Amnesty International izdao je novi godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava u svijetu, a u dijelu o Hrvatskoj kritike su po običaju upućene na sporo kažnjavanje ratnih zločina koje je počinila Hrvatska vojska tijekom Domovinskog rata te na diskriminaciju manjina, etničkih i seksualnih. Navodi se i da je EU nastavila nadzirati provedbu hrvatskih obaveza rješavanja nekažnjavanja za zločine prema međunarodnom pravu počinjene tijekom rata 1991-1995. te o njihovom izvršavanju ovisi ulazak u tu integraciju
U izvješću se navodi da su predsjednik države Ivo Josipović i sudske vlasti uložili određene napore kako bi se riješila pitanja iz ratne prošlosti, no da Vlada nije poduzela dovoljne korake. Sveukupno smatraju da je napredak u procesuiranju zločina počinjenih tijekom rata spor.
Iako su pored postojećeg suda u Zagrebu počeli djelovati i specijalizirani sudovi u Osijeku, Rijeci i Splitu, u Amnestyju navode da je tijekom godine izrečeno samo pet konačnih presuda. Dalje kritiziraju i što je u suđenjima za ratne zločine nastavljena primjena Kaznenog zakona iz 1993. godine, 'premda on nije u skladu s međunarodnim standardima jer mu nedostaju jasne definicije ključnih kaznenih koncepata poput načela zapovjedne odgovornosti, ratnih zločina seksualnog nasilja i zločina protiv čovječnosti'. Primjena tog zakona rezultirala je nekažnjivošću brojnih zločina, mišljenja su u Amnestyju.
Konkretno prozivaju vlasti što nije provedena adekvatna istraga u slučaju ubojstva Milana Levara koji je otvoreno prozivao odgovorne za zločine počinjene nad hrvatskim Srbima u Lici, poput generala Mirka Norca. 'Vlasti nisu omogućile žrtvama zločina prema međunarodnom pravu i njihovim obiteljima pristup reparaciji. Osobe koje su preživjele zločine seksualnog nasilja nisu imale pristup psihosocijalnoj pomoći i drugoj podršci. Brojni počinitelji takvih zločina ostali su nekažnjeni', navode u Amnestyju.
NEMA ISTRAGA PROTIV VISOKOPOZICIONIRANIH DUŽNOSNIKA
U ovoj nevladinoj udruzi spominju i određeni napredak koji je postignut otvaranjem istraga za ubojstva srpskih civila na području Siska tijekom 1991. i 1992. godine i podizanjem optužnice protiv Tomislava Merčepa. Njega optužnica tereti da su, na temelju njegovih naredbi i propusta, na području Zagreba i Pakračke Poljane ubijena ili nestala 43 civila srpske nacionalnosti.
Unatoč postojanju javno dostupnih informacija, navodi protiv nekih visokopozicioniranih vojnih ili političkih dužnosnika nisu istraženi, kažu u Amnestey Internationalu. To uključuje navode protiv bivšeg potpredsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa, vezane uz zapovjednu odgovornost za zločine počinjene u istočnoj Slavoniji 1991. godine. Navodi protiv njega, kažu, temelje se na informacijama iz sudskih postupaka protiv Branimira Glavaša. Admiral Hrvatske vojske Davor Domazet-Lošo također je naveden, smatraju u AI-ju, kao nositelj zapovjedne odgovornosti za zločine počinjene 1993. godine u Medačkom džepu. Navodi protiv njega temelje se na sudskim postupcima protiv generala Rahima Ademija i generala Mirka Norca
U Amnestyju nisu zadovoljni ni što je donesen zakon o ništetnosti, ali je u međuvremenu Vlada zatražila od Ustavnog suda da ga poništi pa bi taj problem trebao biti riješen, a suradnja sa srpskim pravosudnim organima u pitanjima ratnih zločina nastavljena. Navodi se i da se pred Haškim sudom vode slučajevi za zločine počinjene u Hrvatskoj tijekom rata. Za presudu generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču prigovaraju Vladi što je odmah odbacila presudu Haškog suda. 'Predsjednica Vlade Jadranka Kosor u više je navrata izjavila da hrvatska Vlada presudu smatra neprihvatljivom i da bi hrvatski narod trebao biti ponosan na sve ljude koji su sudjelovali u operaciji i doprinijeli hrvatskoj pobjedi', navode u Amnestyju.
DISKRIMINACIJA
Amnesty u svom izvještaju navodi da je diskriminacija manjina u Hrvatskoj također učestala. Romi se suočavaju s diskriminacijom u pristupu ekonomskim i socijalnim pravima, uključujući obrazovanje, zapošljavanje i stanovanje. Smatraju da su mjere poduzete od strane vlasti bile nedostatne. Također navode da se nastavlja diskriminacija srpske etničke manjine, napose u pristupu adekvatnom stanovanju.
U Amnestyju su prozvali policiju za napad na Povorku ponosa i Splitu jer smatraju da nije adekvatno zaštitila sudionike. Navodi se da je najmanje pet sudionika i sudionica povorke ozlijeđeno kad su protuprosvjednici iz skupina krajnje desnice počeli bacati kamenje i druge predmete, zbog čega je Povorka morala biti prekinuta. Jedna je osoba hospitalizirana s povredama glave. Tjedan dana nakon nasilnih događaja u Splitu održana je Povorka ponosa u Zagrebu, koja je protekla uspješno i bez većih incidenata, navodi se u izvještaju Amnestyja.
