Milakovićev vijećnik Borislav Nikolić otvorio je verbalni sukob pitanjem o eventualnoj inicijativi za podizanje spomenika civilnim srpskim žrtvama rata i zanimanjem kako bi na to reagirao gradonačelnik Ivan Penava (HDZ), na što mu je ovaj odgovorio da 'možda i ne bi imao ništa protiv kada bi DSS priznao da je Domovinski rat posljedica velikosrpske agresije'. Milaković se potom nadovezao tvrdnjom da je akcija Oluja bila etničko čišćenje jer '200 tisuća građana srpske nacionalnosti nije dobrovoljno otišlo s tih prostora'.

Mic po mic, rasprava se zahuktavala od optužbi za izjednačavanje ratnog agresora i žrtve do negiranja povijesnih činjenica i sudskih presuda, iznošenja laži i trljanja soli na rane te kršenja Ustava i odluka Sabora, da bi Srđan Milaković zaključio da bi zabrana njegove stranke bila veći dokaz toga u kakvom su stanju javno mnijenje i demokratska kultura u Hrvatskoj, nego dokaz njegovih političkih stavova.

'Zar mi, pripadnici srpske zajednice, ne smijemo iznositi nikakve stavove, kao da imamo obvezu podnijeti sve što ide na naš račun bez obzira na to je li argumentirano, a nemamo pravo ništa reći u svoju obranu', poručio je dogradonačelnik Vukovara vlastitom gradonačelniku.

Strelovit politički uspon

Diplomirani pravnik Srđan Milaković (40) svoj imidž i politički uspjeh izgradio je upravo na tome, oštrim i u najmanju ruku kontroverznim stavovima koji često nisu nailazili na odobravanje ni među velikim dijelom lokalnog srpskog stanovništva, a svakako ne u njegovoj bivšoj Samostalnoj demokratskoj srpskoj stranci (SDSS). Njoj duguje streloviti politički uspon sve do razlaza 2015. godine, kad je isključen iz članstva jer je sa samostalnom listom odlučio izaći na parlamentarne izbore. Zahvaljujući SDSS-u već je u jednom mandatu obnašao dužnost dogradonačelnika Vukovara, a u ovoj stranci i dalje tvrde da je novi mandat osvojio isključivo zato što su birači bili u zabludi, vjerujući da je njihov član. Pobijedio je s 95 glasova razlike, no svejedno je proglašen jednim od najvećih iznenađenja prethodnih lokalnih izbora i čak ga se zbog toga počelo nazivati potencijalnim 'novim vođom hrvatskih Srba'.

U stranku je, vratimo li se u povijest, ušao relativno nedavno i po vlastitom priznanju sasvim slučajno i naivno, u trenutku kada ju je 2008. godine napustio velik broj članova. Prethodno je dvije godine radio u jednom javnobilježničkom uredu, nakon što je 'uz dosta muke' nostrificirao diplomu stečenu u Novom Sadu. Već godinu dana kasnije ulazi u Gradsko vijeće, potom postaje predsjednik Kluba vijećnika, zatim predsjednik gradskog ogranka, a 2013. i kandidat SDSS-a za dogradonačelnika iz redova srpske manjine. Na tim izborima s lakoćom pobjeđuje.

Prethodno je SDSS imao tihu koaliciju s HDZ-om i HSP-om, s gradonačelnikom Željkom Sabom Milaković je solidno i konstruktivno surađivao, no kako je ovaj ubrzo prisiljen dati ostavku i kako ga nasljeđuje Ivan Penava (HDZ), odnosi se kompliciraju i retorika zaoštrava. HDZ, naime, u tom mandatu nije računao na SDSS.

'Mora biti određena doza provokacije, kritike i pritiska prema izvršnoj vlasti. To mi ni danas na ovoj poziciji nije sporno. Bez pritiska i borbe nema ništa', kazao je prošle godine u razgovoru za tjednik Globus. Tada je objasnio i da govori isključivo ekavicom 'jer se oslobodio straha'.

Na prošlim lokalnim izborima, rekli smo, iznenađujuće je pobijedio kandidata SDSS-a, koji je kao i njegov DSS osvojio dva mjesta u Gradskom vijeću, i bio je to prvi slučaj u kojemu su 'odmetnici' uspjeli nadvladati stranku iz koje su potekli. Kampanju je gradio na pristupu 'od vrata do vrata' te snažnom kritikom Milorada Pupovca i Vojislava Stanimirovića, za koje je govorio da drže sve poluge odlučivanja i sprečavaju pokretanje promjena na političkoj sceni srpske zajednice.

>> Prvi Srbin koji je pobijedio Pupovca otkriva što stoji iza potopa SDSS-a u Vukovaru

'Nije mi uvijek bilo svejedno, pogotovo kad sam govorio kontra neke društvene svijesti u Hrvatskoj, kada je bilo napeto, kada su tenzije bile strašne. Nitko ovu funkciju prije mene nije tako obavljao, jer nisu imali povjerenja da će ih opcija zaštititi. Nisam ni ja, ali sam to 'alalio'. Srpsko biračko tijelo nije više vezano uz SDSS, stigle su im na naplatu sve političke trgovine, a to bi se dogodilo i ranije da je bilo neke izgrađene osobe. Presudili su im neprepoznatljivost, bahatost i inertnost. Ovo što se u Vukovaru dogodilo je simbolički, ali za nas je dobra podloga i imamo ambiciju preuzeti politički primat u srpskoj zajednici jer se svih ovih godina između srpske političke elite i srpskog naroda u Hrvatskoj stvorio ogroman jaz', kazao je nakon pobjede.

Od tada je zabilježeno još da je odbio prisustvovati na sjednicama povodom Dana grada, protivio se sudjelovanju predstavnika Srba u Koloni sjećanja, prigovarao da se dodjelom stanova braniteljima 'mijenja nacionalna struktura grada', zaključio da je 'zakon ulice' spriječio uvođenje dvojezičnosti i naglasio da je to izravno kršenje Ustava i saborskih odluka - koje, doduše, uopće ne spominje kada govori o Oluji kao etničkom čišćenju.

Prilikom nedavnih uhićenja Srba zbog ratnih zločina kazao je da iza toga stoje 'ostrašćeni ljudi koji ne predstavljaju glas razuma i žale što se u Vukovaru nije dogodila nova Oluja i novo etničko čišćenje Srba'.

Ambiciozan, nepotkupljiv, ali...

Vrlo rječit i elokventan, Srđan Milaković vješto kombinira gotovo ratnu retoriku, a istovremeno naglašava da je položaj Srba u ovom gradu sve gori i da se stvari kreću negativnim smjerom za njih. Posljednjih mjeseci, kako je pokrenuta kampanja za sankcioniranje ratnih zločina i nakon što je održan znameniti prosvjed na tu temu, sve češće i sve intenzivnije inzistira na rasvjetljavanju navodnog ubojstva pedesetak lokalnih Srba na samom početku rata. Sugovornici tportala iz Vukovara slažu se da doista jest bilo sporadičnih zločina takvog tipa, no u daleko manjoj mjeri od spomenute i znatno nakon što je brutalna agresija na grad doista počela.

'Milaković je u to doba bio dječak i sasvim sigurno nije imao direktan uvid u događanja, a sada nastavlja širiti potpuno sulude teze i teorije koje su vrlo često preko granice razuma i dobrog ukusa. Pozitivno je to da on zaista nije poput velikog broja političkih predstavnika Srba čovjek kojega se može kupiti i ušutkati kakvom manjom donacijom ili uslugom, on ima puno veće ambicije. S druge strane, loše je to da je - ako bismo bili blagi - potpuno neracionalan. A razlog tomu jest činjenica da je kao čovjek ljut, jako ljut', zaključuju naši sugovornici.