nešto dramatično (poginete, završite u logoru ili zatvoru), moći će se ujediniti i sklopiti čitav ključ ili makar smanjiti vrijeme potrebno da ga se probije. Ali to je samo jedna od opcionalnih stvari… Jedna od ideja je i povezati koncept javnih ključeva kakav koristi PGP s konceptom društvenih mreža i konceptom mreže povjerenja (network of trust). Ideja je računalne koncepte što više približiti društvenim konceptima koji postoje u stvarnom životu (poput krugova prijatelja, obitelji i slično).

Kad smo već na temi Facebooka… Sve više i više ljudi oslanja se na centralizirane online servise (Facebook, razni Googleovi proizvodi) kao eksternalizirani mozak. Imati mozak koji ne samo da je van vaše lubanje, već i unutar tuđih serverskih farmi je malo zastrašujući koncept. Može li i hoće li FreedomBox tu pomoći?

Želite li baš koristiti FreedomBox kao svoj mozak, to ćete moći do određene mjere, jer će imati velik broj funkcija koje to omogućuju. Ali fenomen "eksternaliziranog mozga" ne tiče se samo Facebooka i Googlea. Tu su i Wikipedia i pretraživi news portali, Instructables i svi slični dobri izvori informacija koje na internetu možete naći. FreedomBox teško da će zamijeniti ijedan od njih.

Vaš projekt ima prilično snažnu anarhističko-aktivističku crtu. Je li destabilizacija i borba protiv opresivnih režima njegova glavna svrha? Ili tek nuspojava vraćanja kontrole nad računarstvom i komunikacijama običnom korisniku? Je li FreedomBox anti-političan ili apolitičan?

Nemamo službeni politički položaj. Jedino što je FreedomBox Project jest - za slobodu. Većina nas je vjerojatno i za demokraciju. Osobno, ne želim destabilizirati išta. Želim samo gurnuti svijet prema stabilnosti i slobodi. A ako živite na mjestu na kojem vam nedostaje jednog ili drugog, želio bih da vam FreedomBox da mogućnost da dobijete oboje.

Što je, po vašem mišljenju, veća prijetnja slobodi, sad i u bližoj budućnosti? Vlade ili korporacije? Postoji li uopće razlika?

Vlade su, bez imalo sumnje, veća prijetnja. Vlade imaju silu i moć na svojoj strani te mogućnost da ih primjene u svrhu nasilnog zadiranja u svačije živote. Čak i najmoćnije svjetske korporacije ne mogu ići tako daleko. Pogledajte samo pokret Occupy Wall Street. Ne vidim korporacije koje otvoreno suzavcem i pendrekom mlate svoje kritičare na ulicama. Vladama, pak, takvo ponašanje rutinski prolazi.

Dakle, ako sam dobro shvatio, plan je zapravo (ponovno) anarhizirati internet (Power to the people!), što je super, ali… Što će se dogoditi ako koncept primi korijen, raširi se i dođe u ruke ljudima koji nisu poput nas - (uglavnom) dobronamjerni geekovi? Hoće li ipak postojati mogućnost nekog mehanizma nadzora, po mogućnosti zasnovanog na akcijama čitave zajednice? Nekakav… Neighbourhood watch interneta?

Po pitanju javnog govora, pretpostavljam da će biti nekog nadzora: nije toliko stvar u davanju moći narodu (power to the people), koliko u davanju ljudima slobode da pričaju jedni s drugima i formiraju vlastite zajednice. Očekujem da će zajednice, kao što to čine i sad, razviti vlastite norme prihvatljivog ponašanja, da će se offline međuljudski odnosi nastaviti odvijati paralelno (tj. da se nećemo poznati samo po svojim online pseudonimima) i da će nekog nadzora uvijek biti.

Činjenica je da većina ljudi ne želi biti anonimna. Potreba za spajanjem je toliko velika da nas je, bez nekog dobrog razloga za striktnu anonimnost, većina u najboljem slučaju polu-anonimna. Neighbourhood watch nije toliko nategnut koncept u tom kontekstu.

Za privatan, jedan-na-jedan govor, odgovornost i nadzor su, naravno, na pojedincima samima, kao što je to i sad.

A što je sa samim projektom? Hoće li postojati mehanizmi koji će štititi sam FreedomBox Project i pojedinačne FreedomBoxove od subverzije i korištenja u upravo suprotne svrhe od onih za koje su namijenjeni?

FreedomBox je slobodni i otvoreni softverski projekt. Ako ljudima ne damo potpuno privatne komunikacije, oni će to znati. Koristimo uglavnom postojeći, off-the-shelf kôd, pa zadaća nadzora promjena koje mi unosimo nije pretjerano teška. Nadzor naše iskrenosti svodi se na jednostavan git diff u terminalu!

U kojem je projekt trenutno stadiju? Kad možemo očekivati prvu distribuciju ili pakete? A kad boxeve spremne za krajnjeg korisnika?

Naš Jabber server bi trebao biti na Debianu kroz par tjedana. Dodatne mogućnosti stižu za par mjeseci. Gotovi FreedomBox (op.a. hardver i softver) za potrošače unutar godinu dana! Da budem malo pesimističniji, do trenutka kad bude gotov, trebat će vam. Jer će situacija po pitanju slobode postajati sve gora i gora.

Da ne završimo na pesimističnoj noti, za kraj jedna lakša tema… GADGETI! Na predavanjima pokazujete slatke male serverske kutijice koje bi trebale biti hardverska osnova projekta. Što su, gdje i kad ih možemo nabaviti, i koliko će koštati?

Zovu se Dream Plugs, a proizvodi ih GlobalScale. Koštaju 140 dolara, a u jeftinijoj izvedbi koja se zove Shiva Plugs, 90 dolara. Trudimo se u suradnji s proizvođačem i njih učiniti posve otvorenim i vrlo smo blizu tom cilju. Softver koji će ići na njih bit će dostupan na FreedomBoxFoundation.org i githubu, čim ga završimo.