Uvijek je bio prvi na traktoru i cesti, a i danas bi napravio isto. Od angažmana i zalaganja za prava hrvatskih seljaka ne odustaje Stanko Zdravčević, umirovljeni ratar iz Beketinaca kraj Čepina. U mirovini je završio po sili zakona, reći će, jer je na kombajnu izgubio ruku. Na seljačkoj sceni, pamte ga mnogi, pojavljivao se 'u paru' s mljekarom Antunom Laslom, predvodeći nekadašnju Zajednicu udruga seljaka Slavonije i Baranje (ZUSSB).

'Malo su pritisnule godine, malo bolest. Otišao sam u mirovinu, ali sam i dalje aktivan, ako treba. Pokušavamo sve moguće s mlađim generacijama, ali njih ne zanima. To je ta generacija kompjutora. Ljut sam na njih, žive u virtualnom svijetu, čak i kad su na traktorima, stave samo slušalice u uši. Naša borba je bila uporna i konstantna, naporna. Nije bilo odustajanja, što su Vlade ipak uočile pa je to nekako ustrojeno, ne savršeno, ali jest', govori za tportal Stanko Zdravčević, dodajući da je promijenio baš sve ministre poljoprivrede do sada.

Zdravčević: Tolušić zasad dobar

Po lošem, kaže, pamti Zlatka Dominikovića iz vlade Zlatka Mateše, u kojoj su se promijenila čak tri imena u vrućoj ministarskoj fotelji. S peticom bi pak mogao ocijeniti Ivana Đurkića, koji ga je zamijenio, ali je na toj funkciji bio vrlo kratko.

'To je bio domaći i čovjek od struke. Vrlo sposoban, onaj koji je poznavao probleme, htio ih rješavati, ali i razgovarati sa seljacima bio je Petar Čobanković. Aktualni Tomislav Tolušić tek je počeo. Zasad radi vrlo dobro, a vidjet ćemo kako će nastaviti i završiti', procjenjuje ovaj umirovljeni ratar, kojemu je, priznaje, poljoprivreda u krvi.

Nasljednike na zemlji, poput Antuna Lasla, nema jer su mu djeca završila, kaže, u prosvjeti.

Laslo: Ni seljaka, ni prosvjeda

Jedan od najpopularnijih seljačkih vođa Antun Laslo otišao je u mirovinu prije dvije godine. Farmu s oko 130 grla stoke različitog uzrasta prepustio je sinovima koji rade većinu posla na njoj.

'Pomažem im koliko mogu. Ne osjećam se kao da sam u mirovini koja mi iznosi 1500 i nešto kuna', otkriva za tportal Antun Laslo te je čak bio oglasio prodaju farme, ali je na kraju odustao od toga.

U seljačkim udrugama, kaže, proveo je svoj cijeli radni vijek i bio aktivan u njima punih 30 godina. Tijekom toga vremena pregovarao je i susretao se sa svim ministrima.

'Bili su tu Majdak, Tarnaj, Đurkić, Dominiković, Čobanković, Janković, Jakovina. S nekima sam bio više, s nekima manje. Na prvi prosvjed u Hrvatskoj izišao sam 1998. Bilo je to na cesti između Piškorevaca i Vrpolja, a to je i bio prvi seljački prosvjed u Hrvatskoj uopće. Bila je žetva pšenice, a Škegro je uveo PDV. Mislim da se radilo o cijeni pšenice i PDV-u', prisjeća se Laslo kako se dva puta na traktoru odvezao na prosvjede od svojeg sela, Satnice Đakovačke kraj Đakova, do Zagreba i natrag.

Nove, mlade generacije poljoprivrednika, kažu, nikako ne mogu pokrenuti na javno istupanje i zalaganje za svoja prava.

'Nemaju se čega bojati jer se treba samo raditi po zakonu, ukazivati na nepravdu, ali i nuditi konkretne prijedloge i rješenja. Seljaci više nisu ni u mogućnosti organizirati prosvjed jer ih više, nažalost, ni nema', sažima ovaj seljački vođa.

Pokrovac: Izdali su me najbolji prijatelji 

Jedan od u ono vrijeme najglasnijih seljačkih prosvjednika i predsjednik Sindikata hrvatskih seljaka Tomislav Pokrovac iz Retkovaca u Vukovarsko-srijemskoj županiji, bravar po struci, potpuno je nestao sa seljačke scene. Prije četiri godine vratio se raditi u Njemačku, u kojoj je proveo i osam godina prije Domovinskog rata.

'Odustao sam od poljoprivrede jer smo imali malo zemlje, a konkurencija je velika. Vani sam, u Njemačkoj, te se bavim građevinom', odgovara tportalu Tomislav Pokrovac.

Od prosvjeda je odustao, kaže nam, jer se razočarao.

'Otkada sam otišao u Njemačku, nema prosvjeda i svima je izgleda dobro. Razočaran sam jer su me izdali najbolji prijatelji, prihvatili su ponude Ministarstva, države, prodali su se politici, a ja sam ostao onaj Pokrovac koji se ne prodaje za novac', poručio je.

Šolčić: Radim i dalje na farmi

Iako se povukao s javne seljačke scene, na svojoj farmi i dalje radi jedan od najvećih hrvatskih mljekara, Mladen Šolčić iz Patkovca kod Bjelovara.

'Hranim krave, radim i dalje na farmi. Imam sina. Kapacitet farme je 400 krava, a ukupno imamo 800 komada stoke', kratko odgovara za tportal Šolčić, dodajući kako je sve manje poljoprivrednika u Hrvatskoj, a onima koji su ostali svejedno je što će se dogoditi.

Brlošić: Jedino Čobankoviću petica

Na seljačkoj sceni još uvijek je aktivan Matija Brlošić, bivši predsjednik Hrvatske poljoprivrede komore, ali aktualni član njegova Upravnog odbora koji istovremeno sa sinovima obrađuje 130 hektara poljoprivrede zemlje i bavi se sjemenskom proizvodnjom. Kako usklađuje svoje uredske s poljskim obvezama?

'Traktor ima dobro svjetlo, pa na njemu mogu provesti pet, šest sati. Ostane i vremena za spavanje jer imam dva sina koji mi dosta pomažu pa se mogu posvetiti i obvezama u Zagrebu', odgovara za tportal Brlošić.

Zbog čega nema mlade, svježe krvi na seljačkoj sceni, kaže, ne zna.

'Možda smo istaknuli previše problema, pa su se toga uplašili ili je jednostavno opća klima takva pa se stvara negativna slika o poljoprivrednicima u državi jer smatraju kako samo uzimamo potpore i od toga živimo, a malo radimo. Ali poljoprivreda je obveza tijekom cijele godine, svaki dan, bez vikenda i blagdana, posebice u stočarstvu, a mladi sada vole imati vrijeme za sebe, planirati unaprijed vrijeme za pola godine, što se teško može', odgovara Brlošić te od dosadašnjih ministara poljoprivrede jedino Petra Čobankovića ocjenjuje čistom peticom.

On je, kaže, jedini sa seljacima htio razgovarati i bio najbliži njihovoj populaciji.

'I drugi su se trudili komunicirati, ali Čobankoviću jedino petica, a svima ostalima četiri, pa kako god se to tumačilo', poručuje on.