Mnogima u Bruxellesu čini se da Austrijanci i Mađari u posljednje vrijeme imaju zajedničkog neprijatelja - Europsku uniju. Bilo da se radi o Ukrajini, Rusiji ili čak sukobu Izraela i Hamasa, u krugovima EU-a dojam je da Beč i Budimpešta koriste istu retoriku. Jedan europski diplomat pod uvjetom anonimnosti rekao je za portal Politico: 'Nemojte se zavarati: ovo je dvojna monarhija koja se diže iz groba'
Budući da Mađarska koči pomoć Ukrajini, Beč, tvrde njegovi kritičari, iza kulisa gura svoje prioritete, ignorirajući hitnost situacije u Kijevu. Austrija kao da slijedi taktiku mađarskog čelnika Viktora Orbána, prilagođavajući se Moskvi i sipajući fraze o odanosti Zapadu. Reputacija 'tvrdoglave' Austrije pogoršana je u Bruxellesu njezinom višegodišnjom blokadom puta Bugarske i Rumunjske u Šengen. Čak i Mađarska podržava uključivanje tih dviju zemalja u zonu slobodnog kretanja.
Austrija koja ide protiv ostalih, a često je u dosluhu s Mađarskom, zastrašujuća je perspektiva za mnoge u Bruxellesu, piše Politico. Kao prvo, Austrija je tradicionalno bila članica zapadnoeuropskog krila na koje se, unatoč povremenom stvaranju problema, općenito može računati da će poduprijeti liberalni konsenzus. Štoviše, iako su dvije zemlje otprilike iste veličine u pogledu stanovništva, austrijsko gospodarstvo je oko tri puta veće od mađarskog, što joj daje veću moć.
Dužnosnici EU često svojim austrijskim kolegama pripisuju oholost, što pothranjuje stereotip da se Beč nije pomirio s činjenicom da su njegovi imperijalni dani davno prošli. Iako je primamljivo pomisliti da Beč, opsjednut zabludama o 'carskom i kraljevskom' sjaju Habsburškog carstva, nastoji oživjeti svoju suradnju s Mađarima, koja je završila u pepelu Prvog svjetskog rata, europski strah od uskrsnuća Austro-Ugarske ipak ne opravdavaju činjenice na terenu - barem za sada.
Privatno, dužnosnici austrijske vlade zgražavaju se na usporedbe s mađarskim čelnikom, kojeg smatraju autoritarnim. 'Tražimo dogovor s Orbánom jer nam je susjed, ali to ne znači da uživamo u tome', rekao je jedan austrijski dužnosnik, poslovno povezan s Budimpeštom.
Između dviju zemalja postoji stalna napetost u vezi s migracijama: Beč sumnjiči Mađarsku da šalje tražitelje azila preko svog teritorija u Austriju, a da ih ne registrira kako bi izbjegla njihovo vraćanje, kako to zahtijevaju pravila EU-a. Mađarska to opovrgava, ali velik porast tražitelja azila u Austriji posljednjih godina govori drugu priču.
Balkanske aveti
Pravi razlog zašto Austrija odjednom diže buku oko Ukrajine u Bruxellesu je Bosna i Hercegovina. Ako EU otvori pristupne pregovore s Ukrajinom, Austrija želi da u njih bude uključena i BiH s kojom ima dugogodišnje gospodarske i političke veze.
'Želimo vidjeti BiH u obitelji EU-a', rekla je ovog mjeseca austrijska ministrica za Europu Karoline Edtstadler tijekom posjeta Sarajevu, tvrdeći da je pristupanje te zemlje 'geopolitička nužnost'. Smirivanje napetosti u bivšoj Jugoslaviji dugo je bilo na vrhu vanjskopolitičkih prioriteta Austrije, koja je tamo desetljećima raspoređivala svoju vojsku kao dio mirovnih misija UN-a. Beč je uvjeren da je najbolji način za stvaranje trajnog mira u regiji, a također i otupljivanje ustrajnog utjecaja Rusije, dovesti Zapadni Balkan u okrilje EU. EU je proglasio BiH zemljom kandidatom za članstvo u EU krajem 2022., ali Komisija je tvrdila da se BH mora pozabaviti svojim navodnim nazadovanjem kada je u pitanju vladavina prava prije nego što može započeti pregovore o punopravnom članstvu.
S pridruživanjem Ukrajine na dnevnom redu ovotjednog summita EU, Austrija je vidjela priliku da uvuče BiH kroz stražnja vrata. 'Nemamo namjeru stati na put pridruživanja Ukrajine', inzistirao je visoki austrijski dužnosnik.
Ipak, kada je riječ o političkom smjeru Austrije, još uvijek ima mnogo razloga za zabrinutost. Izbori bi se u zemlji trebali održati sljedeće jeseni. Slobodarska stranka, koja Orbánovu Mađarsku smatra uzorom, vodi u anketama. Tijekom nedavnog posjeta Budimpešti, čelnik te stranke Herbert Kickl nazvao je Mađarsku 'utočištem nacionalnog samoodređenja i otpora protiv globalističke intervencije iz Bruxellesa'.
Unatoč novonastalom bratstvu krajnje desnice između Kickla i Orbána, Europa se može utješiti činjenicom da kolaboracija Austro-Ugarske nije izdržala test vremena. Posljednji pokušaj trajao je samo oko 50 godina, zaključuje Politico.