Zadovoljstvo reakcijom učitelja, nastavnika, medicinskih i znanstvenih djelatnika, ali i svih sudionika prosvjeda zaposlenih u javnim službama iščitavalo se već na okupljanju na Trgu Francuske Republike. Odazvalo ih se, po procjenama, više od 10.000, a svoje su nezadovoljstvo rezanjem prava i snižavanjem plaća na zagrebačkim ulicama i trgovima iskazali na dostojanstven i civiliziran način. No, jesu li prosvjedna akcija i pozivanje na ostavke pod prozorima Vlade dovoljni ili su potrebne i druge aktivnosti koje najavljuju sindikalne vođe?
Znakovita poruka koju je predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić izrekao na kraju prosvjeda nezadovoljnih zaposlenika u javnim službama, a po kojem se 'ne osvaja svaka tvrđava jednim udarcem bata' doista bi mogla najaviti 'vruću' školsku godinu. Više puta taj je sindikalni vođa najavio i štrajk te pozvao građane da izađu na ulice i u borbu za pravdu, jednakost i slobodu
'Neke tvrđave moraju se i sedam puta udariti deblom da bi se vrata probila i zato najavljujem nastavak naše kampanje i nove akcije. Apeliram i na druge sindikate i pozivam sve radnike i građane u državi da shvate kako narod mora biti subjekt svoje stvarnosti. Narod mora moći nešto reći između dvaju izbora. U suprotnom, to je diktatura kapitala skrivena iza formalne procedure', poručio je Ribić s Markova trga.
Ocijenio je kako 'vlast mora prvo slušati što kaže narod, a onda što misli uska kapitalistička klasa' te ustvrdio kako 'nije protiv kapitalizma niti ga želi rušiti, ali hoće ljudski i narodni kapitalizam te stvarnost kakvu imaju skandinavske zemlje'.
'Prosvjednici su se ponašali kao civilizirani i uljuđeni građani, a na nasilje iz vlasti nisu odgovorili nasiljem. Sve je bilo organizirano i onako kako se tražilo jer poštujemo zakone svoje države, čak i vlast kao vlast gledajući apstraktno, no oni ne poštuju svoje građane – prosvjetare, zdravstvene radnike, medicinske sestre, liječnike, radnike u kulturi', ocijenio je Ribić.
Za kraj prosvjeda odlučio je ne pozdraviti s 'doviđenja' ili 'zbogom', nego s 'dobro jutro' te je to pojasnio kako je riječ o 'jutru' sindikalne kampanje. 'Nastavljamo s 'dobra večer', a to će biti pred kraj školske godine. Nastavljamo borbu za pravdu, jednakost i slobodu', najavio je Vilim Ribić, ne preciziravši točno kako će, gdje i kad biti upriličene nove aktivnosti nezadovoljnih.
Prosvjedu u organizaciji Matice hrvatskih sindikata odazvali su se, u znak solidarnosti, i druge sindikalne vođe poput Krešimira Severa iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, Mijata Stanića iz Nezavisnog cestarskog sindikata te Ozrena Matijaševića iz Hrvatske udruge sindikata.
'Sporno mi je i čudno što svi koji se bave sindikalnim poslom nisu postupili kao ja ili neke druge vođe jer prosvjedna aktivnost kolega iz Matice za cilj ima spriječiti daljnje razmontiranje socijalne države i inicirati stvaranje pravednije države. Stoga mi je šutnja dijela sindikata, pa i protivljenje ovakvim akcijama, jako čudna. Svi smo trebali biti tu i svoja ega zatomiti jer nije važno tko organizira, nego dati potporu i pomoći da nas bude što više', rekao je Ozren Matijašević.
Izrazio je i spremnost za potporu svim budućim akcijama kolega koji štite prava zaposlenih u javnim službama. 'Tu smo da organiziramo i sudjelujemo u prosvjednim aktivnostima ako je situacija loša, a ona je u Hrvatskoj sve samo ne dobra', ocijenio je Matijašević.
Za političkog analitičara Boška Piculu prosvjed zaposlenika u javnim službama bio je 'i dobro pripremljen, i dobro organiziran, i dobro artikuliran, osim što je imao dobar odaziv'.
'Osobito u vrijeme u koje se kanaliziraju prave javne politike u smislu komunikacije između vlasti i građana, ovakav se prosvjed svakako treba čuti sa svim onim porukama koje nosi. To je u korist demokratskog procesa u Hrvatskoj', ocijenio je Picula.
Po njemu, 'prosvjed je doprinos da se iz prve ruke čuje ono što korisnici proračuna žele od vlasti, no postavlja se i pitanje koliko vlast može izaći u susret takvim zahtjevima'.
'Uvjeren sam da postoje sredstva svaka bi vlast, osobito ova koja je i došla na čelo zemlje porukama socijalne osjetljivosti i oživljavanja gospodarstva, odmah pristala da ljudima koji su u javnim službama i bez kojih je država nezamisliva u funkcioniranju i ispuni zahtjeve. Nažalost, država tog novca nema i na vlasti je da u što kraćem roku osmisli mehanizme kako doći do punjenja državnog proračuna kako bi javne službe mogle optimalno funkcionirati na zadovoljstvo svojih zaposlenika i korisnika', zaključuje Boško Picula.