'Danas je odgovornost svedena na subjekta proizvodnje pa često govorim da je nekadašnja veterinarska inspekcija upravo zbog te odgovornosti djelovala više preventivno, danas je ta odgovornost svedena na subjekta proizvodnje', rekao je za emisiju 'Potrošački kod' HTV-aPetar Džaja s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

Dodao je kako je oslanjanje na samokontrolu učinilo svoje te je u drugi plan bačena planirana i sustavna veterinarska kontrola. 'Te kontrole više nisu obvezatne i stalne, one se provode u smislu monitoringa ili povremene kontrole.'

Nekadašnji ravnatelj uprave za veterinarstvo Mate Brstilo u otvorenom pismu utvrdio je pak sljedeće: 'Država koja iz proračunskog novca planira i plaća monitoring, postupa po poznatom sloganu: koliko para, toliko muzike. Jer kako drukčije protumačiti provođenje masovnih inspekcijskih kontrola i skupih pretraga tek kada se dogodilo ono što se moralo i moglo redovitim kontrolama na vrijeme spriječiti?'

Rajka Božanić s prehrambeno-biotehnološkog fakulteta: 'Ne možemo to predvidjeti, bile su afere već s mlijekom, to je nešto izvanredno i to se može otkriti nažalost kada se jave nekakve posljedice. Bilo bi nemoguće sve rutinski kontrolirati.'

Novi način kontroliranja podrijetla mesa nudi pak Gordan Lauc iz laboratorija GENOS. 'Nažalost, u Hrvatskoj još nije zaživio sustav kontrole podrijetla mesa kakav bio on danas mogao biti. Ono što suvremene metode analize DNA omogućuju je to da za svaki komad mesa koji vam je došao u tanjur provjerite s koje konkretno farme potječe. To se nažalost još ne radi', ustvrdio je.

Iako su se mnogi tijekom aktualne afere s podvaljivanjem konjetine pod govedinu i junetinu pitali u čemu je problem. Lauc kaže kako nije problem u konjetini kao takvoj, već o kvaliteti konjskog mesa koje se podvaljuje. 'Konjetina je meso kao i govedina, no ako se nešto ne uzgaja za ljudsku prehranu mogu se koristili lijekovi i hormoni koji mogu biti jako štetni. Ako je netko uzgojio konja za prehranu ljudi i želi napraviti kobasicu od konja koju netko želi jesti, to je u redu, ali ako netko kupi najjeftiniju konjetinu na tržištu koja može biti ili otpadna ili tretirana različitim lijekovima, koji su zabranjeni za ljudsku prehranu i onda to proda pod govedinu, to je onda već veliki problem. Radi se o prevari i potencijalnom zdravstvenom riziku', upozorio je.

Dodao je kako država krajnjim potrošačima treba osigurati mehanizme zaštite od ovakvih najbrutalnijih oblika prevara. Naši zakoni o kontroli hrane nisu loši, no broj i vrsta nadzora upitni su. 'Danas se događa da piše u trgovini 'garantirano hrvatsko meso', a da nitko ne provodi analizu je li to stvarno hrvatsko meso ili nije. Je li to meso možda ono koje je 20 godina bilo zaleđeno u Argentini?' pita se Lauc.

Spominje primjer iz SAD-a gdje je veliki problem s davanjem hormona rasta govedima. Ti hormoni završavaju u mlijeku, no potrošač za dva do tri puta višu cijenu može kupiti i ono mlijeko koja je deklarirano kao ono bez hormona i antibiotika.